Nedaleko od Sarajeva: Starobosanski gradovi kao budućnost razvoja turizma

U razmaku od 11 kilometara nalaze se dva srednjovjekovna grada u Bosni i Hercegovini. Jedan je Stari grad Visoki, koji je bio središte srednjovjekovne Bosne, a drugi je Starobosanski grad Dubrovnik kod Ilijaša. Dok se bosanski Dubrovnik lagano izdiže iznad zemlje, za to vrijeme većina Starog grada Visoki je pod zemljom.

Foto: Facebook/Fondacija Starobosanski grad Dubrovnik

Za nepunih deset godina, istočna kula i 40 metara perimetralnog zida Starobosanskog grada Dubrovnika su obnovljeni, a u planu je i sanacija još jednog dijela, kojem prijeti obrušavanje.

Sve ovo je urađeno zahvaljujući najviše grupi zavičajnih entuzijasta, koje su angažovale uključivanje stručnjaka, a koji su se priključili entizijastima, te odlučili fomirati Fondaciju Starobosanski grad Dubrovnik.

Prvi među njima su Perica Mijatović, te Edin Bujak, profesor arheologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

„Cilj je bio postići sistematičniji odnos, pojačati dinamiku, jer ovaj lokalitet zahtijeva puno truda, kako bi se što prije pokazale sve njegove vrijednosti, te da se javnosti prezentuje potencijal ovog grada“, kaže Perica Mijatović.

Perica Mijatović, Foto: Tačno.net

Stari grad Dubrovnik, proglašen je 2003. godine Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a nalazi se na području općine Ilijaš. Ova lokalna zajednica aktivno se uključila u posao revitalizacije ovog lokaliteta.

Još 2023.godine otvoren je poziv za javnu nabavku radova na revitalizaciji južne kule Starog grada Dubrovnika, a procjena je da bi to koštalo oko 300 hiljada KM, od kojih Općina Ilijaš ima obezbijeđenih 165.700,00 KM. Nedostajuća sredstva planiraju naći aplicirajući na javne pozive Federalnog ministarstva kulture i sporta i Federalnog ministarstva prostornog uređenja.

„Iznos sredstava iz bh.institucija sve više raste, što pokazuje da sazrijeva svijest institucija o važnosti revitalizacije jednog ovakvog spomenika, jer se zaista radi o jednom srednjovjekovnom biseru, kakvog Kanton Sarajevo zasigurno nema“, pojašnjava Mijatović.

Mijatović nam priča kako su, zahvaljujući pokojnom profesoru Dubravku Lovreneviću, uspjeli proširiti zaštićenu zonu spomenika.

Starobosanski grad Dubrovnik: Foto: Facebook Fondacije

„Tada je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika KS zabranila eksploataciju kamena u kamenolomu koji je značajno  narušio lokalitet na kojem se nalazi grad“, kaže Mijatović.

Zahvaljujući istraživanjima entuzijasta, ali i stručnjaka došlo se do spoznaje da se ispod kula i zidina grada nalaze ostaci oko 50 kuća, koje ukazuju na urbanizaciju ovog lokaliteta, gdje se odvijala trgovinska razmjena i proizvodnja i prerada ruda.

Načelnik općine Ilijaš, Akif Fazlić izvršio je obećanje te osigurao novac za popravak puta za Stari grad Dubrovnik.

Historijski osvrt

Stari grad Dubrovnik srednjovjekovna je tvrđava na području naselja Višnjica, u općini Ilijaš. U 13. vijeku područje između Sarajevskog i Visočkog polja pripadalo je staroj bosanskoj župi Vidogošći-Vogošći, u kojoj je Dubrovnik, zajedno s podgrađem, glavni politički centar ove župe.

Grad je sagrađen na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, iznad Sastavaka, odnosno ušća potoka Zenika u rijeku Misoču. Lakši pristup gradu je iz sela Kopošić, dok je drugi pristup moguć lošim makadamom pored rijeke Misoče. Grad je od Ilijaša udaljen nešto više od deset kilometara.

