foto: Novilist
Usred tzv. sezone kiselih krastavaca CRO mediji opet svako malo javljaju o seriji ksenofobnih, rasističkih napada na tamnopute turiste i šovinističkih, proustaških i protusrpskih ispada što sve zajedno daje povoda onima koji odavno tvrde, a tzv. pravna hrvatska država ništa ne poduzima, da je sramota živjeti u rasističkoj Hratskoj. Inače, pomorskoj, turističkoj i tradicionalno iseljeničkoj zemlji, gdje se nehrvati osjećaju nedobrodošlo, gdje se bez razloga i povoda mrzi druge i drukčije, a sve to crno zlo prolazi ispod državnog radara, eskalira i nanosi balkanskom kifliću štetu u tzv. civiliziranom/demokratskom svijetu.
Dvojica zasad (zasad?) nepoznatih napadača su neki dan u zagrebačkoj četvrti Trešnjevci oko 22.40 sati u Ulici braće Domany bez ikakva povoda pretukli i teško ozlijedili 27-godišnjeg državljanina Indije. Potom su pobjegli, a pretučeni je Indijac hitno prevezen u KBC Sestre milosrdnice. Slijedi kriminalističko istraživanje, javljaju mediji, kako bi se utvrdile sve okolnosti događaja i identificirali napadači. Budući da to nije prvi, a neće biti ni zadnji put da se lokalni ksenofobi okomljuju na tamnopute strane radnike i goste RH – jer ih HDZ/DP/Plenkovićeva tzv. pravna država ne želi, ne znâ ili nije kadra onemogućiti jednom zauvijek, za primjer kod kuće i vani – rasizam neće biti „utvrđena okolnost događaja“ niti će se identificirati napadači, za koje se s prilično sigurnosti znâ tko su.
Prije izvjesnog vremena u zagrebačkom je kvartu Dupcu pretučen Nepalac nakon što se u večernjim satima vraćao s posla u Konzumu, a na Laništu nedaleko od Arene skupina je „nepoznatih“ rasista također bila pretukla i s teškim ozljedama bacila u jarak još jednog radnika iz Azije. „Kriminalističko istraživanje radi utvrđivanja okolnosti događaja i identifikacije napadača“, sic transit, traje već mjesecima. I trajat će do besvijesti baš kao što će se do vječnosti čekati reagiranje CRO premijera Andreja Plenkovića i nešto više od prigodne, je li, larpurlartističke magle vladina potpredsjednika i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića.
Apel skupine Indijaca
Nekako u isto vrijeme kada se zbio rasizam nedaleko od Arene, skupina je mlađih zagrebačkih rasista usred hrvatske metropole, u Vlaškoj ulici fizički napala, vrijeđala i istjerivala iz RH mlađu Filipinku, suprugu Hrvata koji je jedno vrijeme živio i radio u njezinoj domovini. Policija se nikad nije oglasila o tomu je li privela napadače i je li ih sud „nagradio“, ako ničim drugim, a ono – prisilnim razminiranjem tisuća četvornih kilometara minski sumnjivih poljoprivrednih površina za koje je državni Mungos ubro lijepi novac. A poljodjelci tu i tamo i dalje stradavaju.
Zadnje pak što je medijski odjeknulo iznimno zvučnom sramotom za tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu (sic transit) jest apel skupine Indijaca nekidan, koji – razočarani nereagiranjem hrvatske policije i državne vlasti – posredstvom kamera Nove TV mole za pomoć i indijsko veleposlanstvo u RH. „Pomozite nam“, apeliraju u TV-oko, „skupina maskiranih mlađih ljudi nas dnevno terorizira, fizički napada, vrijeđa, kamenjem razbijaju prozore na kući u kojoj stanujemo, a mi samo želimo raditi, služiti vam. Molimo vas, pomozite nam!“ Novinarka Nove TV Matea Ćorić-Brunović prenosi da se te strane radnike u Zagrebu kamenuje, danima terorizira i zastrašuje. Amir Ali Gazi je pao s bicikla na tlo, a maskirani su ga rasisti nastavili cipelariti, a 27-godišnjeg su Indijca pretukli na zagrebačkim Srednjacima dok se vraćao s posla. Razbili su mu arkadu i slomili ruku.
