foto: mindmatters.ai
Na samom početku 21. stoljeća čovječanstvo je ušlo u nove velike promjene i našlo se pred velikim izazovima. Te su promjene i izazovi vidljivi, kako na tehnološkim, ekonomskim, ekološkim, tako i na političkim i moralnim platformama. Čovjek danas raspolaže s više moći nego ikad do sada, ali se osjeća nesigurnije nego ikad do sada. Iz tog nesklada između osjećanja moći i osjećanja nesigurnosti izrasta nova kultura globalne strukture moći, koja traži svoju novu filozofsku i kulturnu autentičnost, ideološku i političku određenost i pravnu i moralnu transparentnost. U okviru te nove filozofske i kulturne autentičnosti i ideološke-političke određenosti i pravne i moralne transparentnosti naziru se konture DOKTRINE KREATIVNE MODERNOSTI kao novog koncepta razvoja čovječanstva s novim ključem tehnološkog razvoja, novim konceptom javne politike i novom strategijom kreativne privlačnosti.
Ta nova doktrina u nastajanju izrasta iz nove strukture odnosa između fascinantnog tehnološkog razvoja i traumatičnog autoritarnog populističkog trenda, koji se pojavljuje na horizontima čovječanstva na samom početku ovog milenijuma. Globalna konfrontacija između visoko tehnološki međuovisnog svijeta i sve vidljivijih autoritarnih populističkih geopolitičkih podjela i sigurnosnih zahtjeva čini najveći paradoks i izazov čovječanstvu u 21. stoljeću.
Fascinantni tehnološki razvoj
Zahvaljujući fascinantnom razvoju vještačke inteligencije (AI) i sve veće moći kompjuterskih algoritama, koji omogućavaju računarima da se osposobljavaju za rad poput autonomne vožnje automobila, upravljanja robotima ili automatizacije donošenja odluka, AI uselila se u sve komercijalne tokove. Sposobnost čovjeka da koristi nove tehnologije kao instrumente putem kojih može da donosi odluke, da preispituje i mijenja svoju sposobnost razumijevanja, mišljenja i prosuđivanja, a sve to s potrebom da brzo predvidi mogućnosti rješavanja problema s kojima se suočava, izrasta u određujuću odrednicu nove kulture globalne strukture moći u 21. stoljeću. Sve šira implementacija AI i kompjuterskih algoritama u industriji, poljoprivredi, saobraćaju, trgovini, u istraživanju, donošenju odluka itd. mijenja strukturu potreba globalnog tržišta, što postaje značajan demijurg novih globalnih promjena.
Korišćenje senzora, satelitskih slika, tekstova, vizuelnih informacija i nestrukturiranih (sirovih) digitalnih podataka omogućuje kombiniranje i analiziranje informacija iz različitih izvora. Stokiranje velikog broja podataka i brza obrada tih podataka s različitim softificiranim analitičkim tehnikama omogućuje da AI dizajnira matriks za brzu analizu i donošenje odluka po raznim pitanjima. Korišćenjem AI i kompjuterskih algoritama moguće je izvršiti brzu analize ogromne skupine podataka i satelitskih snimaka, što omogućuje predviđanje interesa i budućih ponašanja participanata i njihove aktivnosti u brojnim sferama ljudske aktivnosti.
Zahvaljujući rastućoj upotrebi AI i kompjuterskih algoritma (machine learning), nanotehnologija i biotehnologija, moguće je doći do brzih praktičnih riješenja problema u industriji, ekonomiji, saobraćaju, upravljanju i drugim poljima ljudske aktivnosti. Korišćenjem AI i kompjuterskih algoritma stvara se mogućnost donošenja brzih i efektnih odluka i u ratnim operacijama, kao i u prevenciji ratnog konflikta. Drastično se skraćuje vrijeme između odluke i akcije, što stvara stanovitu prednost u tzv. hiperratu. Priprema za hiperrat i odbranu kritičnih cyber mreža postaje jedan od prioritetnih ciljeva države u ovom stoljeću.
Povećanje dostupnosti velikim skupovima podataka, poboljšanje u računarskoj snazi, robusniji i fleksibilniji kompjuterski algoritmi i lakša dostupnost bibliotekama otvorenog koda i tehničkim okvirima koji omogućavaju programerima da iskoriste rad drugih za nove upotrebe, definitivno mijenja prirodu preživljavanja čovječanstva u ovom milenijumu. Sve šira primjena AI i autonomnih uređaja mijenja prirodu donošenja odluka i stvara nove izazove.
Nemoć neoliberalnog kapitalizma i rast autoritarnog populizma
Ti izazovi sve otvorenije traže novi koncept globalne komplementarnosti interesa između poslovnog razvojno-tehnološkog koncepta i sigurnosno-političkih i ideoloških zahtjeva. Zbog izostanka ove komplementarnosti, neoliberalni kapitalizam na samom početku ovog milenija nije više u mogućnosti ponuditi nove perspektive razvoju nove globalne digitalne ekonomije, niti efektno odgovoriti globalnom političkom haosu, koji se sve vidljivije i agresivnije javljao na horizontima autoritarne populističke demagogije koja prijeti da izraste u ideologiju autoritarnog populizma kao sve vidljivijeg faktora globalnih društvenih promjena u 21. stoljeću.