Nema preciznih podataka o nastanku grada, a prvi put se spominje u zapisu Dubrovačke kancelarije (Diversa Cancellariae) u kojem se govori o prevozu robu do Deževica, Podvisokog i do mjesta zvanog “Doboruonich”.

Fra Ivan Frano Jukić, također, spominje Dubrovčane koji su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad, uz odobrenje Kulina bana. Bosanski Dubrovnik se spominje i u ugovoru od 20. augusta 1503. godine sklopljenom između ugarskog kralja Vladislava i Osmanlijskog carstva. Prema navodima u vakufnami Gazi Husrev-bega iz 1531. godine, ime ovog grada bilo je navedeno kao “Dobronik”, a pretpostavlja se da se spomenuti naziv odnosi na sadašnji stari grad Dubrovnik.

Grad koji se sastojao od gornjeg i donjeg dijela, te varoši i sačinjavao je kompleks dužine 500 metara. Po okolnim brdima su bile postavljene kule koje su štitile prilaz gradu, a pretpostavlja se da se na jedinoj tački koja je omogućavala pristup gradu kojim se dolazio kaldrmisanim putem nalazio i drveni most na podizanje, dok su se sa sve tri ostale strane nalazile neprohodne litice. U gornjem gradu dugom 72 metra nalazile su se četiri kule i dvor.

Starobosanski grad Dubrovnik; Foto: Facebook Fondacije

Grad se nalazi u zabačenom kraju, poprilično siromašnom i bezvodnom, u kojem su se nekada naseljavali feudalci, a sam grad bio je veličine vojnog grada. Zbog takvog položaja bio je pogodan za odbrambene svrhe.

U 13. stoljeću područje između Sarajevskog i Visočkog polja pripadalo je staroj bosanskoj župi Vidogošći-Vogošći. U drugoj polovici 14. stoljeća i u 15. stoljeću, Dubrovnik je,zajedno sa podgrađem, glavni politički centar ove župe. Prvi put se spominje udubrovačkom arhivu, 11. lipnja 1404. godine. Grad je veličine, značaja i stupnja razvoja savojnim i činovničkim naseljem. U takvim gradovima naseljavali su se i pojedini feudalci.Obzirom na vrijeme njegovoga nastanka, blizinu Kopošića sa Nekropolom kneza Batića, te da je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerojatno pripadao rodu Mirkovića kome je pripadao i knez Batić.

„Dobio je ime po tome što su, kako to tvrdi Jakov Lukarević, dubrovački hroničar koji je 1605. godine pisao o tome, Dubrovnik u BiH osnovali dubrovački trgovci kada su sa Banom Kulinom uspostavili dogovor o eksploataciji bh. rudnika i tada je krenuo intenzivniji iskop i izvoz rude. Tako je krenula ova era razvijenog gospodarstva srednjovjekovne Bosne. Godine 1420. došlo je do toga da je Bosna izvozila 30 posto evropske proizvodnje srebra. To je poveznica sa hrvatskim Dubrovnikom“, pojašnjava Mijatović.

Osim Starobosanskog grada Dubrovnika, u blizini se nalazi i nekropola Kopošići gdje su sahranjeni velikani bosanskog kraljevstva.

“Ovdje leži knez Batić u milosti Božjoj slavnog kralja Tvrtka, knez bosanski“, napisano je na jednom od stećaka, čije iskopavanje je počelo 2015.godine.

Nekropola stećaka Kopošići, Foto: Facebook Fondacije

Tada je ispod jednog stećka nađeno senzacionalno otkriće – brokatni plašt (ogrtač) oca ovog bosanskog velikog kneza sa dvora kralja Tvrtka I. Ostaci arheoloških istraživanja i plašt za koji se pretpostavlja da je pogrebni plašt kneza Mirka Radojevića, danas se nalaze u zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, smješteni u istoj prostoriji sa Hagadom.