„Napadači su bili mlađi od 18 godina, a među njima je bilo i djevojčica i svima su lica bila skrivena maskama, samo su im se vidjele oči“, govore napadnuti i ne skrivaju strah. Ista rasistička skupina ih maltretira svaki dan, a oko kuće u kojoj živi 10 radnika iz Indije razbacano je kamenje i razbijeni su prozori. Policija pak tvrdi da je triput izlazila na mjesto nemila događaja, ali „napadeče nismo zatekli“. Trebali su čekati policiju ili pak policija ima alate, ljude i sredstva za pohvatati razbojnike – odmah?! Ako to policija nije kadra, premijeru Plenkoviću i ministre Božinović – ostavke smjesta! A uplavljeni dečki i cure, skidajte časne odore! Smjesta! Čast i međunarodni ugled RH neusporedivo su preči od ičije nesposobnosti!
„Ako nas napadnu“, kazuju rasistički terorizirani Indijci novinarki Ćorić-Brunović, koji u Zagrebu rade kao dostavljači, „to nam je veliki problem. Sami smo ovdje, bez obitelji. Ne osjećamo da nas policija štiti. Moramo kontaktirati naše veleposlanstvo.“ Vlasnik tvrtke u kojoj rade tvrdi da su indijski radnici marljivi, pouzdani, da su se dobro uklopili u sredinu i da u godini dana nisu imali problema, pa je zgrožen time što im se događa. Ljudi opravdano strahuju za svoje živote, a „samo želimo raditi u miru“.
A mira ni od korova. U drugom pak dijelu Zagreba dvojica su muškaraca, prijeteći pištoljem, napali i opljačkali Nepalca, ali je policija ovaj put bila učinkovita: identificirala je i privela napadače. Hoće li ta dvojica baraba biti kažnjena tako da ni njima niti ikomu drugom nikad ne padne naum nešto slično?! Dakako da neće. Pa nismo jaslička djeca, živimo u Bijednoj Našoj u kojoj je, eto, HDZ-ov relativni izborni pobjednik Andrej Plenković – eda bi ostao na vlasti – sklopio tzv. neprincipijelnu koaliciju s radikalnim tzv. desnim/proustaškim Domovinskim pokretom (DP), pa…
Ksenofobi, rasisti i šovinisti sramote Hrvatsku i živo im se fućka. Vlastima također. Moralni pad društva je nešto o čemu se ne pišu doktorati znanosti, ne održavaju stručni skupovi i konferencije, ne programiraju političke debate, ne sastavljaju školski/studijski kurikulumi… To je, naprosto, činjenica koja nikoga ne zabrinjava. Jer da zabrinjava, valjda bi se nešto učinkovito poduzelo s državnog sljemena ili makar reanimiralo društveno ozračje iz tzv. socijalističkog mraka, kada se na druge i drukčije u našoj sredini – npr. tamnopute studente iz tzv. Trećeg svijeta, useljenike, rasno miješane brakove i sl. – gledalo bez mržnje, predrasuda, kamoli nasilja. Na strance se gledalo kao na ljude bez obzira na boju kože, etničku, rasnu, vjersku, rodnu i inu pripadnost, kao na svoje i sebi slične s kojima se rado upoznavalo, družilo, čak i zasnivalo obitelji…
Nikomu normalnom nije padalo na pamet (u)činiti i najmanji grijeh ksenofobnoga, rasističkoga, šovinističkog i sl. tipa, jer ni tadašnjim vlastima takav „junačina/junakinja“ ni slučajno ne bi prošao ispod radara. Dapače, bio bi metom za javni odstrel i persona non grata u društvu. Danas, u državi „hrvatskih domoljuba“ i „katoličkih vjernika“ kao tzv. građana prvog reda (uz političare, branitelje i kler tzv. Crkve u Hrvata, sic transit) za razliku od svih drugih žitelja, nisu dobrodošli u Bijednoj Našoj ni oni iz tzv. Trećih zemalja (izdano je 172.000 radnih dozvola) što za kikiriki i u neljudskim životnim/radnim uvjetima obavljaju poslove kakve „domoljubni Hrvati“ ne žele niti su dobrodošli turisti nebijele boje kože.
