Reklama na Booking.com za mjesto “Betlehem u Galileji, Izrael” iako je na Zapadnoj obali Foto: Screenshot/Booking.com
Otkad se prije dvadesetak godina pojavila, suvremena turistička industrija temeljena na online platformama za iznajmljivanje privatnog smještaja upropastila je nebrojene gradove, otoke, nacionalne parkove i kulturne spomenike, a lokalne zajednice pretvorila u konobare, sobarice i beskućnike. O njezinoj eksploatatorskoj prirodi danas se pišu jezive novinarske reportaže i kritički znanstveni radovi, stanovnici “destinacija” protiv nje smišljaju gerilske akcije i štrajkaju glađu, a političari za to vrijeme bezočno krčme prirodna i druga bogatstva, pa dok traje traje. Ipak, koliko god se činilo da razmjeri destrukcije turističke i uz nju vezanih industrija ne mogu biti strašniji od onih kakve viđamo po evropskom Mediteranu ili egzotičnim otocima globalnog juga, na jednom dijelu svijeta njezina zločinačka priroda razotkriva se u potpunosti, a to su okupirana palestinska područja. Na tim mjestima tragedije i nepravde biblijskih razmjera online platforme i turističke agencije uredno beru profite od ilegalne eksploatacije palestinskih resursa, zbog čega je skupina organizacija nedavno podnijela kaznenu prijavu koja bi, ako bude sreće, mogla prerasti u sudski proces.
Naime, nizozemska neprofitna organizacija Centar za istraživanje multinacionalnih korporacija (SOMO) izvijestila je krajem svibnja da uskoro očekuje reakciju državnog odvjetništva svoje zemlje na njihovu prijavu protiv online platforme Booking.com. SOMO u svojoj prijavi tvrdi da platforma oglašavanjem i uzimanjem provizije od iznajmljivanja nekretnina u izraelskim naseljima na okupiranim palestinskim područjima (OPP) krši međunarodno pravo, s obzirom na to da su ta naselja Ujedinjeni narodi i međunarodni sudovi proglasili ilegalnima. Organizacija tvrdi da platforma krši i nizozemski kazneni zakon koji regulira prekogranični kriminal pa stoga traži sudski progon kompanije zbog pranja novca jer prihodi od iznajmljivanja u ilegalnim izraelskim naseljima na palestinskim područjima predstavljaju “zaradu od kriminalnih aktivnosti”.
Human Rights Watch 2018. je detektirao 139 nekretnina na platformi Airbnb i 26 na Booking.comu. Za sve je oglašeno da su u Izraelu, iako su izgrađene na zemlji konfisciranoj od Palestinaca pri čemu je stvarnim vlasnicima zabranjen pristup ili korištenje tih parcela
SOMO i još tri organizacije kaznenu prijavu podnijeli su u studenom prošle godine na sudu u Nizozemskoj, nakon što su uvidom u korporativnu strukturu Booking.coma ustanovili da se svi prihodi zarađeni od poslovnih aktivnosti u OPP-u knjiže u Nizozemskoj, u kojoj je sjedište kompanije. SOMO je cijeli proces započeo još u ožujku 2021., kada je objavio rezultate istraživanja o toj praksi, nakon što je godinu ranije u UN-ovu bazu podataka poslovnih entiteta koji svojim djelovanjem podržavaju ilegalna izraelska naselja uvrštena prva tranša turističkih kompanija. Na temelju odluke UN-ovog Odbora za ljudska prava iz 2013. godine da se sastavi i redovito obnavlja ta baza podataka, u nju su 2020. upisane turističke kompanije odnosno online platforme Airbnb, TripAdvisor, Booking.com, Expedia, Opodo i eDreams. SOMO se u svome istraživanju fokusirao na Booking.com, jer su oba entiteta registrirana u Nizozemskoj, no istraživanje je pokazalo da su online platforme samo dio poduzeća koja profitiraju od izraelskih naselja u OPP-u s obzirom na to da i klasične putničke agencije tamo organiziraju različite turističke aranžmane.
SOMO je u jednogodišnjem periodu svoga istraživanja pronašao 75 nekretnina koje je Booking.com iznajmljivao na okupiranoj Zapadnoj obali i 13 u istočnom Jeruzalemu, koji se po međunarodnom pravu također smatra palestinskim područjem. Ovom kompanijom i Airbnb-om bavio se i Human Rights Watch (HRW), koji je 2018. također objavio izvještaj o njihovim poslovnim aktivnostima u OPP-u pod naslovom “Bad and Breakfast na ukradenoj zemlji”.
