„Vrijeme da malo razmislimo da li smo kao društvo spremni napraviti iskorak van ZAVNOBiH-a, da li smo spremni sebi priznati da pored toga što smo Srbi, Hrvati, Bošnjaci, da smo po svom nacionalnom opredjeljenju, ne etničkom, ipak Bosanci ili Hercegovci, da li smo spremni raditi nešto što je davno urađeno u evropskim državama, da li smo spremni graditi naciju“.
Čini se da ovi "moderniji" koji su vidjeli nešto svijeta, poput Hadžidedića, samo utvrđuju pazar onih "pravovjernih" tako što pakuju u celofan gotovo iste ideje o sveopštoj antimuslimanskoj zavjeri i prodaju je u novom svjetlu kao savremenu inačicu. Zahiragić u farmerkama.
Ideja „bosanskog naroda“ i „Bosanske nacije“ bila bi obična politička egzibicija dokonih intelektualaca da joj Enver Halilović nije dao doktrinarnu formu. To je njegova velika zasluga inače bi sve ostalo na nivou političkog avanturizma. Lijepeći meni etiketu nacionalizma da bi obranio svoj, po onoj staroj – „držite lopova“, on je razvio doktrinu bošnjačkog nacionalizma i unitarizma. Sav svoj profesorski intelektualni potencijal uložio je u dokazivanje da „Bosanska nacija“ i „bosanski narod“ nisu samo utopističke političke projekcije već neosporno stanje stvari.
Ideali današnjeg vremena, ako ih takvima uopće možemo zvati, su da živimo jedni pored drugih, afirmirajući samo tradicionalne kulturne forme i vrijednosti antimodernizma, zatvoreni unutar vlastitih zajednica i bez ideje da zajedno gradimo bolji svijet.
