Da bi ispoštovao svoju reprezentaciju, Hasan je tražio dozvolu kluba za koji je profesionalnim Ugovorom vezan. I dobio ju je. Sjeo je u avion iz Birminghama, sletio u Dubrovnik, uzeo taksi i prebacio se do Međugorja. Kada su ga saigrači i naši ljudi iz Staffa, uključujući i selektora Džakmića, ugledali kako stiže u našu bazu, uslijedilo je oduševljenje. Prvo čuđenje, a potom aplauz i oduševljenje za Hasana.
"Pravdo, ako te ima, budi zadovoljna, kad-tad, i učini tako da primjerenom kaznom bude kažnjen zločin nad nedužnim ljudima u Grabovici. Pravdo, ako te ima, budi zadovoljena”, molim Uzvišenog Stvoritelja, ovih minuta i trenutaka, baš kada je, u ovo vrijeme, u noći s 8. na 9. septembar 1993, počinjen stravični zločin i pokolj bez presedana u Grabovici. Pravdo, ako te ima budi zadovoljena. Budi, zbog četverogodišnje Mladenke Zadro, koju su ubili monstrumi bez osjećaja, bez ičega ljudskog u sebi. Pravdo, ako te ima budi zadovoljena, zbog nedužna 33 civila svirepo i brutalno likvidirana samo zato što su bili Hrvati. Pravdo, budi zadovoljena…"
Samo joj je nebo granica i ne dozvolimo da se sada s njom fotografišu i kite se tuđim perjem oni koji su najmanje to zaslužili, a oni su već u predizbornim busijama i rovovima.
Nermina Bisu poznajem od djetinstva. Igrali smo uglavnom jedan protiv drugog na turnirima, on za Vidoštak a ja za Lastu. Kad bi se vraćali iz škole, kondukter u lokalnom autobusu, Efendija Haračić, davao bi Nerminu mikrofon da improvizira prenos neke fudbalske utakmice, a Bise bi najčešće prenosio Velež protiv Hajduka, što je majstorski radio i uveseljavao raju u busu. Već u tim dječačkim godinama vidjelo se da su fudbal i novinarstvo njegov život, a na 102. godišnjicu od osnivanja Veleža, premijerno će biti prikazan njegov dokumentarni film Sve nas ista ljubav spaja.
Zloglasni i tzv.general Dreković je djecu poslao u sigurnu smrt u unaprijed otkrivenoj izdaji od operacije “Jesen 94” Samir Turajlić tada je imao svega 17 godina i bio je dijete. Umjesto da su ga njemu nadređeni u Štabu Vrhovne komande procesuirali, oni su ga nagradili, pa je taj isti Dreković dugo iza rata bio nekakav vojni ataše, a potom i savjetnik u Ministarstvu za pitanja boraca. A da paradoks bude potpun, Ramiz Dreković uživa i sve benifite kakve imaju nekadašnji generali Armije RBiH. On je jedna obična kukavica.
Prošlo je tačno 30 godina od zločina koji je okarakteriziran kao pucanj u srce Bosne. Naime, 13. novembra 1993. godine u zločinačkom piru pripadnika 302. motorizirane brigade Armije RBiH iz Visokog ubijena su dva bosanska franjevca iz fojničkih samostana: fra Leon Migić i fra Nikica Miličević
Preko stotinu boraca Četvrtog korpusa nije se vratilo živo iz monstruozne akcije “Jesen ‘94”. Stolac, Čapljina, Mostar, Jablanica, Prozor i Konjic podnijeli su bolne gubitke. Ako je general u pokušaju, Ramiz Dreković, imao opravdanje sebi nadređenima u hijerarhiji rukovođenja i komandovanja, a što ni 29 godina poslije javnost nije na čistini ugledala, onda ne preostaje ništa drugo nego zaključiti da je Dreković imao prešutnu saglasnost tadašnjeg vojnog i političkog vrha iz Sarajeva
Foto: Istvan Derencsenyi/LEN Zamislite da je Michael Jordan bio to što jeste, a da nije imao košarkašku loptu i dvoranu s koševima. Nezamislivo! Ili, evo još jedno poređenje: da je Roger Federer postao to što jeste bez teniskog terena, reketa…
Foto: sportsport.ba Nakon jesenjeg dijela prvenstva kojeg želimo svi čim prije zaboraviti, Velež je dobio novu upravu. Za predsjednika kluba izabran je Senad Kevelj, a direktor je postao Sanjin Alagić. Prvi potez nove uprave bio je prekid saradnje sa Amarom…