HRW je tijekom 2018. detektirao 139 spornih nekretnina na platformi Airbnb i 26 na Booking.comu, a sve nekretnine u oglasima lociraju se u Izraelu iako se nalaze u ilegalnim izraelskim naseljima na palestinskim područjima. Sve su izgrađene na parcelama koje su izraelske vlasti prethodno konfiscirale od palestinskih vlasnika i formalno ih proglasile vlasništvom države Izrael, ili su ih konfiscirale i proglasile zatvorenim vojnim zonama (oko deset posto ukupne površine Zapadne obale) ili su izgrađene na parcelama koje se još uvijek vode kao vlasništvo Palestinaca, ali ih je država otela i dodijelila izraelskim doseljenicima, a stvarnim vlasnicima zabranila bilo kakav pristup ili korištenje.
U palestinskom selu al-Kader Izrael je konfiscirao zemlju “za vojne potrebe”. Na parceli je grupa američkih Židova izgradila vikendicu. Airbnb je reklamira “unikatnim osobnim stilom”, opcijama veganskog ili vegetarijanskog doručka i pristupom “vrtu s bujnim voćkama”
HRW opisuje slučaj Palestinca Avnija Šaeba, čiji je otac od svoga djeda 1930-ih naslijedio komad zemlje u selu Ein Jabrud u blizini Ramale. Područje je okupirano u šestodnevnom ratu 1967, a Sporazumom iz Osla 1995. rascijepljeno je na Zonu B (nominalno palestinska uprava) i Zonu C (puna izraelska kontrola koja je s vremenom trebala biti prebačena na Palestinsku samoupravu). Prvi židovski doseljenici počeli su dolaziti sredinom 1970-ih i tamo osnivati svoja naselja, a paralelno s time izraelske vlasti počele su istiskivati autohtone stanovnike u konačnici im potpuno onemogućivši pristup. Avni Šaeb, piše HRW, saznao je 2018. da su doseljenici na njegovoj zemlji izgradili kuću i počeli je turistički iznajmljivati preko platforme Airbnb. Iako ima i američko državljanstvo, Šaeb, kao i svaki drugi Palestinac, ne smije ni ući u izraelsko naselje u kojemu se nalazi njegova zemlja, a svim Palestincima, pa tako i njemu, nije dozvoljeno čak ni da plate boravak u kući izgrađenoj na njegovoj zemlji.
U drugom primjeru istraživači navode slučaj palestinskog sela al-Kader, koje je okruženo s četiri izraelska naselja. Iako su izraelske vlasti konfiscirale zemlju unutar palestinskog sela “za vojne potrebe”, parcele su dodijeljene grupi američkih Židova koji su tamo izgradili vikendicu. Kuća se na Airbnb-ju iznajmljuje uz opis da uređenje ima “unikatni osobni stil” poput “posteljine od organskog pamuka, opcije veganskog ili vegetarijanskog doručka te pristup vrtu s bujnim voćkama”.
Airbnb za svoje usluge oglašavanja uzima između tri i pet posto cijene najma od vlasnika i još 12 do 18 posto od gostiju, a izraelska naselja na Zapadnoj obali, navodi HRW, jedini su primjer eksplicitne diskriminacije gostiju na temelju njihovog etničkog porijekla u svijetu. Na upit HRW-a da prokomentiraju tu praksu, iz Airbnb-a su odgovorili da oni nemaju veze s odlukom da se palestinskim gostima zabranjuje da odsjednu u nekretninama koje oglašavaju te da odluke o takvim restrikcijama ne donose vlasnici kuća nego izraelske vlasti, dok sama kompanija posluje u skladu s izraelskim zakonima. Takvim poslovnim aktivnostima, navodi HRW, online platforme podržavaju diskriminaciju, odnosno segregaciju, za koju je uspostavljen konsenzus da predstavlja sistem aparthejda. Time “doprinose i financijskoj održivosti naselja tako što poslovnim entitetima u tim naseljima pomažu da iznajmljuju nekretnine, kao i percepciji da su ta naselja legitimna unatoč tome što su ilegalna”.
