Na današnji dan rodio se veliki pjesnik našeg jezika Abdulah Sidran. Tim povodom objavljujemo jednu od njegovih najpoznatijih pjesama"Nevolje četničkog snajperiste".
Pročitajte čuveni esej velikog pjesnika Marka Vešovića o pjesniku Abdulahu Sidranu. Malo je ljudi hodalo zemljom, a da su poznavali i razumijevali poeziju kao Marko Vešović, i malo jezika ima tu sreću da je na njima velikan pisao o drugom velikanu, genije o geniju!
Prošlo je četiri mjeseca od smrti velikog pjesnika i književnika Abdulaha Sidrana. Njegove i svoje slike više niko ne objavljuje, a rijetko vidim da ga neko i spomene. Nije to ništa čudno, oduvijek smo više cijenili „tuđe“, nego svoje. Nekako je ovaj grad najmanje cijenio one koji su ga na neki način proslavili.
Objavljujemo pjesmu akademika Abdulaha Sidrana "Tuga".
Pročitajte čuveni esej velikog pjesnika Marka Vešovića o pjesniku Abdulahu Sidranu. Malo je ljudi hodalo zemljom, a da su poznavali i razumijevali poeziju kao Marko Vešović, i malo jezika ima tu sreću da je na njima velikan pisao o drugom velikanu, genije o geniju!
Sarajevo je grad tragedije, ali i pobjede; prošlosti s kojom bi se dalo ponositi jednako kao i stidjeti. Pritom, pogrešno bi bilo razmatrati ovu temu u kontekstu ode ili hvalospjeva Sarajevu, niti ovakvi tekstovi to trebaju činiti; mit o sarajevskom Jerusalimu, ili jerusalimskom Sarajevu jednako dovodi u pitanje sva poređenja u kontekstu autentičnosti.
"Nevolje četničkog snajperiste", jednu od najvažnjih pjesama bosanskohercegovačke poezije, u opkoljenom Sarajevu napisao je Abdulah Sidran.
Posljednji put smo se vidjeli 22. oktobra 2022. Kad sam mu se požalio da je iz Zagreba lakše stići u Rio de Janeiro nego u Sarajevo i natrag u Zagreb, rekao je: "Nije! Evo, možemo sad zovnuti Feđu Štukana, da te sutra ujutro uzme u svoj žirokopter, i za dva-tri sahata te spusti u tvoju avliju zagrebačku!" Tada još nisam znao da je vječni dječak Abdulah Sidran iz Štukanova girokoptera već gledao Bosnu odozgora
Abdulah Sidran je neosporno najveći pjesnik-hroničar novije povijesti ove zemlje, a zbog njene prirode, to znači i Balkana.
Komemoracija velikom Abdulahu Sidranu je održana danas u Narodnom pozorištu Sarajevo. Brojne kolege, prijatelji i članovi porodice su mu odali počast.
Do jučer najveći živući pjesnik Bosne otišao je s ovog svijeta, na kojem je zaradio besmrtnost. Kad bi svi njegovi likovi stali u jednu sliku, to ne bi mogao naslikati samo jedan slikar, nego bi to morao biti neko u kojem su spojeni Albrecht Dürer, Diego Velázquez, Gustav Klimt, Affan Ramić i njegov jaran Ibrahim Ljubović. Sidran je svojim likovima dao da piju iz svetog grala, zahvaljujući kojima je i sam okusio vodu iz tog kaleža, eliksir vječnosti za odabrane.
Onaj koji po svojoj ljudskoj prirodi govori samo istinu, nije savladao zanat laganja i nije se rodio kao lažov, uglavnom nastrada. Milion puta sam sebi psovao sve po spisku jer sam govorio istinu. Takav čovjek je neuklopljiv i ne može lagodno živjeti. Vjerovatno sam mogao napraviti drugačiji izbor, ali nisam znao, a svjesno nisam ni htio. Tu sam gdje sam i ne žalim se. Dragocjenija mi je ta vrsta osjećanja da sa ovog svijeta odlazim čistih ruku. I to mi je dragocjenije nego da sam ostavio kofer para. Dobar sam, hvalim se sobom gdje god stignem.