Foto: Greenpeace/Shervine Nafissi
Evropski sud za ljudska prava (ECHR) 9. travnja jednoglasno je presudio u korist velike skupine starijih građanki Švicarske koje su u tužbi tvrdile da im je vlast svojim neadekvatnim politikama za borbu protiv klimatskih promjena ugrozila zdravlje u vrijeme sve učestalijih toplinskih valova. U pitanju je prva takva odluka ECHR-a uopće, zbog čega se ona smatra presedanom kojim je taj međunarodni sud formalno potvrdio da je klimatska kriza ujedno i kriza ljudskih prava, te da nedjelovanje u cilju sprječavanja klimatskih promjena može biti tretirano kao kršenje ljudskih prava. Odlukom su, osim toga, otvorena vrata građanima svih 46 država potpisnica Evropske konvencije o ljudskim pravima da pokreću slične tužbe protiv svojih vlada zbog nedostatnih klimatskih politika.
Skupina od čak 2.400 Švicarki, od kojih je najmlađa stara 64 godine, svoju tužbu na ECHR-u podigla je potkraj 2020. U pitanju su umirovljene arhitektice, medicinske sestre, menadžerice i pripadnice različitih drugih struka, kojih se dobar dio bavi planinarenjem pa su stoga bile u prilici u realnom vremenu promatrati učinke klimatskih promjena na planinski lanac Alpa, koji vodom snabdijeva neke od najvažnijih evropskih rijeka. Tužiteljice, poznate pod grupnim imenom KlimaSeniorinnen, prethodno su iscrpile sve izvršne i pravosudne instance u svojoj zemlji. To uključuje i vrhovni sud koji je smatrao da nisu dovoljno uvjerljivo argumentirale tvrdnju da je vlada svojim nečinjenjem nanijela štetu njihovom zdravlju i životu, dok se švicarska vlada branila da sudovi nisu mjesta na kojima bi se trebale donositi klimatske politike.
Liječnici u Švicarskoj ustanovili su da su tijekom toplinskog vala 2022. najbrojnija skupina ljudi koji su umrli zbog vrućine bile starije žene. Te godine od vrućine je umrlo oko 600 ljudi, tri puta više nego inače, a 90 posto umrlih bili su stariji od 65 godina
Podizanje takve strateške tužbe prije desetak godina predložila je ekološka organizacija Greenpeace. Budući da klimatske promjene štete svima, što znači da bi sudovi u teoriji bili pretrpani kada bi prihvaćali sve tužbe, odvjetnici organizacija za zaštitu okoliša zaključili su da bi najpametnije bilo okupiti specifičnu skupinu tužitelja koji će na sudu tvrditi ne samo da im globalno zatopljenje negativno utječe na zdravlje i život, nego i da je u njihovom slučaju taj negativan utjecaj disproporcionalno velik.
Dvije godine nakon podizanja tužbe na ECHR-u Švicarskoj je u proljeće zabilježena prosječna temperatura od 15,9 stupnjeva Celzijevih, više od dva stupnja više u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Međunarodni panel za klimatske promjene (IPCC) objavio je lani da se područje Alpa zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka i da su samo u dvije posljednje godine tamošnji ledenjaci izgubili oko deset posto volumena vode. Istovremeno, niz epidemioloških studija provedenih diljem svijeta pokazale su da su na vrućinu osjetljiviji stariji ljudi od mladih, te žene od muškaraca, dok su liječnici u Švicarskoj ustanovili da su tijekom toplinskog vala 2022. najbrojnija skupina ljudi koji su umrli zbog vrućine bile upravo starije žene. Sveučilište u Bernu objavilo je da je te godine u zemlji zabilježeno oko 600 smrti uzrokovanih vrućinom, što je trostruko više od prosjeka svake godine između 2009. i 2017. Saznali su i da su 90 posto umrlih bile osobe starije od 65 godina te da su upravo starije žene bile najugroženija od svih podskupina.
