Proslava Dana nezavisnosti BiH 2025 u Švedskoj

Dan nezavisnosti BiH se obilježava već 10 godina zaredom u Stockholmu, u organizaciji neprofitnog udruženja APU Mreža, kao dio strateških ciljeva u očuvanju bogatog naslijeđa Bosne i Hercegovine, uvezivanju zajednice BH građana, promociji naše kulture i privrede u Švedskoj te, generalno poticanju pozitivnog razvoja Bosne i Hercegovine kroz saradnju dviju zemalja.

Ovaj događaj je okupio više od 100 gostiju u srcu Štokholma, koji su se ove godine ujedinili mišlju da nam svima Bosna i Hercegovina nike data, već zadata, i da je možemo i moramo čuvati na različite načine. Organizatori iz APU Mreže su poručili: “Puno je razloga, ako ne čak i više, da i ove godine svečano proslavimo Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Želimo slaviti 30 godina mira naše nezavisne Bosne i Hercegovine, slaviti naše uspjehe – upisivanje naše najmilije pjesme u UNESCO-vu list svjetske nematerijalne baštine, kao i zasluženi, ali naporan put ka proglašenju međunarodnog Dana sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995 godine.”

Program je, stoga, okupio pojedince koji su svojim djelovanjem obilježili 30 i više godina prije, a također kroz svoja dalja djelovanja u proteklim godinama dalj nemjerljiv pečat na očuvanje što nezavisnosti, što izgradnje kulture sjećanja, vjerodovanja BiH vrijednosti, dajući čvrste smjernice generacijama koje dolaze u adresiranju bolnih, ali važnih tema za BiH. Kroz program te večeri prisute je vješto vodila APU članica Amina Agović, a isti obogatila i čitanjem poezije Adija Jašarevića i prigodnim odlomcima iz Tvrđave, Meše Selimovića.

Prva gošća, Amra Šabić El-Rayess, PhD, se uključila iz Njujorka. Ona je kulturu sjećanja na genocid u Srebrenici je izdigla na nivo kojem i BiH može pozavidjeti. Djeca u američkim školama imaju za obaveznu lektiru knjigu “Mačka kojoj nikada nisam dala ime”, po kojoj se uči o historiji jednog od najstrašnijih zločina u modernoj historiji. Svojim obraćanjem istakla je značaj obrazovanja kao neotuđivi dio svakog od nas, a koji ostao u onima koji su pređivjeli strahote rata, te da je to i dalje ključ opstanka našeg naroda, koji bez obzira na različite etničke pripadnosti. Naša dijaspora treba da se uključi u građanski, ekonomski, društveni i politički život zemlje u kojoj živi i radi na podizanju svijesti o BIH, kako bi se spriječili novi tragični ishodi po naše građane i samu BIH, jer kako kaže uvažena profesorica:” Moć da promijenmo tok historije je u našim rukama!”

“Ja nemam druge domovine osim Bosne i Hercegovine!” – riječi su ratnog načelnika Tuzle g. Selima Bešlagića koje i danas snažno odjekuju. Kroz online uključene sa g. Bešlagićem prisutni su se podjsetili na izvanrednu hrabrost pojedinca i primjer kako se voli i brani zemlja. Potez zbog kojeg je sigurno Tuzla tokom zbivanja 90-ih bila najveća slobodna teritorija, i zbog kojeg je vjerojatno srebrenički scenarij spriječen i u Tuzli i ranije.

Međutim, naša borba za nezavisnost i dalje traje, kao i borba za našu građanske vrijednosti iz referendumskog pitanja 90, rekao je g. Bešlagić koje i dalje zahtjeva neprekidno djelovanje, argumentovanje, aktiviranje i zalaganje. g. Bešlagić je ukazao i na specifičnost zadnje rata i jedan element koji nas i dalje podriva ‘ Bosna i Hercegovina, kao jedna od najstarijih evropskih država je mnoge okupatora nadživjela i ostala svoja, ali zadnji rat je doveo i do velikog raseljavanja naših ljudi, kao jedne nove vrste udara na našu zemlju i njenog oslabljivanja.

“Dobro došli, dobro se vratili da zajedno gradimo Bosnu i Hercegovinu !”, poručio je g. Bešlagić vjerjući da če steći uslovi za život prije nego suživot svih gradjana BiH, te da je odgovor na referendumsko pitanje upravo vrijednost poštovanja svakog pojedinca, a koje je građanska Tuzla vrednovala civilzacijski, a demonstrirala 90-tih.”

UN-ova rezolucija o genocidu je žrtvama genocida dala mjesto koje zaslužuju, poručila je gošća prim. dr. Fatima Klempić Dautbašić, koja je bila i najmlađa doktorica u srebreničkoj bolnici za vrijeme rata. Podsjetila se strahota uslova doktorskog života u Srebrenici, kada su nekim čudom u nevjerovatno nehumanim, nehigijenskim, uspijevali da spašavaju živote onima koji su zadobivali po život kobne rane.

