Ozren Kebo rođen je 1. juna 1959. godine u Mostaru. Diplomirao je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu u generaciji koja je dala i Senada Avdića.
Tokom svoje bogate karijere radio je kao u magazinima Dani, Slobodna Bosna, Gracija te na portalu analiziraj.ba.
Proglašavan je novinarom godine, a magazin Start, koji je uređivao, proglašen je novinom godine.
Njegova prva knjiga, Sarajevo za početnike, objavljena je 1996. godine i predstavlja minucioznu deskripciju života u Sarajevu tokom opsade. Knjiga je doživjela više izdanja, uključujući i prevode na francuski, švedski i ukrajinski jezik. Kritičari su je opisali kao „nemilosrdnu, lucidnu, punu borbene nježnosti i ljutite saosjećajnosti“.
Knjiga je trenutno bestseler u Ukrajini.
U drugoj knjizi, romanu Kako je lijepa moja Vectra, objavljenoj 2007. godine, kroz duhovitu i autoironičnu priču priča o svojoj ljubavi prema automobilima i životu kao takvom. Knjiga je adaptirana u pozorišnu predstavu Nije do mene, do Univerzuma je, koja je izvedena u Sarajevu 2024. godine.
Osim što je strastveni pisac, Kebo je i veliki ljubitelj životinja. Poznat je po tome što je nahranio i zbrinuo stotine uličnih i šumskih pasa, pokazujući svoju empatiju i posvećenost onima koji su najugroženiji.
Ozren Kebo je, bez sumnje, jedan od najvažnijih intelektualaca i pisaca u Bosni i Hercegovini, jedan od posljednjih posvećenika novinarstva.
Kebo je život proveo na razmeđu svjetova, između Sarajeva i Mostara, između cinizma i nježnosti. Iako je veći dio života proveo u Sarajevu, nikada nije izdao vjeru pradjedovu i krenuo navijati za Sarajevo ili Željezničar. Nažalost, nije uspio spriječiti vlastite sinove u izdaji časne vjere Veležove.
Trenutno je potpuno preokupiran time da unuka Maka izvede na pravi put. Pa radi s njim pažljivo abecedu, B kao Bajević, S kao Slišković, M kao Marić, O kao Okuka i tako dalje.