Plašt kneza Mirka Radojevica u Zemaljskom muzeju BiH; Foto: Facebook Fondacije

Dio turističke ponude Sarajeva

Na Starobosanskom gradu Dubrovniku već devet godina se održava manifestacija posvećena  Međunarodnom danu spomenika, koju Fondacija organizuje zajedno sa Nacionalnim komitetom ICOMOS u Bosni i Hercegovini.

„Mi na taj dan, na lokalitetu nacionalnih spomenika starobosanski grad Dubrovnik i nekropoli Kopošići prezentiramo šta je novo u istraživanju, dokle se došlo sa radovima, kakvi su planovi dalje, pokazujemo arheološke nalaze i bude tu i nastup nekoga od javnih radnika iz oblasti kulture. Cilj je da se dio manifestacije održava u Gradu Sarajevu, a dio na Starobosnaskom gradu. Također, predložili smo zajedničku trasu za turiste koja bi povezivala i omogućavala turistima da obiđu značajne srednjovjekovne gradove u BiH“, navodi Mijatović, te dodaje kako do sada nisu uspjeli uspostaviti saradnju sa Starim gradom Visoki.

Prijestolnica srednjovjekovne Bosne

Na samo 11 kilometara udaljenosti od Ilijaša, na planini Visočici, nalazi se Stari grad Visoki, koji je bio poznati srednjovjekovni grad i tvrđava nastao tokom 14. Vijeka. U njegovom podnožju, te ujedno podnožju Visočice se danas nalazi grad Visoko.

Stari grad Visoki; Foto: visoko.co.ba

1. septembra 1355. godine, u  povelji  mladog  bana Tvrtka I. Kotromanića pod nazivom “in castro nosto Visoka vocatum” desilo se prvo spominjanje Starog grada Visokog. Služio je i kao sjedište visokog feudalca sa titulom velikog kneza bosanskog.

Danas, stanje ovog kulturno-historijskog spomenika nije dobro ocjenjuje Tarik Silajdžić, arheolog Zavičajnog muzeja u Visokom.

„Razlog tome su jednostavno komplikovane zakonske procedure po pitanju sanacije i konzervacije tih lokaliteta, te potrebna finansijska sredstva, koja su neophodna, a kojih nema“, kaže Silajdžić, te dodaje kako je tek jedna trećina Starog grada Visoki istražena, dok najviši dio grada i dan danas leži pod zemljom.

Tarik Silajdžić, Foto: visoko.co.ba

Na taj način se, kaže on stvara pogrešna slika ljudima i turistima koji dolaze iz vana.

„Turistima van BiH, ali i regiona, jako je privlačna ta srednjovjekovna bosanska historija, zbog neke uzajamne povezanosti, i predstava koju oni imaju jeste da je to tvrđava u pravom smislu riječi, koja je u potpunosti obnovljena, međutim, gore kada se popnete slika je malo drugačija. Vidi se tek jedna trećina zidina“, navodi on.

Kako nam je ispričao prioritet Gradske uprave i Zavičajnog muzeja iz Visokog jeste da revitalizira Stari grad Visoki kao centar srednjovjekovne Bosne i da ostatke koji leže pod zemljom, izbaci na površinu.

Eksponat u Zavičajnom muzeju Visoko nađen na Starom gradu: Foto: Tačno.net

Međutim, priča o turizmu i srednjovjekovnoj historiji Bosne ne završava se ovdje. Par kilometara od centra grada nalazi se mjesto Mili, današnji Arnautovići, gdje su ostaci krunidbene i rodne crkve bosanskih kraljeva.

Jedna od prvih znamenitijih franjevačkih crkava podignuta je u srednjovjekovnim Milima kod Visokoga. Crkva, posvećena sv. Nikoli, izgrađena je oko god. 1340. kada je uspostavljena Bosanska vikarija, a dao ju je, uz franjevački samostan, podići ban Stjepan II. Kotromanić (1292–1353) sa željom da u njoj bude pokopan.