Zbog izostanka globalne komplementarnosti između poslovnog razvojno-tehnološkog koncepta i sigurnosno-političkih i ideoloških zahtjeva otvorene su mogućnosti za stvaranje platforme autoritarne populističke paradigme koja traži apsolutnu slobodu nacionalnog sistema vrijednosti i odbacivanje svih univerzalnih vrijednosti i zakona, globalnog upravljanja i ideologije multilateralnog liberalizma, tražeći u tome garanciju za nacionalnu državu da upravlja sama sopstvenim razvojem, bez ikakvog ograničenja u odnosu na interese drugih nacija, što silu i moć određuje kao krajnju destinaciju autoritarne populističke paradigme. Za autoritarne populiste svaka ideja univerzalnog razvoja, globalnih tehničkih, poslovnih, moralnih ili pravnih standarda nije ništa drugo nego platforma tehnološkog imperijalizma koji nameće nejednakost i privilegije u korist internacionalnih sistema vrijednosti.
Autoritarni populizam vidi nacionalnu državu kao homogenu zajednicu koja govori jednim jezikom i koja slijedi jedinstven kulturni i vjerski matriks. Ta mala hermetički zatvorena zajednica s unutarnjom homogenom jezičkom, vjerskom i historijskom strukturom traži pomjeranje multilateralnog poretka od koalicije utemeljene na globalnim zajedničkim interesima, institucijama, principima i pravilima ka bilateralnoj autoritarnoj koaliciji utemeljenoj na riješavanju sopstvenih ad hoc problema. Autoritarni populizam vidi multilateralne institucije i neoliberalni međunarodni poredak kao uzrok svih unutarnjih i međunarodnih problema. Takvu zajednicu teško je razaznati kao prosperitetnu platformu daljeg globalnog tehnološkog i demokratskog razvoja čovječanstva
Na političkom konceptu autoritarne populističke paradigme, na samom početku 21. stoljeća, otvara se novi globalni sukob između nacionalizma i univerzalizma, koji u političkom prostoru ubrzo prerasta u konflikt između neovisne hermetički zatvorene autoritarne države i njenog saveza s istim prototipom država, i univerzalnog carstva novih tehnologija, novih znanjam, globalnih standarda i globalnih sistema vrijednosti.
Međunarodni poredak kao sistem multilateralnog rješavanja međunarodnih problema u kontekstu “strategije partnerstva” Sjedinjenih Država i EU, uz saradnju s Kinom i Rusijom te drugim državama u usponu (kakve su Brazil, Indija, Južna Koreja, Saudijska Arabija), objektivno bi bio u najboljem interesu cijelog svijeta. Kako ovaj sistem rješavanja međunarodnih problema zahtijeva istovremeno međusobno povjerenje, dobru volju i suradnju, prije svega između velikih država, a kako su se USA, Kina, Indija, Brazil, Rusija stubokom promijenile za vrijeme autoritarne populističke Trampove i Si Djinpingove administracije i vladavine Narendra Modia u Indiji i Jair Bolsonaroa u Brazilu, a posebno nakon invazije Rusije na Ukrajinu, što se neće moći tek tako lako i brzo promijeniti, svijet potencijalno sve više klizi ka globalnom sukobu. U tom globalnom sukobu tehnologije vezane za računarstvo, mikroelektroniku, kvantne informacione sisteme, vještačku inteligenciju, biotehnologiju i bioproizvodnju promijenit će prirodu rata, transformišući klasično ratovanje u “napredni algoritamski sistem ratovanja”, kao visokotehnološki rat s visokim rizikom za sve participante, s novom globalnom strukturom moći.
Algoritamski sistem ratovanja i nove vojne strategije mijenjaju kvalifikaciju nužnosti, proporcionalnosti i neposrednosti, kao glavnih kriterija upotrebe vojne sile, što postojeći ratni moral, ratne običaje i pravne norme ratnog prava čini slabim, neefektivnim i neobavezujućim za participante u ratnim sukobima u 21. stoljeću. Kako u međunarodnom pravu još uvijek ne postoji efektivna zabrana rata, stvara se potreba za novim pravilima ius ad bellum i ius in bello, kako bi se utjecalo na ponašanje participanata u algoritamskom sistemu ratovanja.
