Jedina ohrabrujuća i povijesno pamtljiva slobodarska epizoda iznjedrena je krvlju i žuljevima 1945. godine pobjedom nad nacifašističkim crnilom, što će 45 godina kasnije biti neodgovorno prokockano. A vampirski mrak crne prošlosti se vraća, zloslutno puzeći u dnevni život: „Ajmo, ajmo ustaše“, „Za dom spremni“, „Jasenovac i Gradiška Stara“, „Ubij, ubij Srbina“, „Bog i Hrvati“...
Ako ne znaju što je bilo, 'navijači' Marka Perkovića Thompsona mogu do besvijesti slušati i gledati dokaze da on slavi ustaške koljače, prkosno tvrdi da je pjevao „Jasenovac i Stara, to je kuća Maksovih mesara“. Te u stilu 'i opet će ako bude sreće' potiče opasnu 'endehazijsku' nostalgiju. Čak i među balavurdijom koja još ne zna ni gdje joj je dupe, a gdje glava. I opet neće shvatiti ništa. Osim radosne činjenice da ti dupe može biti i na ramenima ako ti glava ničemu ne služi. Jer vide da je ta priča o dobru i zlu ionako tek dosadna zajebancija.
Zbog inzistiranja hrvatske strane da se izbaci izvorni prijedlog teksta u kojem je pisalo da je progon Srba bio "svojstven NDH", izložba u suradnji s Muzejom Holokausta je otkazana. "I druge su države imale skupine društva i nacionalnosti koje su bile izvrgnute teroru režima tako da ovo nije potrebno isticati", poručili su tajni recenzenti Ministarstva kulture
Posljedice Plenkovićevog skretanja bijedne naše oštro udesno tek dolaze na naplatu. Knjiga “Holokaust u Zagrebu” je jeziva opomena o koju se ne bi smio oglušiti nitko s makar dva zrna soli u glavi, pogotovo ne ti što se javno prse na vlasti da su “preuzeli odgovornost”
Iz ovotjednih događaja i istupa, jasno je da Vlada i Ministarstvo kulture nastavljaju razdvajanje pojma "genocid" od stradanja Srba u NDH.
Sve dosadašnje inicijative da se istaknutim suradnicima ustaškog režima u Sarajevu oduzmu ulice propale su, iako se u javnom diskursu koji dolazi baš iz Sarajeva često rado isticala činjenica da u Mostaru nekoliko ulica također nose imena dokazanih fašista i ustaša, poput Jure Francetića ili Mile Budaka
Više katoličkih institucija i Matica hrvatska organizirali su skup o Filipu Lukasu, predsjedniku Matice hrvatske koji je za vrijeme rata otvoreno podržavao ustaštvo i nacizam, predstavljajući ga kao humanistu
Banić i Koić u svojoj knjizi „dokazuju” i „istinu” da organizator i zapovjednik nekoliko koncentracijskih logora, ustaški koljač Vjekoslav Maks Luburić nije bio ustaški koljač. Karakteriziraju ga kao istinskog domoljuba čime obezvrjeđuju iskrenu i dobronamjernu ljubav prema domovini, onu koja se ne temelji na klanju „neprijatelja”. Negirajući sve povijesne istine, govore o „domoljubu, a ne koljaču” koji je, u svojstvu ustaškog upravitelja Sarajeva, osam dana prije svog kukavičkog bijega pred partizanima, 27. marta 1945. naredio vješanje 55 sarajevskih antifašista na Marijin Dvoru
Dio izloženih policijskih kartona zatočenica koje su deportirane u logor Jasenovac (foto Silvija Dogan) Ako izložba koja dokumentira ustaške zločine u svakom aspektu izložene građe dosiže razinu onoga što bismo mogli nazvati estetičkim dostojanstvom, onda je itekako uspjela u autorskoj namjeri…
