Povezivanje Srbije sa američkom populističkom desnicom

Srbija želi ofanzivnim šarmom popraviti svoj imidž na Zapadu – i bira populističke desničare iz SAD-a i Evrope kao partnere.

Foto: DPA

U jedva kojoj drugoj zemlji u Evropi gleda se tako kritički na SAD kao u Srbiji.

20. avgusta Tucker Carlson postavio je video na društvenu platformu ranije poznatu kao Twitter. Klip od tri i pol minute pokazuje dobro raspoloženog Carlsona prilikom susreta sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem u Ambasadi Srbije u Budimpešti. Nekadašnji moderator Fox News opisuje Vučića kao „pametnog i dobro informisanog“ i sa „pogledom na stvari koji se u SAD-u rijetko sreću“.

Na videu se vidi Carlson u Ambasadi kako se srdačno rukuje sa srpskim ministrom sporta Zoranom Gajićem i ministrom finansija Sinišom Malim. Carlson malo čavrlja i više puta prasne u svoj tipični grohotan smijeh. Mali izvještava Carlsona blistavih očiju da je njegov najstariji sin Carlsonov „najveći fan“ dok više suzdržani Gajić ukratko ukazuje na vrhunce svoje impresivne karijere odbojkaškog trenera. Vučić se drži povučeno i uključuje se samo povremeno – u onom veselom stavu poštovanja koji pokazuje u prisutnosti moćnih posjetitelja sa Zapada.

Prema anketama skoro 60 posto stanovništva Srbije odbija saradnju sa SAD-om

Prijateljsko raspoloženje moglo bi nas za trenutak prevariti jer je vlada Srbije, koja se ovdje u američkoj TV emisiji očigledno vrlo dobro osjeća, vlada zemlje koja je, po jedinstvenom mišljenju, najviše neprijateljski nastrojena prema SAD-u. Srbija se doduše u cjelini pokazuje kao gostoprimljiva prema posjetiocima iz SAD-a ali raspoloženje prema politici u Vašingtonu je sasvim drugačije. Bombardovanje Srbije od strane NATO-a 1999. i američka podrška za objavu nezvisnosti Kosova 2008. godine – Beograd i dalje smatra Kosovo svojom južnom provincijom – djeluje do danas i teško opterećuje odnose. Prema anketama skoro 60 posto stanovništva Srbije odbija saradnju sa SAD-om.

Ipak odnedavno je započela ofanziva šarmom. Ambasada SAD-a u Srbiji se trudi da intenzivira svoje odnose sa Vučićem, iako on već decenijama autoritarno vlada i politički ima mračnu prošlost. Jer Vučić je u kasnim 1990-im godinama bio ministar informisanja pod tadašnjim predsjednikom Jugoslavije Slobodanom Miloševićem.

Za američku stranu Vučić je čovjek sa kojim se može raditi i praviti poslove i koji nastoji da provede „hitno potrebne gospodarske reforme“ – kao naprimjer promjenu radnog prava u korist inostranih investitora na teret srpskih radnika. Amerikanci imaju utisak da je Vučić za održavanje vlastite moći spreman na skoro sve i otvoren je i za nepopularne, od Zapada inicirane mjere – čak i po pitanju Kosova. Osim toga oni ga smatraju dovoljno autokratskim da buntovne snage unutar srbijanske ekstremne desnice drži pod kontrolom i dovoljno moćnim da drži pod kontrolom otvoreno proruskog vođu Republike Srpske Milorada Dodika, koji u redovitim razmacima najavljuje avet odvajanja od Bosne i Hercegovine.

