Oznaka Heni Erceg

Elitni rasizam

Naravno, nije nijekanje holokausta samo naš specijalitet, ima ga i na tobože razvijenom zapadu, samo što ga tamo, barem za sada, njeguju oni čudaci s društvene margine ili tek nebitne izvanparlamentarne mračne strančice. Da ne govorimo kako je otpor takvim pojavama snažan, i ne samo u zakonskoj legislativi. U nas pak, evo ga u ambulantama, parlamentu, medijima, knjižarama, školama, u centru gradova. Riječju, revizionizam je ovdje institucionalni, poželjni dress code društvene elite.

Kako ubiti ideju?

Lako je eto postati neprijatelj žrtve od prije 80 godina, a koja se, mislim na državu Izrael, premetnula u nasilnika, čiji će važan ministar u radikalno desnoj vladi 2017. predložiti „lako“ rješenje palestinskog pitanja kazavši kako Palestinci trebaju shvatiti da će morati birati: „živjeti obespravljeno pod izraelskom vlašću, emigrirati ili biti ubijeni“.

Na groblju pameti

A čije to osjećaje i koga vrijeđaju imena pokojnika ispisana na ćirilici? Evo, ovako je taj provincijski dušebrižnik objasnio nedoumice pristojnog svijeta: „Trebao je čovjek doći i reći što bi napravio. Rekli bismo mu da ne može staviti ćiriličnu nadgrobnu ploču jer će napraviti štetu.“ Štetu? Komu? Eh, ima naš Bukara – to je onaj sekretar komunističke partije iz davne, čuvene komedije Hamlet iz Mrduše Donje – spreman odgovor na blesava pitanja, to jest da „ćirilica vrijeđa osjećaje hrvatskih branitelja koji su se borili protiv ljudi koji su pod tim slovima pucali i rušili…“, i eto pravih razloga zabrane ćirilice na nadgrobnoj ploči.

Uzaludnosti usprkos

Doktor Mraović međutim ne razumije optužbu koja ga tereti, ne otkriva od kuda mu tijelo pod fontanom, iako je za krivično djelo skrivanja tijela predviđena zatvorska kazna. Valja se stoga sjetiti stiha velikog sarajevskog pjesnika, nedavno preminulog Marka Vešovića, a koji je…

Gospođa eSeS

Mi Hrvati smo fin narod, ne može se reći da nismo. Imamo znači Akademiju znanosti, pa Maticu hrvatsku koja od stoljeća sedmog brine o čistoći jezika, rase i uopće kao kerber čuva identitet Hrvata vulgaris, imamo i akademsku zajednicu čiji…

Prosjaci i sinovi

Recimo da je R.Š. glumac u predstavi koja oslikava stanje u Hrvatskoj, s jakim elementima groteske, društvene satire, a nije Rade Šerbeđija. Nego R.Š. glumi u tom komadu samoga sebe kao stradalnika nepravedne države koja mu kao zadnjem prosjaku –…

Koliko gadosti?

Ali da, i u esencijalnom se zlu nađe neke poetske pravde, pa se bijedni politički dramolet i zloupotreba žrtve razgolila dočim se javila Bošnjakinja Nermina Mujkić te kazala kako je na fotografiji njena majka, do nje mali sin, a ona je to dijete u naručju, i nisu bježali iz Hrvatske, nego su pred srpskim ubojicama bježali iz Žepe, malo nakon što je u obližnjoj Srebrenici pobijeno više od osam tisuća Bošnjaka.

Život drugih

„Život drugih“ sjajan je film o prodoru u tuđe živote, o sudbini umjetničkog para kojeg motre doušnici državne sigurnosti zaduženi za kulturnu scenu u istočnom Berlinu u vrijeme DDR-a, 1984. I koji završava tragično po protagoniste s obje strane prislušnog…

SADRŽAJ
INFORMACIJE
DRUŠTVENE MREŽE
Facebook Twitter Instagram Youtube

© Copyright 2010-2023 tacno.net. Sva prava zadržana.