Kako to da je 26. travnja 2024. godine, proslavljen 113. rođendan nogometnog kluba Dinamo?
A Dinamo je osnovan na današnji dan, 9. lipnja 1945.
Ili, da budem sasvim precizan, toga je dana počeo djelovati kao nogometna sekcija Fiskulturnog društva Dinamo.
A samostalni nogometni klub je postao 1949. godine.
U svakom slučaju 26. travnja 1911. nije bilo nikakvog Dinama.
Tog dana osnovan je Građanski.
Sportski, odnosno športski, klub Građanski.
Koji je, uz nogometnu, imao rukometnu i biciklističku sekciju.
Istina, danas se Dinamo službeno zove GNK Dinamo.
Odnosno Građanski nogometni klub Dinamo.
Pa bi to valjda trebalo biti opravdanje za tvrdnju da je nogometni klub Dinamo ‘rođen’ prije 113 godina.
Ne želim ‘skraćivati’ povijest Dinama.
Također, u spominjanju činjenice da su Dinamo osnovale komunističke vlasti nema niti zrnca jugonostalgije.
Samo podsjećam na to da se u Republici Hrvatskoj dvolično negira sve što se dogodilo u vrijeme FNR, a kasnije SFR Jugoslavije.
Jer je to valjda ‘smrdljivo’ i nedostojno ‘hrvatskog čovjeka’.
A istovremeno se ponavlja ono najgore iz repertoara vlasti i službeno mrske bivše države.
Uz Građanski, najpopularniji zagrebački klubovi prije Drugog svjetskog rata bili su HAŠK i Concordia.
Sva tri kluba nakon rata vlast je ukinula.
Zbog igranja u prvenstvu Nezavisne države Hrvatske.
I osnovala Dinamo.
Kad imenica postane pridjev da bi se opravdala laž, a činjenice služe da se ignoriraju
Poznato je da je Dinamo Tuđman preimenovao.
U Croatiju.
Potom je Croatia opet postala Dinamo.
Da bi, na kraju, nastao GNK Dinamo.
Dakle, nekadašnji naziv kluba koji je osnovan 1911. godine ušao je u naziv Dinama.
Kao imenica koja je postala pridjev.
Da bi se za ‘rođendan’ kluba osnovanog nakon Drugog svjetskog rata proglasio datum iz godine koja je bila prije Prvog svjetskog rata.
Tako se Dinamo ‘postarao’ 34 godine.
I ne samo to.
Time je današnjem GNK Dinamo omogućeno da se hvali s 35 naslova prvaka.
U pet država.
Iako je zapravo igrao u samo dvije.
U Jugoslaviji, a potom u Hrvatskoj.
Od tih 35 naslova državnog prvaka šest nije osvojio Dinamo nego Građanski.
Taj klub, koji je osnovan u vrijeme Austro-Ugarske, a djelovao je i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, pet puta je osvojio naslov prvaka Kraljevine Jugoslavije.
I jednom naslov prvaka NDH.
Eto, neki od nas ponovili su gradivo.
A neki su možda ponešto i naučili.
Ali, hajde, recimo da bezrazložno cjepidlačim.
Recimo, za potrebe ove priče, da je Dinamo zaista osnovan 1911. godine.
Iako nije.
No, poslužimo se logikom da je dovoljno to što je Dinamo osnovan političkom odlukom na ‘zgarištu’ triju zagrebačkih nogometnih klubova.
Od kojih je jadan osnovan 1911.
Nije baš neka logika, ali neka.
Međutim, slijedom te logike, Hrvatska nikako nije mogla biti stvorena 1991.
Kako nas se stalno uvjerava.
Dinamo je ‘rođen’ 1911. godine jer je tada osnovan Građanski, čiji su dresovi bili plavi, a grb sličan kasnijem Dinamovom?
Samo što na njemu nije bio logo Dinama, nego Građanskog.
Koja je veza trećeg gola Francuza kojeg su nam zabili nakon nepostojećeg prekršaja u finalu Svjetskog prvenstva i povijesnog revizionizma?
Kako onda Hrvatska ne postoji od 1945. godine, kad je postala federalna jedinica u Jugoslaviji?
U današnjim granicama.
S parlamentom i pripadajućim institucijama.
A zastava joj je danas slična kao zastava SR Hrvatske.
Samo što na njoj nije zvijezda petokraka nego grb.
Sad svatko s pravom može pitati ima li smisla uspoređivati povijest države s poviješću nogometnog kluba.
E, pa ima.
Jer ljudi vole nogomet.
Pa je lakše pridobiti čitateljsku pozornost ako u priču ubaciš nogomet.
Pa su možda tako su i oni koje ne zanima ništa osim nogometa ponešto naučili o tome kako povijesni revizionizam počinje od naoko nevažnih manipulacija.
Da bi se na kraju pretvorio u skandaloznu krivotvorinu.
Ili, da se poslužim nogometnom paralelom, to vam je kao kad je u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji dosuđen nepostojeći prekršaj za francuske reprezentativce.
Nakon čega su nam oni zabili treći gol.
Što je ‘prelomilo’ tekmu.
I Hrvatsku ostavilo na drugom mjestu.
Konačan poredak će ostati zapisan u povijesti.
Nepostojeći prekršaj već su odavno zaboravili i igrači hrvatske reprezentacije.
A Francuzi ionako nikada nisu priznali da prekršaj nije postojao.
Ali pustimo sad to.
Dinamu čestitam rođendan.
Onaj današnji – 9. lipnja.
Rođendan koji ‘dinamovci’ ne žele slaviti.
Sedamdeset i deveti.
Ili sedamdeset i peti, ako ćemo baš najpreciznije.
Ali nikako stotinu i trinaesti.
