Pa, zar opet Sutjeska? To je bila moja prva misao kada se društvenim mrežama prenijela vijest da su krenuli radovi na rijeci koja je toliko bitna za Bosnu i Hercegovinu i njenu istoriju.
Protekle sedmice imali smo dva bitna datuma za životnu sredinu, nekoliko naučnih otkrića i jednu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske. Na prvi pogled, nema veze jedno s drugim, između redova i te kako ima.
Kada se desila Černobilska katastrofa skoro cijela Evropa je trpila posljedice te havarije. Poplave donesu otpad i zagađenje s jednog mjesta na drugo. Požari u šumi onečiste vazduh kilometrima dalje. Ekološke katastrofe i zagađenje koje dolazi uporedo nikada ne ostanu u svojim granicama. Bosna i Hercegovina ima nekoliko takvih primjera, ali jedan se trenutno ističe jer se tiče ugrožavanja osnovnog ljudskog prava-pravo na sigurnu i čistu vodu.
Posljednjih 50 godina čovječanstvo je napredovalo na polju tehnologije nezamislivo mnogo, dobili smo internet, mobilne telefone, pa pametne telefone, dostupnost svega na jedan klik, nedavno i prvi ugrađen čip u mozak čovjeka. U posljednih 50 godina izgubili smo mnogo više, brojnost divljih vrsta opala je za 69 posto.
Početak februara bio je buran za ekološke aktiviste u BiH. Možda je ispravnije umjesto aktivisti reći građani jer su većina njih „natjerani“ da se bore za svoje domove. Na Ozrenu, u Bistrici, Varešu...
Protekla godina bila je najtoplija ikada u istoriji mjerenja. Naučnici je nazivaju godinom ekstrema. Klimatski rekordi su se rušili poput domina, a početak 2024. je rolerkoster temperature. Slobodno se može reći, prirodu smo natjerali da se „otme kontroli“.
Crvena lista ugroženih vrsta ove godine se povećala. Preko 44.000 vrsta našlo se na ovoj listi pokazao je novi izvještaj Međunarodne unije za očuvanje prirode na COP28 samitu u Dubaiju. Za samo godinu dana dvije hiljade novih vrsta se našlo na ovoj listi.
Kada je u 19. vijeku Austo-ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu za zapad ona je bila egzotična zemlja. Proučavali su stranci mentalitet našeg naroda pa su došli do zaključka da „kada ih pogodi kakva nesreća podnose je krajnje ravnodušno, uvjereni da je unaprijed bog tako odredio“. Toliko uljuljkani s ovom osobinom sada smo već došli do tačke inertnosti da i ono što nije „od boga“ ostavlja nas ravnodušnim. Ako ne sve, bar većinu.