Kada Željko Komšić pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija izgovori rečenicu da “presude međunarodnih sudova izgledaju kao da se mogu kupiti”, to nije samo politička retorika – to je vapaj naroda koji tri decenije živi u nametnutom političkom sistemu što ga održavaju vanjski i unutrašnji manipulatori.
Jedan Bećirovićev dolazak, konkretno na aerodrom u Frakfurt, izgleda ovako: pošto se umori od napornog leta, našeg člana Predsjedništva odmah ispod stepenica aviona dočeka BMW 7, koji ga potom vozi do VIP salona. Ukupno tri minute vožnje. Istovremeno, delegaciju pošalje da se do VIP-a pati aerodromskim busom.
Elem, bilo kako bilo, Dan nezavisnosti je tu. U zemlji u kojoj dvojica od trojice to ne žele, možda i ne treba biti previše entuzijastičan oko toga. Ali, mora se obilježiti. Za nas, već pomalo bivše, jedini pravi Dan državnosti je 25. novembar. Ideje o toj zemlji ne bi bilo da nije bilo tog zasjedanja u Mrkonjić Gradu, usred svjetske kataklizme.
Od prvih poslijeratnih izbora 1996. godine do danas, planeta Zemlja se okrenula oko svoje ose 10.221 put. Internet i društvene mreže postale su sastavni dio života, NASA je u procesu testiranja tehnologije sigurnog slijetanja ljudi na Mars, a likovi bh. političara poput Halida Genjca, Željka Komšića, Dragana Čovića ili Nikole Špirića postali su sastavni dio kolektivne memorije. Psihološke posljedice izloženosti generacija rođenih nakon rata djelovanju bh. političara još uvijek nisu dovoljno istražene.
Kad nekoga SAD stave na crnu listu, to bi valjda trebala biti linija ispod koje se ne smije ići. Da prevedemo narodni tradicional Bećiroviću i Komšiću – ne kuju se konzuli po mjesecu, već po kriterijima i ozbiljnim diplomatskim preporukama. Dobro, ne mora biti Jean Davill, ili Konstantin Koča Popović, ali sa šušnjarima, hodžićima i tegeltijama duhovno ćemo ostati u onoj mehani iz serije ''Tale'', srkat ćemo kahvu i melanholično uzdisati za nekadašnjim peštanskim kuplerajima.
Istraživanjem stranica za rezervaciju smještaja može se utvrditi da je od Komšićevog hotela skuplji samo jedan, i to Hotel Woodward koji se isto tako nalazi uz samo jezero u Ženevi.
Što je to pogrešno rekao Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić tokom obraćanja na Generalnoj skupštini UN-a kada je kritikovao politiku susjednih zemalja prema našoj zemlji istakavši da one ugrožavaju njen suverenitet? Piše: Edin Osmančević Drvlje i kamenje na…
