Foto: Dejan Rakita/Pixsell
Sabor Republike Hrvatske prije 25 godina donio je odluku da se na Trgovskoj gori, na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, skladišti radioaktivni i nuklearni otpad. Hrvatska još uvijek nije završila studiju uticaja na okoliš. Visokorangirani dužnosnici prošle su jeseni poručivali da ne odustaju od plana da skladištenje počne 2025. Bosanskohercegovačka strana pak čeka konsultacije prije zvanične izrade studije. Potencijalno skladištenje nuklearnog i radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori je dakle međudržavni problem. U svemu su aktivne i lokalne nevladine organizacije. Mario Crnković iz Green Tima Novi Grad (nekadašnji Bosanski Novi) smatra da rješavanje tog problema zahtijeva uključivanje međunarodne zajednice.
– Hrvatska i Slovenija imale su energetske i ekonomske benefite od rada Nuklearne elektrane Krško, a rizike žele da prebace na Dvor koji većinom naseljavaju povratnici, kao i na Bosnu i Hercegovinu koja ima dovoljno problema i bez nuklearnog objekta na granici. Zanimljivo je da je kasarna Čerkezovac u čijem se krugu planira graditi nuklearni objekat pozicionirana tako da je bliža centru Novog Grada nego Dvora. Nevjerovatno je da smo u 2024. godini taoci političke odluke donesene još 1999. kada je Trgovska gora odlukom u Saboru Republike Hrvatske izglasana kao lokacija za odlagalište radioaktivnog otpada, iako je bilo i drugih lokacija – kaže Crnković u razgovoru za Novosti.
Građani BiH ne žele snositi nametnute rizike i posljedice toga što su Hrvatska i Slovenija dobijale električnu energiju iz nuklearke Krško, govori Crnković, upozoravajući na problem egzistencije stanovništva Une i Pounja.
– Nadam se da će kod donosilaca odluka u Hrvatskoj prevagnuti zdrav razum u odnosu na ekonomske interese privilegovanih kasti te da radioaktivni otpadi iz Slovenije i drugi opasni otpadi sa teritorije čitave Hrvatske neće završiti nadomak rijeke Une – zaključuje Crnković.
Hrvatska i Slovenija imale su energetske i ekonomske benefite od nuklearke, a rizike žele prebaciti na Dvor i na Bosnu i Hercegovinu koja ima dovoljno problema i bez nuklearnog objekta na granici, smatra Mario Crnković iz Green Tima Novi Grad
Amarildo Mulić, predsjednik udruge Unski smaragdi i bivši direktor Nacionalnog parka Una smatra da je mogući negativni uticaj mnogostruk.
– Budući da je rijeka Una na 500 metara od te lokacije, moram reći da ne ide u prilog ni zemljotres koji je zadesio ovo područje. Dugoročno gledajući može doći do akcidenta i curenja materija i tvari iz skladišta, a ugrožen bi osim ljudi bio i biodiverzitet. Radi se o bazenu u kome živi pola miliona ljudi, koji bi bili direktno ugroženi. Sa ekonomskog aspekta štete su nemjerljive i dugoročne. Nacionalni park Una je generator razvoja ovog dijela BiH, ali i susjednog Pounja, pogotovo kada je riječ o ekološkom turizmu. Imamo viziju razvoja cjelokupnog Pounja, od izvora do ušća, i sa obje strane treba postojati razumijevanje prema ljudima i prema struci s ciljem da se očuva priroda i da ta destinacija sa obje strane bude prepoznata na turističkim ekološkim tržištima kao antistresna oaza Evrope. Bez obzira na to što moguća lokacija nije direktno naslonjena na područje Nacionalnog parka, turisti će odustajati od posjeta lokaciji koja je u blizini radioaktivnog otpada – kaže Mulić.
Jasmin Emrić, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine temu odlaganja radioaktivnog i nuklearnog otpada na Trgovskoj gori prati već dvadeset godina.
– Važna su istraživanja i ispitivanja početnog stanja, hidrološka i geološka istraživanja, mjerenje nultog stanja radijacije. Izvještaji su ohrabrujući jer pokazuju da Trgovska gora nije povoljna lokacija. Potvrđen je naš početni stav da Čerkezovac nikako ne može biti skladište i odlagalište radioaktivnog i nuklearnog otpada. Šest od deset eliminatornih kriterijuma eliminira Trgovsku goru i to prema zakonima Republike Hrvatske. Svako područje koje ima preko 80 stanovnika po kvadratnom kilometru isključuje se iz daljeg posmatranja. Važno je naglasiti i to da se radi o seizmički nestabilnom području, što se potvrdilo i nakon razornih zemljotresa na području Petrinje – kaže Emrić.