Od ruske invazije na Ukrajinu Ambasada SAD-a u Beogradu se natječe sa Rusijom za simpatije Srbije

Od ruske invazije na Ukrajinu Ambasada SAD-a u Beogradu se natječe sa Rusijom za simpatije Srbije. Srbija je dosad odbijala uvesti sankcije Rusiji ali u drugim područjima šalje dvosmislene signale – u okviru UN Srbija je ponovljeno glasala za osudu ruske invazije i povrede teritorijalnog integriteta Ukrajine. Važnije je da je municija iz srpske proizvodnje potiho našla svoj put na ukrajinsko ratište iako je isporuka oružja nedavno zaustavljena, nakon što je Ministarstvo finansija SAD-a uvelo sankcije za šefa srpske tajne službe BIA, Aleksandra Vulina. U junu se Vučić u razgovoru za Financial Times začuđujuće pitao: „Je li moguće da se to dogodi? Ja nemam sumnje da bi se to moglo dogoditi. Postoji li za nas alternativa? Ne proizvoditi municiju? Ne prodavati municiju?“

Osim toga, ambasade SAD-a u Beogradu i Prištini smatraju odgovornim za najnovije izbijanje nasilja na sjeveru Kosova, prije svih, tamošnjeg premijera Albina Kurtija. Mediji se uglavnom priključuju ovom prebacivanju krivice – tako i Economist svojim nespretnim pristupom: “Ovoga puta glavnu krivicu nose etnički Albanci sa Kosova.” Ovu neuobičajeno oštru osudu Prištine mnogi ocjenjuju kao dalji pokušaj da se udobrovolje Srbima.

Dok SAD nastoje poboljšati svoje odnose sa Srbijom, Beograd uzima u ruke novac da bi poboljšao svoj imidž na drugoj strani Atlantika. Proteklih tjedana Vlada Srbije angažovala je čitav niz dobro postavljenih lobista koji treba da zastupaju njihove interese u SAD-u. Imena i pozadina angažovanih lobista ukazuje na to da Srbija igra na više kolosijeka: Zemlja želi promjeniti javnu percepciju, ostvariti ciljani medijski posao i utjecati na donosioce odluka.

Krajem jula Vlada Srbije angažovala je njujorško preduzeće za odnose sa javnošću KARV Communications. Prošlog mjeseca je čitav niz „registrovanih inostranih agenata“, koji rade za Srbiju, unesen u propisanu banku podataka prema US Foreign Agents Registration Act (Zakon o registraciji inostranih zastupnika). Ovaj zakon predviđa da osobe koje zastupaju inostrane interese moraju to javno objaviti. Novoregistrovane osobe, koje sve surađuju sa KARV Communications, trebaju “doprinijeti tome da kroz medijski rad i kontaktiranje sa relevantnim grupama u SAD-u podrže i objasne različite političke inicijative Vlade Republike Srbije“.

Jedna od novih je Alana Abramson, apsolventkinja Columbia Journalism School i trenutno producentkinja za CNN. Prije toga izvještavala je za Time iz Bijele kuće i Kongresa. Možemo poći od toga da će ona od sada koristiti mnogobrojne kontakte u medijima i politici da bi zastupala interese Srbije. Isto tako regrutiran je i Adrian Karatnycky, nerezidentni stariji saradnik na Atlantic’s Council Eurasia Center, koji redovito piše za časopise Foreign Policy i Foreign Affairs a prije je vodio nevladinu organizaciju Freedom House. Karatnycky je već odavno aktivan za vlade sa upitnim integritetom i relativno je kontroverzan – prije nekoliko godina njegova savjetnička firma Myrmidon Group radila je za Dodika iz Republike Srpske.

Neki od novoregistrovanih lobista za Srbiju mogli bi biti nešto poznatiji javnosti na Balkanu. Gordon Bardos bio je nekada zamjenik direktora Harriman Instituta na Columbia University. On tvrdi da su većinski muslimanske zemlje na Balkanu leglo islamskog nasilja. Bardos je 2021. u prilogu za časopis National Interest predbacio vladi SAD-a da ona podržava „konzekventno najgore aktere na Balkanu” – kojima u Bardosevim očima Vučić jasno ne pripada.