„Crveni Split“ – pocrnio
„U restoranu u Splitu su mi vikali ‘crnčugo’ (nigger), ispuštali zvukove povraćanja…“, objavio je dvadesetogodišnji Afroamerikanac nakon što je doživio neugodnosti tokom posjete Defected Records festivala u Tisnom, a Slobodna Dalmacija je objavila da su neugodnosti toliko eskalirale da je mladić prekinuo boravak u Hrvatskoj i vratio se kući. Odjeknulo je u svijetu kako je „hrvatskim građanima veliki problem nečija boja kože“. I to u Splitu, gradu poznatom kao „crveni Split“, „gnijezdo antinacifašizma“, grad čija je sportska ikona Nogometni klub Hajduk kompletan i usred nacifašističke okupacije u Drugomu svjetsko ratu i izdaje podrepaškoga ustaškog tzv. NDH otišao u partizane, gdje je pod crvenom zvijezdom petokrakom u hrvatskom grbu igrao utakmice na oslobođenom teritoriju.
Ponosan i častan „crveni Split“ odavno već – osobito zadnjih tridesetak godina tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene pod, je li, „domoljubnom“ upravom – nije „crveni“. Dobro, ne mora ni biti crven, ali morao bi na toj osnovici biti tolerantan, demokratski, čovjekoljubiv, susretljiv, ljudski u najboljem smislu. A rasistički/proustaški je ucrnjen najgorom ideologijom u povijesti čovječanstva. Nafutran notornim ksenofobima, šovinistima, rasistima i takvima, koji bez razloga i pokrića mrze sve drukčije od sebe i neobjašnjivo se ponose krvožednim ustaškim pokličem esencijalnog rasizma – „Za dom spremni“.
Glede&unatoč, Split odnedavno ima i spomenik (sic transit) IX bojni HOS-a, nazvanoj po ustaškom ratnom i zločincu protiv čovječnosti Rafaelu „vitezu“ Bobanu. Jednom od zapovjednika krvoločne ustaške Crne legije, čiji su krvnici većinom nakon svibnja 1945. godine izbjegli zasluženu smrtnu kaznu. Među njima je mitraljezac s njemačkim „šarcem“ na ramenu Ivan Stier, djed HDZ-ove višedsetljetne već političke uzdanice visokog ranga, aktualnog europarlamentarca Davora Ive Stiera. Djed Stier ostavio je krvavog traga i za ustaške strahovlade po Slavoniji, gdje je bio gospodar života i smrti. Godine 1946. se našao 13. na listi traženih ratnih zločinaca za izručenje radi suđenja u domovini u kojoj je nečovječno/krvavo zgriješio, pa tzv. štakorskom stazom svećenika Krunoslava Draganovića i Hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu pobjegao u Argentinu.
Djed Stier je bio samo jedan – karakterističan slučaj – od tisuća kakve se od 1990-ih godina kriminalno i protupovijesno reinkarnira kao „velike Hrvate i domoljube“, a njihovo nedjelo i ideologiju kao „vrijednosti“ na kojim su nam „hrvatski branitelji izborili slobodu i neovisnost protiv jugosrpske agresije vođene crvenom zvijezdom petokrakom“. Okrugla laž, naravno, ali – dobro se kotrlja. Ciljano, je li, povijesno neuka mladež, osobito iz luzerskih obitelji u Drugomu svjetskom ratu, indoktrinirana već u roditeljskom domu, guta revizionističke krivotvorine, inati rade iz petnih žila i imamo u društvu što imamo: ksenofobiju, rasizam, šovinizam, „Za dom spremni“, „Ubij, ubij Srbina“, ušato U na svakom koraku, zastave i grbove (čak i braniteljskih udruga!) s bijelim početnim poljem šahovnice i bez službene krune grbova hrvatskih povijesnih pokrajina, na stadionima čak zastave američke rasističke Konfederacije (sic transit)…
I imamo to što imamo: Ustavom RH i zakonima zabranjene i strogo kažnjive pojave, ali i slabovidnu policiju i tolerantno sudstvo, pa rasistički, ksenofobni, šovinistički i slični ispadi prolaze lišo… Čak motivirajuće, pa mrzilački kompleksi nesmetano čine ruglo od tzv. CRO demokracije.
