Višak riječi smrtni je neprijatelj lirskoj pjesmi a višeznačnost, ovdje majstorski dostignuta, čini poeziju vrednijom i poželjnijom. Ova mala lingvističko-stilska vivisekcija treba, između ostalog, potaknuti u kom bi pravcu mogla ići temeljitija i podrobnija jezička istraživanja u bogatom rudniku Hajdarevićeve poezije, u leksičkom i stilističkom smislu.
Hadžem Hajdarević bio, prije svega i poslije svega, najvećma pjesnik. On je svojim intelektualnim i duhovnim habitusom rođen da bude pjesnik. On je bio zaronjen u poeziju bez ostatka i bez rezerve. Iako nije vjerovao kako će poezija promijeniti svijet napisao je dvanaest knjiga poezije
Odlazak Hadžema Hajdarevića opomena je (još jednom) da ne odlaze oni koji ostavljaju tragove – one smislene tragove utkane u prostor književnog teksta i Njegove književnosti – jer, prostor jezika i prostor književnog teksta, prostor je slobode, one kroz koju ćemo tražiti smisao… Sve dok poput kćerkice Mirne, u kojoj je samo ime „mir“, ne postanemo mirovni lideri, svi unutar mirne Bosne i Hercegovine – jedna od suštinskih želja kroz djela i djelovanja Hadžema Hajdarevića