Emrić tvrdi da Hrvatska prilikom izrade strateških dokumenata nije ispoštovala Konvenciju iz Espooa (Konvenciju o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica), jer nisu uzeti u obzir podaci o zemljištu, zraku, vodi, pa ni privredi i stanovništvu. Emrić takođe očekuje da će naučne i stručne organizacije iz BiH početkom juna predstaviti rezultate geoloških i hidroloških istraživanja.
Geološka, hidrološka, geofizička i seizmološka ispitivanja traju, baš kao i mjerenje radioaktivnosti nultog stanja, tvrdi Emir Dizdarević predsjedavajući Ekspertskog tima Bosne i Hercegovine. Za provedbu cjelovitog ispitivanja potrebne su najmanje dvije godine jer se ono mora obaviti u svim godišnjima dobima s obzirom na to da je nužno uzorkovati hranu za životinju i ljude, navodi Dizdarević. Osim toga, u obzir se uzimaju i klimatske promjene i meteorologija i pravi se gruba procjena radioaktivnosti u budućnosti.
– Monitoring radioaktivnosti je bitan da se utvrdi početna tačka, ako dođe do migracije radionukleida. Mora se odrediti prirodan nivo radioaktivnosti da biste došli do saznanja je li došlo do migracije. Uzeti su uzorci zemlje, tla i vode za piće prema metodologiji koju je Hrvatska dostavila – kaže Dizdarević.
U toku planiranja strateške studije utjecaja na okoliš Bosna i Hercegovina dobila je notifikaciju o istraživanjima bez zahvata, bez mjerenja. Sada su u toku istraživanja sa zahvatima. Na taj prijedlog istraživanja Ekspertski tim BiH imao je oko 40 primjedbi.
Dizdarević pojašnjava da bosanskohercegovačka strana nije dobila karakterizaciju radioaktivnog otpada koji se nalazi u Krškom. Radionukleidi su osnova za dizajn projekta objekta i osnova za kontejner pakovanja, metalni kontejner i betonski spremnik.
– Naša primjedba je bila da se betonski spremnik planira tako da ima dovoljno prostora za aktivan nadzor, što nije bio slučaj. Naša bojazan je prvenstveno bila da se trenutno zbrinjavanje ne pretvori u aktivno dugoročno zbrinjavanje. Imali smo primjedbe na incidente u Krškom iz 2014. zbog neplaniranih fisionih reakcija kojima se dobijaju radionukleidi koji su dugoživeći. U kategorizaciji radioaktivnog otpada postoje oni koji se raspadaju do sto dana, a potom imaju i srednje aktivnosti koje mogu doći na Čerkezovac, na odlagalište u blizini zemlje. To su radionukleidi čije je polovično vrijeme raspada dulje od 30 godina, koji idu u odlagalište ispod zemlje na dubinu od 50 do 100 metara. Bitna je pravilna karakterizacija materijala koji se namjerava zbrinuti. Taj dio radova na istraživanju nismo još počeli – kaže Dizdarević.
Prijedlog Ekspertskog tima BiH je da ga se uključi u razgovore s hrvatskim istraživačima prije objave studije o utjecaju na okoliš.
Nemanja Galić iz pravnog tima Bosne i Hercegovine tvrdi da su obavijesti od hrvatske strane bile neblagovremene i nepotpune.
– Razgovarali smo sa Implementacionim komitetom Konvencije iz Espooa u novembru i u dogovoru s njima dobili smo instrukciju da pažljivo pratimo sljedeće korake. Kad hrvatska strana dostavi neophodnu dokumentaciju, opet ćemo biti na potezu. Sve primjedbe i obavještenja smo već uputili i sad radimo na tome da vidimo rezultate istraživanja koji nisu transparentni. Hrvatska nije osporila pravo Bosne i Hercegovine da bude konsultovana, ali problem je što pokušavaju da kupe vrijeme i da odugovlače do trenutka kada vidimo rezultate istraživanja. Moguće je da postoje propusti koje pokušavaju da isprave prije konačne studije, a mislim da se plaše toga da ćemo ukazati na te propuste. Upravo zbog neobavljanja svih tih procedura, Hrvatska kasni s projektom. To nije znak dobre volje Hrvatske nego njihovog načina rada. Bez potpunih i sveobuhvatnih istraživanja ne može se krenuti dalje ni sa studijom uticaja na životnu sredinu, a kamoli dalje ka dobijanju okolišnih i građevinskih dozvola – zaključuje Galić.