Razlozi za to nisu do kraja razjašnjeni, no sigurno je da je proces znojenja, koji regulira hlađenje organizma i time ga štiti od toplotnog udara, kod starijih ljudi dvostruko slabiji nego kod mlađih. Studije pokazuju da se čak i mlade žene u prosjeku znoje dvostruko manje nego mladi muškarci, pa ta dva podatka zajedno starije žene smještaju u najrizičniju skupinu. Osim toga, osjetljivost na kardiovaskularni stres izazvan vrućinom također je izraženija kod žena, naročito nakon menopauze. Iste godine kada su švicarske zdravstvene vlasti objavile podatke o smrtnosti zbog toplinskih valova 2022. godine, u časopisu Nature Medicine objavljeno je istraživanje o smrtnosti za vrijeme istog tog toplinskog vala na razini cijele Evrope. Izračunato je da se vrućinama može pripisati 70 tisuća smrti diljem kontinenta tijekom toga ljeta, a među umrlima je bilo 56 posto više žena nego muškaraca.
Švicarski mediji gotovo unisono su protiv presude. Neue Züricher Zeitung okarakterizirao ju je kao čin “aktivističke pravde”, a tužiteljice nazvao “pijunima ‘okolišnog lobija koji pokušava ugušiti demokratski dijalog u zemlji'”
Oslanjajući se na znanstvena istraživanja koja pokazuju da su dob i spol faktori koji povećavaju rizik od štetnog utjecaja vrućine na zdravlje, švicarske su se tužiteljice obratile ECHR-u, koji je ne samo pristao saslušati njihov slučaj, već ga je uputio u hitnu proceduru. Sud je u isto vrijeme razmatrao još dva slična slučaja, koja su međutim odbačena, kao i 90 posto svih ostalih pritužbi koje tamo dospiju. U jednome je skupina djece i mladih iz Portugala tražila pokretanje prekogranične tužbe protiv ukupno 33 države zbog nepoduzimanja mjera za suzbijanje klimatskih promjena, no sud je smatrao da teritorijalnu nadležnost ima samo u slučaju Portugala.
Drugu odbačenu tužbu podignuo je Damien Carême, bivši gradonačelnik francuskog obalnog grada Grand-Synthe a sada evropski parlamentarni zastupnik zelenih, koji je francusku vladu tužio zbog učestalih poplava. I njegova je tužba odbačena zbog proceduralnih razloga, odnosno zbog toga što tamo više ne živi. Unatoč tome što su dvije od tri tužbe odbačene, svi uključeni u sve tri tužbe izjavili su nakon čitanja odluka da je švicarska pobjeda ujedno pobjeda i svih ostalih, dok su švicarske umirovljenice rekle da je njihova akcija usmjerena prije svega na dobrobit mlađih generacija, koje će snositi veći teret klimatskih promjena. Na ECHR-u je trenutno još šest klimatskih tužbi, među kojima je i tužba Greenpeacea protiv vlade Norveške zbog produljivanja licenci za istraživanje ugljikovodika u Barentsovom moru. Aktivna je i jedna tužba protiv Italije, jedna protiv Njemačke i dvije protiv Austrije, dok su dvije koje se tiču Velike Britanije odbačene.
U svom obrazloženju odluke suci ECHR-a napisali su da švicarska federalna vlada nije ispunila svoje obaveze koje ima kao potpisnica Evropske konvencije o ljudskim pravima a koje se odnose na klimatske promjene. Primjerice, da nije odredila ograničenja za nacionalne emisije stakleničkih plinova te da nije ispunila ni prethodno zadane ciljeve smanjenja tih emisija. Suci su zaključili i da švicarske pravosudne institucije nisu valjano objasnile zašto su smatrale da nema potrebe ispitati meritum tužbe i da nisu ozbiljno uzele u obzir uvjerljive znanstvene dokaze o učincima klimatskih promjena na zdravlje. Za razliku od nacionalnih sudova, ECHR smatra da “postoji dovoljan broj pouzdanih indicija da antropogene klimatske promjene postoje, da te promjene predstavljaju ozbiljnu trenutnu i buduću prijetnju uživanju ljudskih prava garantiranih Konvencijom, te da su države potpisnice toga svjesne i sposobne poduzeti mjere kako bi ih efikasno adresirale”. Sud je, osim toga, konstatirao da trenutni globalni napori da se ispuni cilj zadržavanja globalnog zatopljenja na razini manjoj od 1,5 stupnja iznad predindustrijskog razdoblja nisu dostatni te da je u tom smislu dužnost država koje su ratificirale Konvenciju da usvoje i primijene u praksi mjere i regulative za ublažavanje klimatskih promjena.
Nema snijega u švicarskom Gstaadtu – globalno zatopljenje utječe na Alpe koje vodom opskrbljuju neke od najvažnijih europskih rijeka (Foto: Maria Seehofer/ImagoStock&People/PIXSELL)
Obrazlažući presudu predsjednica suda Siofra O’Leary rekla je da je švicarska vlada tužiteljicama prekršila pravo na privatni i obiteljski život, pa bi ona sada, u idealnom scenariju, trebala revidirati svoje klimatske politike kako bi ih uskladila s ciljevima Pariškog sporazuma. Presuda bi sasvim sigurno mogla utjecati i na potencijalne slične tužbe protiv preostalih država potpisnica Konvencije, dakle svih 46 članica Vijeća Evrope, s obzirom na to da nijedna od njih nema klimatske politike dovoljno ambiciozne da bi se njima mogao ostvariti cilj zadržavanja globalnog zatopljenja na maksimalnih 1,5 stupnjeva iznad predindustrijske razine. Jednako tako, uskoro se očekuje i donošenje savjetodavnih mišljenja o klimatskim promjenama na još dva međunarodna suda, Međunarodnom sudu pravde u Hagu i Inter-Američkom sudu za ljudska prava u Costa Rici. Izvjesno je i da će presuda iz Strasbourga dati vjetra u leđa inicijativi koju je prošle godine pokrenuo Island da se u Evropsku konvenciju o ljudskim pravima uvrsti pravo na čist, zdrav i održiv okoliš, kao što je to 2022. rezolucijom učinila UN-ova Opća skupština.
Klimatska politika Švicarske, inače, predviđa 50-postotno smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2030. No federalna vlada neuspješno je 2021. provela referendum kojim se tražilo odobrenje građana za uvođenje konkretnih mjera kojima bi se taj cilj ispunio. Presuda ECHR-a vlastima bi mogla zadati dodatne probleme s obzirom na to da su obavezne provoditi referendume o pitanjima kakva je klimatska politika. U referendumu iz 2021. vlada je bila predložila uvođenje dodatnog poreza na gorivo i na avionske karte, zabranu korištenja umjetnih gnojiva te državno subvencioniranje samo onih poljoprivrednika koji se u proizvodnji ne koriste kemikalijama kako bi se smanjilo onečišćenje vode. Birači su odbili sve prijedloge i time ugrozili cjelokupnu strategiju čiji je cilj bio uskladiti nacionalne politike sa zahtjevima Pariškog sporazuma. Kao jedan od glavnih razloga za protivljenje u tamošnjoj se javnosti navodi podatak da je Švicarska odgovorna za manje od jedan posto ukupnih globalnih emisija stakleničkih plinova, pa stoga njezini građani ne bi trebali snositi toliki ekonomski teret. Očito je stoga da švicarsku vladu čeka težak posao ako se namjerava povinovati odluci ECHR-a, no po reakcijama na presudu dalo bi se zaključiti da to neće biti tako.
Naime, nakon objave presude švicarski mediji gotovo su se pa unisono raspisali protiv nje, nazivajući je apsurdnom i prijetnjom demokraciji. U jednom od vodećih dnevnika, Neue Zürcher Zeitungu, presuda je okarakterizirana kao čin “aktivističke pravde”, a tužiteljice nazvane “pijunima ‘okolišnog lobija koji pokušava ugušiti demokratski dijalog u zemlji'”. Najveći nacionalnih dnevnik, tabloid Blick, nacionalističkim se pak komentarom ostrvio na “strane” suce suda u Strasbourgu, dok je desničarska Švicarska narodna stranka, inače najveća u federalnom parlamentu, uputila službeno priopćenje u kojemu traži da Švicarska izađe iz Vijeća Evrope, čija je članica od 1963. godine.
