Za početak, trebalo bi (raz)otkriti unutarnjeg neprijatelja, jer taj je najopasniji. Njega ćete prepoznati po novinskim komentarima u kojima svojim nezgrapnim stilom ismijavaju katoličku crkvu i izrugivanjem pokušava dekoncentrirati Vladimira Šeksa
Katolička crkva spremna je podnijeti još jednu tešku žrtvu za Hrvatsku. Kaptol je pripravan, javlja najbolji poznavatelj crkvenih prilika u medijima novinar Darko Pavičić, za oduzetu imovinu uzeti udjele u državnim tvrtkama Croatia osiguranju, Hrvatskoj poštanskoj banci, Hrvatskim šumama, HEP-u, Hrvatskim vodama. U Crkvi, piše Pavičić, »procjenjuju da bi daljnja rasprodaja nacionalne imovine mogla imati pogubne posljedice za zemlju i pretpostavlja se da bi se sada Crkva mogla odlučiti i iskoračiti u poslovne vode«. Što reći na ovu blagu vijest osim – aleluja, Bog je velik!
Ako se spomenuta sveta ideja ikad realizira, pa Kaptol na ime duga preuzme udjele u onom što je ostalo od državne imovine, domoljubi u mantijama istog trenutka pohitat će na branik nacionalnih interesa da otamo odbijaju strance koji u uzastopnim jurišima navaljuju na našu sirotinju. Kad stignu na prvu crtu tamo će zateći iscrpljenog Vladimira Šeksa, koji goloruk i sam već danima pruža otpor brojno nadmoćnijem inozemnom neprijatelju, predvođenom čudnom ženom čudnog imena – programskom direktoricom Amnesty Internationala Nicolom Duckworth. Nikog na tom braniku nema niti da Šeksu doda municiju.
Ratne mu drugove Branimira Glavaša i Tomislava Merčepa neprijatelj je već uspio neutralizirati, a da Šeksova borba dobije epitet nadljudske pobrinuli su se psi, hijene, pirane i suradnici stranih agentura – ukratko domaći izdajnici – koji već danima podrivaju njegovu borbenu gotovost ukazujući na sumnju da je bojovnik znao za ratne zločine počinjene nad srpskim civilima u Osijeku. U pitanju su odsudni trenuci hrvatske povijesti, čija je Šeks personifikacija.
Dakako, na ove dramatične vijesti većina građana ove zemlje samo će nezainteresirano odmahnuti rukom, jer sitnozubi kakvi jesmo razmišljamo isključivo o svojim problemima i nevoljama. Ta sebična zauzetost ne dopušta nam da uhvatimo širu sliku hrvatskog bojišta. Naprosto nam nije dano da shvatimo kakvu i koliku žrtvu za Hrvatsku podnosi kaptolski zdrug, a da o Šeksovoj žrtvi i ne govorimo. Istina, pokušali smo im se pošteno odužiti. Potpisali smo sporazume s Vatikanom čiji sadržaj garantira da ćemo do kraja vječnosti izdržavati golemu kaptolsku operativu. Vladimiru Šeksu omogućili smo da se dostojno skući u 160 četvornih metara stana u Ulici Frana Petrića, u strogom centru glavnog grada. Omogućili smo mu da dvadeset godina maše malim prstom igrajući ulogu jednog od korifeja hrvatske demokracije. Međutim, vrijeme je učinilo svoje, pa smo zaboravili da hrvatska borba još uvijek nije završena. Razapeti zahtjevnom svakodnevicom nismo primijetili da neprijatelj čuči pod bedemima i vadi kamen po kamen iz naših zidina. Nismo davali dovoljno pozornosti zlogukim i dakako neistinitim glasinama koje su kaptolske operativce stavljale u kontekst pijanih milijunaša, a bojovnika Šeksa optuživali da je pod pseudonimom Sova surađivao s komunističkom tajnom policijom, odnosno insinuirali da je ovaj časni borac do u detalje bio upućen u likvidacije osječkih civila po modelu selotejp preko usta, pa metak u potiljak.
Danas kad smo se malo trgnuli – imamo što vidjeti: Švabo pokupovao sve što se kupiti dalo, pa zatim navalio da svježim kapitalom zauzme i zadnja uporišta hrvatskog gospodarskog čuda, a Englez i Amerikanac prerušeni u aktiviste Amnesty Internationala udarili na temelje države pa upiru kao mutavi. Traže da istražimo ulogu Vladimira Šeksa u osječkim ratnim zločinima.
Situacija je, rekosmo, dramatična i hitno nam valja odgovoriti na lenjinsko pitanje: Što da se radi? Za početak, trebalo bi (raz)otkriti unutarnjeg neprijatelja, jer taj je najopasniji. Njega ćete prepoznati po novinskim komentarima u kojima svojim nezgrapnim stilom ismijavaju katoličku crkvu i izrugivanjem pokušava dekoncentrirati Vladimira Šeksa. Prepoznat ćete ga po naslovu: »Nemojte nas više braniti!« i podloj intenciji da izvještava o onome što vidi oko sebe, ne mareći pritom za ključne nacionalne interese kao što su želja katoličke crkve da se uglavi u dioničarsku strukturu javnih poduzeća, odnosno nadljudska Šeksova borba protiv uspostave nove zajednice balkanskih naroda. Nakon što ga lociramo, neprijatelja bi valjalo identificirati, uhititi i transferirati što dalje odavde, kako bi osvjedočeni zaštitnici i prijatelji hrvatskog čovjeka neometano mogli stremiti novim poslovnim i radnim pobjedama.
novilist.hr
