Neprikosnoveni vladar Republike Srpske Milorad Dodik ‘pokrio se ušima’ nakon što je ‘gubernator’…ispričavam se, Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, Christian Schmidt ekspresno poništio neustavne zakone što ih je donio parlament Republike Srpske.
O nepriznavanju presuda Ustavnog suda BiH i odluka visokog predstavnika.
Zapravo, nakon takvih odluka vjerovatno bi Dodik bio zajapuren kao i inače kad mu Schmidt zaprijeti prstom.
No, ono što ga je ozbiljno pogodilo jest Schmidtovo nametanje izmjena Krivičnog zakonika kojima je predviđena kazna do pet godina zatvora za osobe koje ugrožavaju ustavni poredak.
Nakon što je Dodika javno upozorio da je on taj koji ugrožava ustavni poredak BiH.
Uslijedile su i sankcije SAD-a.
Ne protiv Dodika jer on je pod tim sankcijama već šest godina.
Nego protiv četvero visokih dužnosnika RS.
Među njima je predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić.
Jedan od Dodikovih posilnih koji obavljaju ‘prljave poslove’.
Koji je javno odgovorio na ‘packe’ zbog napada na Ustav BiH.
Dok se Dodik uzdržavao od svojih uobičajenih zapjenjenih eskapada tipa ‘nitko nam ništa ne može’ Stevandić se javio histerično patetičnom izjavom tvrdeći da su sankcije zapravo priznanje dosljedne borbe za interese RS.
Koju kao da mu je diktirao ‘šef’.
Dodik je pak shvatio da bi mu bilo bolje da se javno malo manje sili.
Barem neko vrijeme.
I da je vrijeme za kontrolu štete.
U što se svakako računa i njegov hvarski sastanak s hrvatskim predsjednikom Milanovićem.
Bez obzira na to koja je od neslužbenih verzija sadržaja njihovog sastanka najbliža istini.
Dodik će promijeniti retoriku kad baš mora, ali ćud nikada
Da je ‘vrag odnio šalu’ vidljivo je i iz naoko pomirljive Dodikove izjave da svatko “ima pravo na svoj pristup” obilježavanju obljetnice ‘Oluje’.
Koja je u popriličnom neskladu s papagajskim ponavljanjem mantre o Akciji ‘Oluja’ isključivo kao o zločinu Hrvatske nad Srbima.
“Nije jednostavno kad oni (Hrvatska) obilježavaju pobjedu, a mi polažemo vijence. Ali, i oni, kao i mi, imaju pravo na svoj pristup. Ne možemo im to zabraniti kao što ni oni ne mogu nama”, izjavio je prije nekoliko dana Dodik.
Ali on je politička životinja koja može promijeniti retoriku.
Iako samo prigodno, u strahu da ne bude ‘pojeden’.
Ali nikada ne mijenja ćud.
Što je u ovom slučaju vidljivo i zbog mjesta ‘svesrpskog’ obilježavanje obljetnice ‘Oluje’, uz ‘sekundiranje’ Aleksandra Vučića.
Još jednog despota koji sebe smatra većim i važnijim od svega.
Uključujući i one nad kojima lije ’krokodilske’ suze.
A pridružio im se, kako je već red, način i običaj, patrijarh srpski Porfirije.
To je mjesto – Prijedor.
Gdje su Srbi organizirali logore u kojima su mučili i ubijali nesrbe.
Bošnjake.
I Hrvate.
Komemorirati žrtve svog naroda na mjestu gdje su u njegovo ime počinjeni ratni zločini nad pripadnicima drugih naroda.
Ima li odvratnijeg nekrofilski morbidnog cinizma?
Na prijedorskom području u devedesetima pripadnici dva nesrpska naroda su praktično istrebljeni.
Likvidirano je i ubijeno više od 3000 Bošnjaka i Hrvata.
Među njima više od 100 djece.
Ali kad počne primjena izmijenjenog Krivičnog zakonika Republike Srpske to se, između ostaloga, više neće smjeti javno reći.
A da se ne riskira optužba za kazneno djelo klevete.
Neš’ ti časti i ugleda
Jer je ponovnu kriminalizaciju klevete na Dodikov zahtjev izglasala Narodna skupština RS.
Čiji je predsjednik Nenad Stevandić jedan iz četvorke sankcioniranih zbog protuustavnih aktivnosti.
Istina, hoće li zakonske izmjene stupiti na snagu konačnu odluku dat će Ustavni sud RS.
Jer Bošnjaci u Vijeću naroda usprotivili su se uvođenju kaznenih djela protiv časti i ugleda, ali taj amandman nije prihvaćen.
No odluka Ustavnog suda samo je formalnost.
U tragičnoj farsi.
Jer kriminaliziranje javnih istupa ‘protiv časti i ugleda” osnovni su razlog za kriminalizaciju klevete u RS.
Dodik možda i ne može raditi baš sve što hoće, kako hoće i do kada hoće.
Kad se inati jačima od sebe.
Ali slabijima može prijetiti do mile volje.
I zloupotrebljavajući mrtve.
Tekst je prvobitno objavljen 4.8.2023.