Odgovorni i progresivni kapitalizam
Demokracija i pluralizam našli su se pod najvećim udarom do sada. Autoritarni populistički lideri svim silama nastoje iskorijeniti posljednje ostatke pluralističkog i odgovornog društva, težeći da prošire svoj autoritarni utjecaj ka novim destinacijama u međunarodnoj zajednici. S druge strane, demokratski izabrani lideri u demokratskom svijetu dramatično sužavaju svoju odgovornost prema nacionalnom interesu svojih država i postaju sve reluktantniji prema kritikama javnog mnjenja. Autoritarni populistički pokreti sve očiglednije izrastaju na rubovima globalnih ekonomskih, kulturnih i političkih promjena, koje su posljedica novog tehnološkog razvoja čovječanstva, što će u budućnosti inherentno jačati, širiti i radikalizirati autoritarnu populističku retoriku kao otpor tim promjenama. Otuda je izuzetno značajno pitanju autoritarnog populizma pristupiti na pronicljiv, oštrouman, razborit, razuman, inteligentan način, što bi moglo pomjeriti doktrinu kreativne modernosti od apstraktnog teoretskog koncepta ka aplikativnom razvojnom projektu koji bi ostavljao malo prostora za stvaranje “doktrine autoritarnog populizma”. Otuda je od izuzetno velikog značaja pratiti proces sučeljavanja “doktrine kreativne modernosti” s “doktrinom autoritarnog populizma”.
Stvaranjem kontrolnih mreža putem brzih internetskih veza s centrima za upravljanje kriznim situacijama kreiraju se tzv. pametne mreže (Smart Grids), koje obuhvataju senziranje i kontrolu skupova visokih tehnologija i energetskih izvora (energetski internet – EI, internet stvari – IoT), “pametni gradovi”), artikulišući program novog “tehnološkog ključa razvoja”, i novog koncepta “javne politike”, što kreira koncept komplementarnosti interesa između između države, društva i tržišta, što vodi stvaranju koncepta progresivnog i odgovornog kapitalizma. Stvaranjem unutarnje komplementarnosti interesa između države, društva i tržišta, u konceptu odgovornog i progresivnog kapitalizma, otvara se šira mogućnost za političko oblikovanje otpornog, održivog i diversificiranog međunarodnog poretka kao funkcionalnog multilateralnog mehanizma, koji bi funkcionirao na stabilnim pravilima otvorene globalne i regionalne ekonomije. Fascinantan tehnološki razvoj koji kreira koncept progresivnog i odgovornog kapitalizma s komplementarnošću interesa između države, društva i tržišta, traži neizostavno uključivanje novih participanata u process odlučivanja s novim modelom donošenja odluka i revizijom pondera glasova u novim i već postojećim međunarodnim institucijama i organizacijama. Te promjene traže novi formalni proces odlučivanja s novim setom principa, što naglašava potrebu za reformom međunarodnog pravnog poretka. Ove promjene definitivno će odrediti potrebu za stvaranjem doktrine kreativne modernosti.
Nova kreativna globalizacija
Koncept odgovornog i progresivnog kapitalizma traži preispitivanje globalizacije u pravcu traženja novog konsenzusa o tome kako povratiti prosperitet na širokoj osnovi s otvorenim mogućnostima za sve. Ta preispitivanja globalizacije ne zadržavaju se samo na pitanju konsenzusa oko novog modela digitalne globalne proizvodnje i potrošnje, već i na pitanju rekonstrukcije poreskih zakona tako što će bogati i korporacije davati više društvu, što bi otvorilo novu etapu razvoja međunarodne zajednice. S ovim se globalna komplementarnost između razvojno-tehnološke paradigme i sigurnosno-političke strukture podudara s unutarnjom komplementarnošću interesa između države, društva i tržišta, što traži i novi pristup pitanju demokratizaciji, kako u unutarnjim odnosima države, tako i u međunarodnoj zajednici.
Globalna komplementarnost između razvojno-tehnološke paradigme i sigurnosno-političke strukture i unutarnja komplementarnost interesa između države (elite), društva (pojedinaca/grupe) i tržišta (korporacije) izrastaju u određujuću komponentu “kreativne globalizacije” u 21. stoljeću, što će javnu politiku činiti specifičnom u ovom milenijumu. Javna politika koja može obezbijediti globalnu fluktuaciju digitalnih informacija i podataka, i obezbijediti pouzdane tehnologije, što podrazumijeva obezbjeđenje komplementarnosti interesa države, društva i tržišta, predstavlja temelj globalne moći u konceptu doktrine kreativne modernosti.
Danas više nego ikad do sada zaustavljanje erozije multilateralne demokracije neizostavno traži novi oblik demokratskih i tehnoloških “kreativnih koalicija”, koje će učiniti tehnološke, ekonomske, ekološke i političke nejednakosti manje privlačnim, a time i korupciju oligarhije lakše prepoznatljivom i manje prihvatljivom za sve države, uključujući tu i autoritarne populističke režime država. Time se stvara potrebna za novom kulturom međunarodnog poretka, u kojoj bi se proširili interesi najrazvijenih zemalja da koriste svoju ekonomsku snagu za postavljanje više kreativnih i više privlačnih ekonomskih i političkih zahtjeva svim participantima u međunarodnim odnosima.
Nedzad Basic, DIE DOKTRIN DER SCHOPFERISCHEN MODERNITAT, Verlag Unser Wissen, Deuchland (2023)