Splitski napad na tamnoputoga gosta iz inozemstva nije pojedinačni eksces nekoga munjena mulca s pola mozga ili skupine zgubidana koji lagodno žive na crnom turističkom euru, nego toksična pojava kakvu ne želimo u svojoj okolini zato što izaziva razdore među ljudima i sramoti zemlju u civiliziranom svijetu. Baš zato što ksenofobija, rasizam, šovinizam i ine takve i slične odvratne pojave neljudskosti nisu masovna karakteristika suvremenoga hrvatskog društva, iritantan su čir na tkivu koji valja kirurški odstraniti. Hrvatskoj ne trebaju javni ekscesi bljutava globalnog dojma o ovoj zemlji i njezinim žiteljima.
„Nažalost“, požlio se rečeni crnoputi mladić na društvenim mrežama, a prenijela Slobodna Dalmacija, „morao sam skratiti svoj boravak u Splitu zbog količine rasizma što sam ga iskusio u posljednja tri dana. Nekoliko ljudi se pravilo da povraćaju kad su me ugledali. U restoranu nisam bio uslužen i jednostavno sam odustao nakon što su me nazvali ‘nigger’ (crnčuga, rasna uvreda, op. a.). Pokušao sam ignorirati poglede, pokazivanje na mene i to kako su me izbjegavali. Na kraju sam odlučio da se više ne isplati ostati u Splitu.“
Nešto pak ranije uglavnom su dalmatinskom gradu provocirali i potom fizički napali nekoliko gay mladića, a osobito je medijski negativno bilo odjeknulo objavljivanje videa u kojemu se vidi kako sredovječna žena iz Splita pljuje na ulici na kinesku turistkinju i njezinog partnera, vrijeđa ih i pokazuje im srednji prst. Rasizam i ksenofobija par excellence kakve nekadašnji „crveni Split“, čijih je više od 3000 mahom mladih žitelja palo 1943. godine samo na Sutjesci, boreći se u partizanima s titovkom na glavi protiv svakog oblika nacionalizma, šovinizma, ksenofobije, rasizma i inih socijalno i moralno neprihvatljivih netrpeljivosti „arijevski“ posijanih u tzv. NDH. Državne bi institucije i mediji preventivno činili dobru stvar da prozovu imenom i prezimenom počinitelje te vrsti nedjela.
Mala zemlja za veliku sramotu
Zašto ne, preventivno im objaviti fotke u tzv. mainstream TV-formatima i obznaniti kazne što su ih fasovali po zaonskom pravorijeku. Ksenofobija, rasizam, šovinizam i ine takve i slične odvratne pojave neljudskosti ne bi smjele proći ispod javnog radara, bezimeno, anonimno… Objaviti i krivce u policiji i sudstvu koji su propustili reagirati primjereno Ustavu RH i zakonima ili su reagirali sramotno blago i time poslali poruku da takve pojave i ispadi nisu nešto zbog čega treba udarati u sva zvona. Eto, je li, mala nepodopština, slučajna neozbiljnost, neslana šala, pa… Sramota za Hrvatsku kao dio civilizirane zajednice? Ma, dajte najte.
Međutim, kapa do poda splitskoj policiji, koja je vrlo brzo bila pronašla ne samo napadače na gay mladiće nego i ksenofobno udarenu Splićanku što se besprimjerno nekulturno, neodgojeno i necivilizirano okomila na kinesku turistkinju i njezina partnera, koji su snimili video tog napada i objavili ga na TikToku. Fantastična turistička reklama Hrvatske: „Mala zemlja za veliki odmor?!“ Jebeš destinaciju u kojoj se moraš, je li, ako možeš, oslanjati na policiju, a ne na temeljne civilizacijske vrijednosti EU-a na koje se hrabro poziva tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena. Mala zemlja za veliku sramotu.