Srbija već dugo zapošljava veoma kompetentne strane lobiste i konsultante

Srbija već dugo zapošljava veoma kompetentne strane lobiste i konsultante: Nečasna britanska firma za odnose sa javnošću Bell-Pottinger, nekadašnji italijanski ministar vanjskih poslova Franco Frattini, nekadašnji austrijski savezni kancelar Alfred Gusenbauer, nekadašnji premijer Velike Britanije Tony Blair kao i  Cherie Blair, raniji ambasador SAD-a u Srbiji i Crnoj Gori Bill Montgomery i nekadašnji gradonačelnik Njujorka Rudy Giuliani. Ove prominentne osobe stvaraju za Vučića i njegovu Naprednjačku partiju željno očekivanu vjerodostojnost i narativ, koji ih rehabilituje – a da se ne moraju ni početi popravljati.

Nedavno se pojavio trajler za film sa nazivom Heroes of Halyard. Već sada kontroverzni film finansiran je direktno i indirektno od Vlade Srbije i upravo u ovom trenutku, pošto se Srbija i SAD zagrijavaju jedna za drugu, on je idealan propagandni film.

Halyard priča istoriju akcije spašavanja u Drugom svjetskom ratu, u kojoj srpski četnici pomažu da se oboreni američki piloti evakuišu iz područja okupiranih Nijemcima. Priča ispunjava važne funkcije: Ona izvlači u fokus pozitivan momenat u istoriji odnosa između Srbije i SAD-a te očekuje od SAD-a priznanje; ona uljepšava ulogu četnika koji su kolaborirali sa nacistima, ali su predstavljeni kao junaci i ispušta partizane koji su bili stvarni junaci i koji su na kraju pobijedili naciste. Film sa svojim antikomunizmom djeluje kao stvoren za nacionalističku (ali prema Zapadu prijateljski raspoloženu) publiku u Srbiji i za konzervativne gledaoce u SAD-u.

To nas vraća na Vučićev nastup kod Tuckera Carlsona. Klip je objavljen samo nekoliko dana prije prve debate republikanskih predsjedničkih kandidata. On daje zaključak o tome na koju ciljnu grupu je Vlada Srbije adresirala svoju brigu o imidžu: na populističku desnicu na Zapadu – i to u nadi da će jedan od njenih kandidata pobijediti na predsjedničkim izborima u SAD-u 2024. godine.

Kritičari zapadnjačke politike Srbije često previđaju da će se približavanje upravo ovako postaviti: Srbija se neće naprimjer uključiti u mnogo cijenjeni poredak liberalnih demokrata zasnovan na pravilima (i neće također preuzeti retoriku ljudskih prava i vanjskopolitičke preferencije, koje su sa tim povezane) nego će se udomaćiti u krugu iliberalnih populista američke i evropske ekstremne desnice. Želja svih onih koji već odavno sanjaju o tome da se Srbija jednoga dana promijeni i postane „normalna zapadnjačka zemlja“ mogla bi se uskoro ispuniti – međutim šta znači biti „normalna zapadnjačka zemlja“ moglo bi se u međuvremenu temeljno promijeniti.

Lily Lynch je autorka i glavna redaktorka Balkanist Magazine. Studirala je na UC Berkeley i London School of Economics.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

ipg-journal.de

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Lily Lynch

Lily Lynch

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
U Srbiji je pravo nepristrasno novinarstvo osuđeno na smrt. Smrtovnice ispisuje država. Zato je preživeo aparat nekadašnje Državne bezbednosti iz vremena Miloševića....
Visoki zvaničnici SAD-a upozorili su Mađarsku da odmah odobri pristupanje Švedske NATO-u. Ova izjava dolazi sedam dana nakon što je Turska odobrila ulazak Švedske, a...
Od 1980. francuski parlament izglasao je 29 zakona o imigraciji. Ova tema opseda političare mnogo više nego stanovništvo. Niz mera preduzetih tim zakonom nisu politička...
Jedino sloboda Palestinaca, njihov ravnopravni položaj – sloboda koja se ukratko definira kao “jedan čovjek, jedan glas" – može riješiti problem budućih napada i konflikata....