Minđušice – epilog
Mene u Studenoj česmi zovu Sarajka. Spavam na gornjem spratu, u tetkinoj djevojačkoj sobi. Tetka u njoj suši trave za čaj pa cijele godine miriše.
Oznaka Alma Abdagić
Minđušice
Znate li onu pjesmu o majci Skendera Kulenovića? E to vam je haman ha moja biografija. Rodilo nas se četvero. Jednog smo brata izgubili u Turskoj. Ostao nam Muharem. I ostale mala Zuhra i ja. Babo je povratio nešto malo svoje imovine. Makar roditeljsku kuću i ono zemlje oko nje. Za ostalo neimade para. Progutala tuđina.
Majka
Pročitajte predivnu priču "Majka" književnice i kantautorice Alme Abdagić.
Alma Abdagić: Dedo Ahmet
I dok je kuća mirisala na majkinu dušu mi smo bacali jastuke po podu, sankali se po stepenicama usred ljeta, sazivali punu kuću djece na igru i krišku. A ona je sjedila na sećiji, pokrivena maramom i čitala. Il’ bi nam govorila Jesenjinove pjesme. Kasnije će joj Ernest, stariji Bakirov sin, uzvraćati istom mjerom dok će joj djetinjim glasom izražajno govoriti Majku, a ona će sjediti zadivljena, gledeć kroz pendžer u daljinu