Split, dakle, nije slučaj niti je hrvatski rasistički endem, ali jest paradoks da se mrzilaštvo prema drugima i drukčijima događa upravo u drugom po veličini CRO gradu koji živi isključivo od turista svih boja kože sa svih strana svijeta. Ksenofobija, rasizam, šovinizam, „Za dom spremni“, „Ubij, ubij Srbina“, ušato U, bijele šahovnice i spomenici Rafi Bobanu, kao ni one ustaške ulice u Dubrovniku, Zagrebu i drugdje po Bijednoj Našoj neće od lude zemlje napraviti respektabilnu europsku civilizaciju.
Boja kože, etnička, vjerska i ina pripadnost nikoga ne mogu uniziti, ali ismijavanje tih globalnih zadanosti je protuprirodni blud vrijedan svake osude. Sankcija moraju djelovati preventivno i opominjuće.
Jedna 20-godišnja Splićanka je navodno kazala Slobodnoj Dalmaciji, a medij objavio tko su ti „junaci“ što glumataju povraćanje kad ugledaju nekoga tamnoputijeg prolaznika. „Na Metajuški i na nekim mjestima u gradu skuplja se mlađarija, sjede na klupama, zidićima i provociraju djevojke, ali i ponekog solo turista. Većinom to rade domaći i neodgojeni tinejdžeri koji znaju biti jako neukusni. Misle da su face. Uglavnom nisu nasilni, ali znaju dobacivati, provocirati. Uvijek su u grupi. Kad kažem: ‘Uglavnom’, mislim na to da su tučnjave rijetke, ali kad popiju, posebno nakon izlaska u klub, znalo je biti i tučnjava sa strancima, provociranja Azijatkinja i tamnoputih cura. Ta bi mlađarija znala oponašati majmuna kad bi prošla neka tamnoputa osoba.“
Ugledni pak splitski kolumnist Jurica Pavičić piše u kolumni u Jutarnjem listu da „Krnje više nisu Srbi, ni Carla del Ponte, ni novinari, ni pederi i lezbe. Krnje su sad Nepalci. Nevjerojatno je što su rasisti u Hrvatskoj smetnuli s uma…“ Pa je Pavičić podsjetio na iseljeničku, je li, hrvatsku tradiciju i 1893. godinu na rudarski gradić Kalgoorlie u zabiti zapadne Australije, gdje su otkriveni zlato i nikal. „No radne je snage falilo“, piše. „Stoga je direkcija rudnika posegla i za manje fetivima. To su bili Talijani i Dalmatinci. Ljudi iz Kalabrije i Apulije, s Korčule, Fora i Brača pristizali su sve više u Kalgoorlie, sve dok ‘prave’ Australce to nije počelo žuljati. Jer – znate već. Ti južnjaci im ruše nadnice. Diraju im žene. Buče razuzdano po ulici. Kvare im identitet. To više nije Australija. I tako je išlo…“
Tako sada ide u Bijednoj Našoj u koju – također trbuhom za kruhom, ali i na odmor – dolaze oni što „kvare naš identitet“ i zbog njih „Hrvatska više nije Hrvatska“. Ili neće biti?! Valjda i 43-godišnja uhićena Splićanka misli da Split više nije Split, ako u njemu vidi mladu Kineskinju s partnerom, pa ih je zato sredinom lipnja bila napala u Konzumu na Zapadnoj obali, popljuvala i nazvala „žutim govnom“. Nakon što je ta sramota objavljena, medijima su se javili mnogi Splićani koji poznaju tu ksenofopkinju: „Može ju se vidjeti na potezu od Metajuške do Zapadne obale, gdje vrijeđa i nas domaće. Ona vrijeđa svakoga i nađe povod za svašta, a ti povodi su u njezinoj glavi. Kinezima je našla povod što su žute rase, a nekomu će drugom naći nešto drugo. Nakon ove priče Split je ostao osramoćen“.