Doživatnu trauma srebreničkog genocida kao nekoga koga je živio i preživio i dan danas preživljava kroz paralelne živote – jedna koji živi i dalje u Srebrenici, a drugi u kojem preživljava i koji gradi da educira i osnaži zajednicu u borbi protiv zaborava i negiranja, jer poslije Srebrenice niko nije isti, kako tužno podsjeća doktorica.

Dr. Fatima podsjeća da pored rezolucije i dalje imamo snažno djelovanje negatora genocida, i da moramo djelovati da njihovi glasovi ne budu glasnije od istine, kako se ne bi desilo da istina padne u zaborav, i da se nešto slično ponovi, i da se ne dozvoli da oni koji su nevino i mučki ubijeni, nisu nikad ni postojali.

Teufika Šabanović, porijeklom iz Srebrenice, a danas aktivna članica civilnog društva i ombudsmen u Socialdemokraterna političkoj partiji, prisjetila se ne samo svog odrastanja i pečata kojeg je to ostavilo na nju, ali i aktivne borbe organizacije aktivnosti, kao što su protesti protiv dodjele Nobelove nagrade Peteru Handkeu, u Štokholmu. Rezolucijom je tek jedno poglavlje o Srebrenici zatvoreno, ali čeka nas još mnogo posla da i u Švedskoj ova tema postane važna generacijama koje dolaze. Teufika je prenjela emociju jednog djeteta koje je odraslo bez oca, čuvajući mrvice hljeba za svog oca i u izbjegličkom kampu, nadajući se njegovom povratku, živeći za momente boravka u Srebrenici, najsvetijeg mjesta za nju, gdje kao jedna nevina, krhka, ranjiva trogodišnja djevojčica sreće svog oca.

Teufika je istakla činjenicu da smo mi jedan hrabar narod, bez obzira na sve što se desilo i da nismo samo vječita žrtva, da trebamo snažno da stojimo jedni uz druge, svjedočeći perspektive koji možemo u ovom svijetu da pružimo.

Glas i hrabrost žena je nešto na šta se Teufika posebno osvrnula – postoji praznina – tabu tema o svim ženama – majkama, udovicama, silovanim ženama – herojima koje su othranili generaciju djece, bez očeva, u mladim godina uputili se u nepoznato, i koje i dan danas žive svoje “sramote” i borbe tiho i u tišini. To je nešto na čemu bi Teufika voljela da vidi promijene, da se i taj dio zadre i da pomognem i tom sloju snažnom, ali ranjenom sloju našeg društva.

A šta reći o sevdalinci… ili je samo bolje poslušati. APU mreza je ugostila više nagrađivani hor Aktiv žena “Safir”, koji je selekcijom sevdalinki dirnuo srca prisutnih. 17 članica sekcija hora zdušno su prenijele energiju ljubavi naše sevdalinke, ali nas podsjetile da se naša domovina “digla iz pepela, kao stoput do sada”.

Sevdalinka je naša, a UNESCO-va – njome nismo obogatili samo kulturnu baštinu svijeta, već pridonijeli i intelektualnom blagu čovječanstva. To je naš poklon svijetu, a bend Sevdalini sastavljenog bosanskohercegovačkog vokala i švedskih muzičara, već godinama pokazuju da je poruka sevdalinke univerzalna i da dira srca onih i koji nužno ne razumiju njene riječi.

Skup je organizovan uz podršku Ambasade BiH u Štokholmu, te je upriličen i govor ambasadora Nj.e. Bojan Šošić, i istinskog rodoljuba Bosne i Hercegovine, koji je ovaj put poslao snažne poruke podrške i jedinstva građanima BiH u Švedskoj.

Adnan Mahmutović, profesor, i aktivista u BH udruženjima u Švedskoj je predstavio Glasa BiH u Švedskoj – koji okuplja više organizacije u Švedskoj, a s ciljem promocije kulture sjećanja i borbe protiv negiranja genocida u Srebrenici, te u svojim aktivnostima organizuju – posjete švedskim školama, organiziranje kurseva i naučnih predavanja, evociranje na ratna herojstva i stradanja, promocije knjiga i filmova, pozorišne predstave i izložbe, nastupi u TV i radio emisijama, javni skupovi. Na svečanoj proslavi, prisutni su upravo mogli i kupiti cvijet Srebrenice, i tim malim činom doprinjeti zadaćama o kojima se govorilo tokom cijele večeri.

Uz čestitke Dana nezavisnosti svim građanima BiH ma gdje se oni nalazem je i poruka APUa iz uvodnog govora predsjednice Upravnog odbora Džanine Karić “Samo zajedno, kao kolektiv, možemo biti jači i davati jedni drugima snagu da nastavimo borbu – za sebe, za naš narod i za istinu”, a što ostaje kao naša misija za budućnost, poručuju iz APU-a.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI