Foto: Dejan Rakita/PIXSELL/Arhiv
Poruka režima bila je jasna. Kada bude usvojen Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, neće biti dozvoljeni ni javna polemika ni političko organizovanje s ciljem bilo kakve transformacije društveno-političkog sistema ovog bh. entiteta.
Neće biti čak ni privida tromog gibanja ka naličju fasadne demokratije, ni rasta i razvoja demokratskih mehanizama, a ni mogućnosti da javnost bude informisana o alternativnim pravcima.
Istina, lista izuzetaka prohibicije političkog djelovanja civilnog društva koju čitamo u Nacrtu zakona jeste duga. “Političkim djelovanjem ne smatra se djelovanje oblasti nauke, kulture, socijalne i zdravstvene zaštite, sporta, zaštite potrošača, zaštite prava nacionalnih manjina i lica s invaliditetom, zaštite životne sredine, borbe protiv korupcije, filantropije, volonterstva i informisanja” – navodi se u Nacrtu zakona.
Ipak, političko djelovanje i političke aktivnosti nadzirat će resorno ministarstvo pravde. Ono može donijeti prijedlog/zaključak o potpunoj zabrani rada organizacije civilnog društva i zabraniti djelovanje najšire društvene zajednice.
Da li to znači da će budućnost političkog organizovanja u bh. entitetu RS biti političke stranke i politički pokreti? Da li to znači da će organizacije civilnog društva biti prisiljene da političko djelovanje i političke aktivnosti formulišu u kontekst javnih politika koje će zastupati politički pokreti? Da li to znači da će pojedinci i građani postati politički subjekti koji smiju politički djelovati i biti društveno aktivni u najužoj neformalnoj zajednici?
Ne, to samo znači da će režim u budućnosti u obračun s neistomišljenicima ići kreiranjem legislative, uz one već poznate mjere obračuna.
Podsjetimo, nereagovanje policije na napade na osmomartovski marš i LGBT aktiviste u martu svjedoči da ljubitelji režima i režimski miljenici u obračunu s neistomišljenicima imaju i druge metode.
Na granici entiteta: Teatar tlačitelja
Nadmoć nad redakturom slova i duha sporazuma koji je zaustavio rat, izazvala je kod Milorada Dodika povod da Dejtonski mirovni sporazum shvati kao najperspektivniji dramski tekst, a sebe kao njegovog najplaćenijeg izvođača.
Dok se afirmiše kao najeminentniji izvođač tog “dramskog teksta”, Milorad Dodik odlučuje da li će performans izvoditi uz pomoć publike ili bez nje. U rijetkim trenucima kada iz perspektive međunarodne zajednice i civilizovanog demokratskog svijeta nema podršku većine biračkog tijela u Republici Srpskoj, Milorad Dodik odluči se da publiku “pozove na pozornicu”. Kada i ako se publika ne odazove u željenoj brojnosti, Milorad Dodik svoj zahtjev uputi skupštinskoj većini.
Dugo je taj spektakl izgledao baš tako: umjesto referenduma, peticija, traženja podrške naroda, Dodik je tražio od Narodne skupštine da stane iza njega.
Tako je donesen i Zakon o neprovođenju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS, potom zakon o neprovođenju odluka visokog predstavnika, a zatim i druga brojna legislativa. Ovog puta, s obzirom na važnost koraka koji NSRS mora da preduzme, organizovani su širom entiteta brojni susreti visokih funkcionera i simpatizera Milorada Dodika pod motom “Granica postoji”.
Brojni simpatizeri iskoristili su priliku za učvršćivanje nacionalsocijaldemokratije koju su propustili kada je potpisivana peticija o zabrani negiranja genocida. No ovog puta Milorad Dodik otišao je u svom obračunu toliko daleko da je čak i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine odlučilo da progleda.
Isto ono tužilaštvo koje još uvijek nije podiglo optužnicu zbog Dodikovog negiranja genocida, ali ni optužnicu zbog brojnih primjera korupcije, nepotizma, sukoba interesa itd.
“Pravno nasilje”
Da bi afirmisali svoju ljubav (a prije svega dužnost) prema nacionalnoj emancipaciji, počeli su da dejstvuju i Dodikovi koalicioni partneri. Nenad Stevandić (Ujedinjena Srpska), predsjednik Narodne skupštine, predložio je skupštini da usvoji zakon o imunitetu koji bi zaštitio Milorada Dodika od krivične odgovornosti u slučaju nepriznavanja odluka visokog predstavnika.
Da iza inicijative stoji i Milorad Dodik, saznajemo u objavi na društvenoj mreži “X” od 15. decembra. Prema mišljenju Dodika, nužno je potaknuti proceduru donošenja zakona o imunitetu koju nije nametnuo visoki predstavnik.
“Donošenje ovog zakona neophodno je radi kontinuiranog pravnog nasilja koje čini lice koje nije imenovano za visokog predstavnika u skladu s Aneksom X Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH pokušajem nametanja zakona i s tim u vezi pokretanja krivičnih postupaka od sudova na nivou BiH” – napisao je Milorad Dodik.
Kako obezbijediti pravnu, političku, bezbjednosnu podršku u odbrani Milorada Dodika od zabrane političkog djelovanja i kazne zatvora u mogućem trajanju od šest mjeseci do pet godina? O tom pitanju razmatraće Narodna skupština Republike Srpske u nastavku Sedme redovne sjednice zakazane za 21. decembar.
Naravno, ostaje otvoreno samo jedno pitanje: da li bi kritična masa u policiji Republike Srpske stala u zaštitu Milorada Dodika prilikom potencijalnog hapšenja kada to ne bi bila obavezna u skladu sa zakonom?
To je imunitet koji želi Milorad Dodik, imunitet kome se, možda, uistinu i ne nada.
