Oznaka nermin bise

Golobradi dječak oduševio potezom i postao miljenik mladih Zmajeva

Da bi ispoštovao svoju reprezentaciju, Hasan je tražio dozvolu kluba za koji je profesionalnim Ugovorom vezan. I dobio ju je. Sjeo je u avion iz Birminghama, sletio u Dubrovnik, uzeo taksi i prebacio se do Međugorja. Kada su ga saigrači i naši ljudi iz Staffa, uključujući i selektora Džakmića, ugledali kako stiže u našu bazu, uslijedilo je oduševljenje. Prvo čuđenje, a potom aplauz i oduševljenje za Hasana.

31 godina od stravičnog zločina u Grabovici: Krv Mladenke Zadro ništa ne može oprati

"Pravdo, ako te ima, budi zadovoljna, kad-tad, i učini tako da primjerenom kaznom bude kažnjen zločin nad nedužnim ljudima u Grabovici. Pravdo, ako te ima, budi zadovoljena”, molim Uzvišenog Stvoritelja, ovih minuta i trenutaka, baš kada je, u ovo vrijeme, u noći s 8. na 9. septembar 1993, počinjen stravični zločin i pokolj bez presedana u Grabovici. Pravdo, ako te ima budi zadovoljena. Budi, zbog četverogodišnje Mladenke Zadro, koju su ubili monstrumi bez osjećaja, bez ičega ljudskog u sebi. Pravdo, ako te ima budi zadovoljena, zbog nedužna 33 civila svirepo i brutalno likvidirana samo zato što su bili Hrvati. Pravdo, budi zadovoljena…"

Nermin Bise: Velež je dokaz da fudbal može biti identitet jednog podneblja

Nermina Bisu poznajem od djetinstva. Igrali smo uglavnom jedan protiv drugog na turnirima, on za Vidoštak a ja za Lastu. Kad bi se vraćali iz škole, kondukter u lokalnom autobusu, Efendija Haračić, davao bi Nerminu mikrofon da improvizira prenos neke fudbalske utakmice, a Bise bi najčešće prenosio Velež protiv Hajduka, što je majstorski radio i uveseljavao raju u busu. Već u tim dječačkim godinama vidjelo se da su fudbal i novinarstvo njegov život, a na 102. godišnjicu od osnivanja Veleža, premijerno će biti prikazan njegov dokumentarni film Sve nas ista ljubav spaja.

Zlatnog ljiljana, maloljetnog Samira Turajlića general Ramiz Dreković poslao je u smrt

Zloglasni i tzv.general Dreković je djecu poslao u sigurnu smrt u unaprijed otkrivenoj izdaji od operacije “Jesen 94” Samir Turajlić tada je imao svega 17 godina i bio je dijete. Umjesto da su ga njemu nadređeni u Štabu Vrhovne komande procesuirali, oni su ga nagradili, pa je taj isti Dreković dugo iza rata bio nekakav vojni ataše, a potom i savjetnik u Ministarstvu za pitanja boraca. A da paradoks bude potpun, Ramiz Dreković uživa i sve benifite kakve imaju nekadašnji generali Armije RBiH. On je jedna obična kukavica.

Generalu ima tko da piše: Tko je kriv za tragediju hercegovačke mladosti u jesen 1994.?

Preko stotinu boraca Četvrtog korpusa nije se vratilo živo iz  monstruozne akcije “Jesen ‘94”. Stolac, Čapljina, Mostar, Jablanica, Prozor i Konjic podnijeli su bolne gubitke. Ako je general u pokušaju, Ramiz Dreković, imao opravdanje sebi nadređenima u hijerarhiji rukovođenja i komandovanja, a što ni 29 godina poslije javnost nije na čistini ugledala, onda ne preostaje ništa drugo nego zaključiti da je Dreković imao prešutnu saglasnost tadašnjeg vojnog  i političkog vrha  iz Sarajeva