Ubrzo je pronađena i privedena u Prvu policijsku postaju, a dalje se – fućka. Baš kao i u slučaju napadača na gay mladiće. Naime, policija obavi svoj dio posla po prijavi ili službenoj dužnosti, kad ga obavi, a potom je na potezu neovisan, je li, tzv. treći stup vlasti – pravosuđe. Pa biva: prvi uhite, saslušaju i podnesu prijavu, a drugi uglavnom dosude uvjetnu kaznu, neki novčani kikiriki ili puste na slobodu zbog „nedostatka dokaza“. Ovi pak što su na sportskim tribinama proustaški „za dom spremni“ ili „ubijaju Srbina“, u Imotskom karnevalski spaljuju gay par s djetetom u naručju i krevelje se na Thompsonovu derneku nisu zanimljivi ni lokalnoj policiji niti pravosuđu. Pa kako bi onda bili zanimljivi premijeru Andreju Plenkoviću da jasno, glasno i smjesta osudi notorni ustašluk, ali i ksenofobiju i rasizam prema stranim radnicima i turistima, jer su to isti kreteni. Obavezno u čoporu, rijeko kada jedan na jednoga. „Ta naša omladina, katolički sakramentalizirana, vjeronaučno odgojena, koja pjeva Juri Francetiću i Rafaelu Bobanu, slika je i prilika episkopata čiji se evangelizatorski rad treba opisati kao teški promašaj“, zapisao je ugledni novinar, publicist i glavni urednik portala Autografa Drago Pilsl u Nacionalu.hr.
Krimen tzv. Crkve u Hrvata
Nevjerojatno je da o sve češćim rasističkim napadima ekstremističke mladeži na strane radnike i nebijele turiste ne šuti samo HDZ-DP-Plenkovićeva vlast nego i episkopat tzv. Crkva u Hrvata, kojemu Pilsel s razlogom i bez dlake na jeziku pripisuje tešku sukrivnju za provlačenje tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene kroz proustaško i ksenofobno blato. Na sramotu i svih Deset zapovijedi Božijih, i esencijalnih postavki kršćanskog nauka, i hrvatskog naroda i vlastite domovine. „Mi, pak, nemamo vremena za diplomatske finese niti su hrvatski (nad)biskupi zaslužili da ih se fino tretira“, oštro će Pilsel, argentinski student teologije kod Jorgea Maria Bergoglia alias papa Franjo.
„Treba im istinu istresti pred lice: da su potpomogli da se ovo naše društvo ponaša pogano, da Hrvati bogohule, da kradu i masovno lažu. Gdje god se vidi taj grubi nemoral, a posebno obeshrabruje kada se nemoralno ponaša tek katehizirana omladina, tu vidimo rukopis hrvatskih (nad)biskupa. (…) Bilo bi primjereno da na fasadi zgrade HBK-a na Ksaveru osvane grafit ‘Glavni ustaški stan’ pa da znamo na čemu smo, da se ne lažemo više. Pretjerujem? Baš me briga. Jer ovakvo ponašanje biskupa treba demaskirati. Dosta je više bilo! Ako nisu sposobni učiti i živjeti Evanđelje, neka pokupe prnje i odu odavde. Nije vam ugodno ovo čitati, gospodo (nad)biskupi? A zašto bi nama bilo milo podnositi vaš nerad, vaš kukavičluk, vaše npoštivanje krvi žrtava, ama, ljudi Božji, triju genocida: nad Romima, nad Srbima i nad Židovima. Pa o čemu vi trkeljate na misama? Koga vi kanite više zavaravati? Pročitani ste. I opomenuti ste. Sram vas može biti.“
A „europejski“ CRO premijer Plenković hoda i ulizuje se po „raznobojnim“ europama i (nad)biskupima iritantno ponizno liže oltare o svakoj većoj ili prigodnoj crkvenoj svetkovini, a šuti na rasizam kod kuće. I to političar odgojen u tzv. komunističkoj obitelji, čija je majka bila vojna liječnica u JNA?! Ne ide to tako. RH ili jest ili nije civilizirana država, on jest ili nije Europejac na antinacifašističkoj tradiciji kakvim se izdaje u Bruxellesu. Po ovomu kako se ponaša kod kuće prema proustaškom i ksenofobnom crnilu i što se događa Hrvatskoj – nije ni jedno niti drugo. Niti će doskora biti. Ali da će biti, bit će, samo ne s ovakvim „domoljubima“.
