Već godinama naučnici najavljuju početak „kineskog stoljeća“ – svijeta u kojem Kina konačno koristi svoj izuzetan ekonomski i tehnološki potencijal, nadmašuje Sjedinjene Američke Države i preusmjerava globalnu ravnotežu moći, dok Peking postaje novi centar svijeta.
Ovo proljeće možda je označilo početak tog procesa. Kada se budući historičari osvrnu na ovaj period, mogli bi označiti prve mjesece drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa kao prekretnicu – trenutak u kojem se Kina odvojila i ostavila Sjedinjene Države iza sebe.
Nije presudno to što su Washington i Peking nedavno postigli privremeno primirje u Trumpovom trgovinskom ratu. Američki predsjednik taj je sporazum proglasio pobjedom, ali to samo dodatno ističe temeljni problem Trumpove administracije i same Amerike: oni se kratkovido fokusiraju na sitne, simbolične sukobe, dok u stvarnosti gube mnogo važniji i veći ekonomski i tehnološki rat s Kinom.
Trump razgrađuje temelje američke moći i inovativnosti. Njegove carine ugrožavaju pristup američkih preduzeća globalnim tržištima i lancima snabdijevanja
Istovremeno, smanjuje javna ulaganja u istraživanje i razvoj, uništava univerzitete i tjera talentirane istraživače da razmišljaju o preseljenju u druge zemlje. On planira smanjiti programe podrške tehnologijama poput čiste energije i proizvodnje poluprovodnika, a dodatno narušava i „soft power“ SAD-a u velikim dijelovima svijeta.
Kurs koji vodi Kina ne može biti suprotniji. Ta zemlja je već globalni lider u brojnim sektorima – čelik, aluminij, brodogradnja, baterije, solarna energija, električna vozila, vjetroturbine, dronovi, 5G oprema, potrošačka elektronika, farmaceutski sastojci i brzi vozovi. Predviđa se da će Kina do 2030. godine proizvoditi 45% ukupne svjetske robe.
Peking je odlučan da pobijedi i u trci za tehnologije budućnosti. U martu je kinesko rukovodstvo najavilo nacionalni fond rizičnog kapitala u iznosu od 138 milijardi dolara za dugoročna ulaganja u najsavremenije tehnologije poput kvantnog računarstva i robotike. Osim toga, kineska vlada kontinuirano povećava ulaganja u istraživanje i razvoj.
Rezultati takve strategije već su vidljivi. Kada je kineski start-up DeepSeek u januaru lansirao svog AI chatbota, mnogi Amerikanci su po prvi put shvatili da je Kina postala potpuno konkurentna u oblasti umjetne inteligencije. Ovo nije bilo jedini „sputnjikov trenutak“. Kineski proizvođač električnih automobila BYD – koji je Trumpov saveznik Elon Musk nekada nazvao „šalom“ – prošle je godine pretekao Teslu po globalnoj prodaji. Danas BYD gradi fabrike širom svijeta, a njegova tržišna vrijednost u martu je premašila zbirnu vrijednost Forda, GM-a i Volkswagena.
Kina bilježi napredak i u razvoju lijekova, naročito onih protiv raka. Godine 2023. u Kini je instalirano više industrijskih robota nego u ostatku svijeta zajedno. U oblasti poluprovodnika – koji predstavljaju ključnu robu 21. stoljeća – Kina razvija vlastiti, nezavisni lanac snabdijevanja. Posebnu pažnju privlače i najnovija tehnološka dostignuća kompanije Huawei. Snaga Kine u ovim sektorima generira lančani efekat – napredak u jednoj oblasti ubrzava razvoj u drugima.
A Trump? Predsjednik SAD-a i dalje se fokusira na carine. Čini se da čak ni ne razumije razmjere prijetnje koju Kina predstavlja. Prije nego što su dvije zemlje nedavno postigle dogovor o smanjenju trgovinskih barijera, Trump je ignorisao upozorenja da bi njegove visoke carine mogle dovesti do praznih polica u američkim trgovinama, predlažući Amerikancima da jednostavno kupuju manje igračaka za svoju djecu. Takvo viđenje Kine kao tvornice jeftinih proizvoda potpuno je prevaziđeno.
SAD moraju shvatiti da carine i drugi trgovinski pritisci neće natjerati Kinu da napusti svoju državnu, planski vođenu ekonomsku politiku – jer se ona pokazala učinkovitom. Umjesto popuštanja, Peking će najvjerovatnije dodatno ojačati svoju industrijsku strategiju, podsjećajući sve više na projekt Manhattan.
Naravno, Kina se suočava s ozbiljnim izazovima: dugotrajni pad tržišta nekretnina usporava ekonomski rast, dok demografski problemi – starenje stanovništva i pad broja radno sposobnih – predstavljaju dugoročne prijetnje. Ipak, uprkos višegodišnjim predviđanjima skeptika o padu Kine, ona i dalje pokazuje zavidnu sposobnost državnog sistema da preusmjeri politiku, preraspodijeli resurse i osigura dugoročnu stabilnost – sviđalo se to zagovornicima slobodnog tržišta ili ne.
Kineske fabrike širom svijeta već preoblikuju globalne lance snabdijevanja, pozicionirajući Kinu kao vodeću tehnološku i ekonomsku silu 21. stoljeća
Trump, s druge strane, ostaje opsjednut kratkoročnim mjerama poput carina, dok sistematski razara ono što je godinama činilo Ameriku jakom. Time ne samo da potiče kineski uspon, nego i ubrzava mogući kraj američke dominacije. Ako se sadašnji trendovi nastave, Kina će preuzeti vodeću ulogu u proizvodnji svega – od čipova i automobila do sofisticiranih medicinskih uređaja i aviona. Borba za prevlast u vještačkoj inteligenciji možda se više neće voditi između SAD i Kine, već unutar same Kine – između centara poput Shenzhena i Hangzhoua.
Amerika bi mogla završiti kao ozbiljno oslabljena zemlja. Domaće kompanije, zaštićene carinama, prodavat će robu isključivo američkom tržištu. Manji prihodi iz inostranstva smanjit će njihovu konkurentnost, a potrošači će plaćati skuplju i često manje kvalitetnu robu. Inflacija i stagnacija prihoda pogodit će naročito radničku i srednju klasu. Industrije koje su nekada bile simbol američke izvrsnosti – poput automobilske i farmaceutske – već su izgubljene, a industrije budućnosti mogle bi ih slijediti.
Da bi se izbjegao ovakav razvoj događaja, Sjedinjene Države moraju hitno donijeti političke odluke koje su zapravo očigledne – i koje bi mogle imati podršku obje političke partije: povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj, jačanje inovacija u privredi, obnavljanje međunarodnih ekonomskih odnosa te stvaranje atraktivnog okruženja za strane stručnjake i kapital. Međutim, Trumpova administracija čini upravo suprotno u svakoj od ovih oblasti.
Da li će ovo stoljeće oblikovati Kina ili Amerika – zavisi i od odluka koje se danas donose u Washingtonu. Vrijeme za te odluke ubrzano ističe.
Kyle Chan je postdoktorski saradnik iz sociologije na Univerzitetu Princeton i istraživač u RAND Corporation, američkom think-tanku. Također je saradnik u okviru Penn Project on the Future of US-China Relations.
Preveo: Ešref Zaimbegović
