Umro je Zdenko Bubaš. Vijest je to koja je rastužila cijeli Mostar ili barem ono što je od Mostara ostalo.
Bio je gospodin kao takav. Oduševljao je sve oko sebe elegancijom i stilom. Voljeli su ga svi koji su imali sreće da ga upoznaju.
U vrijeme građanskih protesta u Mostaru bio je jedan od istaknutih vođa protesta. Išao je na pregovore sa vlastima, pedantno vodio plenum, tražio da demonstranti naprave jasne zahtjeve pred kojima se ide pred vlast.
Poštovali su ga i mladi i stari i u njemu vidjeli neospornog autoriteta. Hrabar, principijelan i odgovoran, bio je sve ono što je trebalo građanskim protestima.
Do zadnjeg dana svog života zalagao se za svijet dostojan čovjeka, vjerovao da empatija nije patetika, da odsustvo ljudskosti vodi u barbarstvo.
Nije dočekao Mostar kakvog je sanjao, ali mladima je ostavio ideju da podijeljen grad nije neupitnost, već privremena ružna stvarnost koja mora biti prevladana.
Dragi Zdenko, hvala ti!
