Foto: Fraktura
Oleg Mandić je 27. siječnja 1945. bio posljednje dijete koje je napustilo logor Auschwitz-Birkenau. Tijekom posjeta Mariboru razgledao je izložbu o holokaustu i skrenuo pozornost na revitalizaciju neofašističkih ideja u 21. stoljeću.
Međunarodni istraživački centar II. svjetskog rata Maribor ugostio je Olega Mandića; opisao je dio svojih iskustava u kontekstu javnog razgovora. Uvjeren je da ga je sreća pratila od dana kada je vlakom stigao u Auschwitz i kada je sletio kod ozloglašenog liječnika Josefa Mengelea.
Oleg Mandić rođen je 5. travnja 1933. u Sušaku pri Reki, no danas živi u Opatiji. Kao 11-godišnji dječak, zajedno s majkom i bakom, doveden je u njemački koncentracijski logor Auschwitz, gdje je proveo sedam i pol mjeseci, a posljednji su ga iz logora ispratili oficiri Crvene armije, zajedno s majkom i bakom, 27. siječnja 1945. Njihov odlazak iz logora dokumentiran je filmskom vrpcom čiji je dio danas prikazan i na konferenciji za novinare u prostorijama muzeja odn. bivšeg logora za ratne zarobljenike Stalag XVIII D u Melju u Mariboru. Od siječnja ove godine dokumentarna izložba o holokaustu pod nazivom Unatoč svemu – preživjeti!, koju je Međunarodni istraživački centar II. Maribor pripremao zajedno s mariborskom sinagogom i Muzejom pobjede u Moskvi.
Izložbu je danas pogledao i Mandić, koji je u logoru Auschwitz dobio broj 189488 i koji se također spominje na izložbi. Sjeća se da se oslobađanje logora očekivalo oko mjesec dana, posebno nakon 20. siječnja 1945. godine, kada su Nijemci otišli i sa sobom u ovaj pohod smrti odveli oko 60.000 ljudi.
Nekoliko bliskih susreta sa smrću
Sam je potom ponovno pronašao baku i majku i ostao u logoru s oko 5500 ljudi. “Spoznaja da je sloboda blizu bila je u svakom od nas”, rekao je. Ujedno je rekao da je oko 4.400 njih doživjelo oslobođenje, dok je preostalih 1.100 umrlo od iscrpljenosti u posljednjih nekoliko dana.
Mandić, koji je kasnije po struci postao pravnik i marketinški stručnjak te je napisao i nekoliko knjiga, kaže da ga je sreća pratila od prvog dana kada je vlakom dovezen u Auschwitz. Tada je kao dječak bio raspoređen među žene, a ne među ostale zatvorenike. Posrećilo mu se i mjesec dana kasnije, kada je u logoru bilo previše ljudi pa je svaki peti selekcijom poslan u smrt. Sam je tada bio četvrti po redu.
Imao je i sreće kada je pristao kod zloglasnog liječnika Mengelea koji je eksperimentirao na blizancima. S Mandićem je imao poseban odnos, kazao je danas ravnatelj Međunarodnog istraživačkog centra II. svjetskog rata Maribor Janez Ujčič.
Mandić je dodao da je to što je s Mengeleom za njega zapravo sreća, jer nije morao ustati usred noći da bi otišao na posao. Ujčič je istaknuo da je imao i sreću što nije išao na spomenuti marš smrti i što je doživio da ga oslobodi Crvena armija.
Pobijeđena, ali nikad dokrajčena opasnost
Na pitanje kako vidi novo širenje neonacizma u svijetu, Mandić je rekao da je besmisleno da se takve ideje još uvijek promoviraju u 21. stoljeću. Dodao je da bi se političari trebali više potruditi oko toga i nešto poduzeti svatko u svojoj zemlji.
Isto smatra i predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin, koji je, između ostalih, Mandića pratio u današnjem posjetu Mariboru . Habulin je istaknuo opasnost od pojave profašističkih stranaka u Europi i svijetu te problem jačanja i revitalizacije nacizma.
Ujedno je Ujčič najavio da će ove godine održati posebnu konferenciju na tu temu u okviru istraživačkog centra kojemu je na čelu.