Oznaka Esad Bajtal

Refik Hodžić: Giza gigantski talisman (Prvi dio) – recenzija

Čitati ovaj putopisni rukopis Refika Hodžića znači plivati svijetom fantazija i želja; mašte, fizike i metafizike prožete semantički neuhvatljivom mistikom staroegipatske mitologije, kosmogonije, uma i ne-uma, nemuštog logosa sred zaumnog i nadumnog, što izmiče svakoj mogućoj  racionalnoj kategorizaciji viđenog, odnosno – pročitanog.

Dr.Esad Bajtal: Ubica se vraća na mjesto zločina

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

Esad Bajtal: Sevdalinka se temelji na “logici srca o kojoj razum ništa ne zna”

Bajtal je istakao da sevdalinka svoje prividno iracionalne zasade temelji na "logici srca o kojoj razum ništa ne zna" (B.Pascall), postajući time "religija ljubavi, odnosno religija ženskog srca, koju, zajedno sa ženama propovjedaju, odnosno pjevaju i sami muškarci. Čineći to nerijetko gorljivije i od samih žena". Jer, kako smo također mogli čuti "muškim okom gledano, sve na ženi je pogubno neodoljivo. I čim se pojavi na momačkom horizontu, nastaje drama neodoljive čežnje i očaja".

Dno dna

Premala je ovo zemlja za ambiciju tako osiljene i osvetoljubivo zaošijane mržnje, da samozvano ravna stvarima društvenog ustroja i zajednice, po principu inkvizijski nasilničko-krvave formule – „ili ovako ili nikako“. Takva, voždovsko-putinovsko-natenjahuovska ostrašćenost danas, ili staljinističko-adolfovska i pol-potovska juče, pokazale su jasno svoje strahobalne, nesputane totalitarne domete.

Između obala duša

Emina Bojić "Između obala duša". Tragika je to duše koja u bezdušnoj noći osluškuje nečujni topot vjetra vlastitih uzdaha, dok dere prostranstvima teške melanholije derta, s kojim se, niti može živjeti, niti – od njega umrijeti. „Bolest na smrt“, kako nas pouči S. Kjerkegor, taj filozof nemirne duše koja, u „strahu i drhtanju“ vječito bdije sama nad sobom i svojim bezizlazom.