U svom izvještaju koji je prethodio kaznenoj prijavi protiv Booking.coma, organizacija SOMO opisuje i kako različiti zapadni turoperateri organiziraju ture koje uključuju lokacije na okupiranim palestinskim područjima, u kojima izraelske vlasti istovremeno na različite načine palestinskim agencijama, odnosno njihovim turistima onemogućavaju pristup.
Turisti jašu devu u Kumranu (Foto: James Emery/Wikimedia Commons)
Oko trećine prihoda izraelske turističke industrije ostvaruje se upravo putem prodaje paket-aranžmana, naročito onih vjerskog karaktera, a oko polovice tih aranžmana uključuje i mjesta unutar OPP-a, primjerice Zapadni zid (Zid plača) u Istočnom Jeruzalemu. Izraelska vlada onemogućava palestinske poslovne aktivnosti i na sjevernoj obali Mrtvog mora, sve to unatoč tome što bi prema Pariškom protokolu i Sporazumu iz Osla dvije strane trebale zajednički upravljati resursima putem Zajedničkog odbora za turizam. Izrael na palestinskim područjima kontrolira resurse, financira turističku infrastrukturu, provodi eksproprijaciju zemlje i evikcije stanovništva, uskraćuje prihode i ograničava kretanje, a prema procjenama Svjetske banke te restrikcije u Zoni C Zapadne obale, u kojoj se nalazi većina izraelskih naselja, palestinsku ekonomiju koštaju oko trećine ukupnog BDP-a.
SOMO je identificirao praktički sve vodeće zapadne turističke agencije koje na OPP-u i također okupiranoj Golanskoj visoravni prodaju ture koje deklariraju kao “izraelske”, primjerice “Betlehem, Izrael”, “Jerihon, Izrael” ili “Israel Escape” s posjetom Betlehemu i Nacionalnom parku Kumran, pri čemu su sve lokacije smještene na Zapadnoj obali. Sve su kompanije dobile različite međunarodne certifikate kojima im se priznaju “održivo poslovanje”, “benefiti za lokalnu zajednicu” i slično, a sve su i potpisnice UN-ovih Principa o poslovanju i ljudskim pravima, međunarodnog mehanizma uspostavljenog 2011. godine. Prema tim principima, kompanije su dužne poštovati ljudska prava svugdje u svijetu, a ne smiju ni obmanjivati potrošače, primjerice netočnim navođenjem države u kojoj se neka lokacija nalazi.
Kao jedan od eklatantnijih primjera SOMO navodi spomenuti Nacionalni park Kumran, antičko arheološko nalazište u blizini Mrtvog mora i Jerihona. U pitanju je jedno od najposjećenijih mjesta u Izraelu i na palestinskim područjima uopće. Iako se nalazi na Zapadnoj obali, a UNESCO ga je uvrstio na listu palestinske svjetske baštine, godine 2010. izraelska vlada uključila ga je u svoj projekt nacionalne baštine u cilju “jačanja veza židovskog naroda s izraelskom zemljom”. Osim što se cijelo područje nalazi na palestinskom teritoriju, na dijelu kompleksa na kojemu se sada nalaze uredi i parkiralište ranije su sezonski boravili beduini, koji su odande protjerani. Slična je situacija s nizom drugih “atrakcija”, poput arheološkog kompleksa Herodion s ostacima tvrđave i grobnicom kralja Heroda te Kasr al-Jahuda na rijeci Jordan za koje se vjeruje da je mjesto Isusovog krštenja.
Human Rights Watch je Airbinb i Booking.com upoznao sa svojim saznanjima još 2018. godine, zahtijevajući od njih da obustave svoje operacije na okupiranim palestinskim područjima. Budući da su se oglušile, 2020. godine završile su na UN-ovoj listi kompanija koje potpomažu opstanak i izgradnju ilegalnih izraelskih naselja. Dvije godine kasnije platforme su izrazile spremnost da u svoje oglase počnu uvrštavati upozorenje o kršenjima ljudskih prava, no od toga su odustale pod pritiskom izraelskih vlasti, nakon čega su SOMO i grupa organizacija nizozemskom državnom odvjetništvu podnijeli kaznenu prijavu protiv Bookinga. U pitanju je, navode, krajnja mjera čiji je cilj da bude “primjer i svim drugim kompanijama koje profitiraju od ratnih zločina”.