Ostaci crkve krunisanja i sahranjivanja bosanskih kraljeva: Foto: visoko.co.ba

Crkva je u međuvremenu postala i krunidbeno i grobno mjesto bosanskih vladara. U njoj je okrunjen i kralj Tvrtko I (1377). U Milima su se održavali bosanski državni sabori. Samostan je bio sjedište bosanske franjevačke kustodije, a vjerojatno i Bosanske vikarije; on je bio također „povjerljivo mjesto”  gdje su se čuvale vladarske i druge javne isprave.

Lokalitet Mili s porušenom crkvom sv. Nikole pao je u zaborav, a od 18. stoljeća, kako je spomenuto, nosi naziv Arnautovići. Godine 1909. i 1910. arheolog Karl Patsch, kustos Zemaljskoga muzeja u Sarajevu, prvi je proveo iskopavanja vjerujući da će tu naići na ostatke neke rimske građevine. No on je otkrio temelje srednjovjekovne crkve i grob kralja Tvrtka I. unutar crkve. Nažalost, ta dokumentacija o iskopinama nikada nije objavljena niti je primjereno pohranjena u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

U međuvremenu je općina Visoko otkupila zemljište radi bolje zaštite lokaliteta. Zbog nebrige dogodilo se da je prilikom gradnje pruge Šamac – Sarajevo preko lokaliteta išla privremena trasa pruge a potom seoski put koji je kasnije asfaltiran.

Arheološko područje Mile / Arnautovići 2003. proglašeno je nacionalnim spomenikom, ali i danas vapi za boljom zaštitom od daljnje devastacije.

Rekonstrukcija crkve Svetog Nikole u Milima

„Lokalna cesta prolazi kroz ostatke te crkve, temeljni zidovi te crkve nisu u dobroj mjeri očuvani, iznova se postavlja problem sanacije i konzervacije našeg arheološkog naslijeđa, time se u ozbiljnoj mjeri mora pozabaviti veće instance vlasti (Federacija BiH, Vijeće ministara BiH), jer od njih ovisi budućnost opstanka ovih spomenika“, kaže Slajdžić, te napominje da su to nacionalni spomenici BiH, a ne Grada Visokog, te da jedinu finansijsku pomoć imaju od Vlade Zeničko-Dobojskog kantona.

Vjeruje se da je upravo u Milama 29. avgusta 1189. napisana čuvena povelja Kulina bana, koja predstavlja ‘rodni list’ bosanske državnosti, a bila je trgovački ugovor između Bosne i Dubrovačke republike. U Milama nisu samo održavani skupovi ondašnje političke elite, na ovoj lokaciji je pronađen pečatni prsten s likom nekog okrunjenog vladara na kojem se jasno vidi kruna.

U novembru 2006. godine Akademija nauka i umjetnosti BiH je izdala poštanske marke sa motivom 11 fragmenata kamenih vrata koje su pronađene 1994. godine pri zemljanim radovima oko područja starog grada.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Udaljeni svega tridesetak kilometara jedan od drugog, na obalama rijeke Drine smješteni su gradovi Goražde i Foča. Upravo rijeka Drina, prirodni biser naše države, predstavlja...
Travnik danas predstavlja turistički biser Bosne i Hercegovine i nezaobilaznu destinaciju za domaće i strane turiste. Četrdesetak kilometara dalje nalazi se grad Bugojno s nevjerovatnim...
Olimpijska planina Bjelašnica godišnje privuče desetine hiljada posjetilaca međutim neplanska izgradnja, kao i izostanak ključne infrastrukture, uveliko je ograničila razvoj ove planine. Tek nekoliko kilometara...
Za razliku od Blagaja, koji je zahvaljući pojedinačnim naporima pojedinaca pozicioniran na turističku mapu jugoistočne Evrope, grad Stolac sa svim svojim kulturno-historijskim i prirodnim ljepotama...