Foto: picture alliance/NurPhoto/Mahmoud Issa
Čini se da se mnogi, ako ne i svi, stupovi poslijeratnog međunarodnog poretka ruše. Sukobi puni nasilja trenutno su standardne metode za rješavanje konflikata između zemalja (Rusija i Ukrajina) kao i unutar zemalja (Jemen i Sudan), dok multilateralni sistem bezbjednosti na čijem čelu stoje Ujedinjene nacije, klizi u beznačajnost.
Osim toga, jaz se između globalnog sjevera i globalnog juga produbio, pri čemu sve više zemalja juga pati pod teškim teretom dugova. To je opet zaoštrilo siromaštvo, intenziviralo migracije, stvorilo dalje nepovjerenje. Na osnovu rastućeg populizma i autoritarizma povećao se intenzitet napada na ljudska prava i demokratske vrijednosti. U pojedinim slučajevima ovi su napadi pod pokrićem izbora dobili lažni legitimitet. I zaoštravajući se, rivalitet između SAD i Kine brzim tempom postaje cilj sam sebi.
Posebno je težak udarac za sistem, ipak, trenutni rat između Izraela i Hamasa. Ozbiljna kršenja humanitarnog međunarodnog prava za zaštitu civilnog stanovništva teško se shvataju. Zlodjela su na civilnom stanovništvu, prvo u Izraelu i sada u Gazi, zlo u najčistijoj formi. Ova djela vrijedna prezira trebaju biti visoko na listi prioriteta tužilaca Međunarodnog kaznenog suda i pretresati se u postupku pred međunarodnim sudom. Moramo spriječiti ovaj pad na najnižu razinu.
Nonšalantno nepoštivanje osnovnih principa i normi međunarodnog prava, kao naprimjer ograničavanje prava na samoodbranu kao i namjerna blokada Savjeta bezbjednosti u shvatanju njegove „odgovornosti za očuvanje svjetskog mira i internacionalne bezbjednosti“, beskrupulozno je. Visoko rangirani saradnici UN-a u području humanitarne pomoći na licu mjesta u pojasu Gaze svoj su očaj izrazili formulacijama poput „Pakao na zemlji“ i „Čovječanstvo koje se predaje“. U svakom slučaju, izgleda da to malo ko sluša.
Vrijeme nakon aktuelnog nasilja možda nudi poslednju šansu na pravedan i trajan mir
Između Zapada i arapskog odnosno muslimanskog svijeta ocrtava se raskol, iako stanovništvo na Zapadu i u arapskom svijetu bijes upućuju prema svojim vladama. Dehumanizirajuća retorika puna bijesa čuje se na sve strane, odjekuje na ulicama velikih gradova, na univerzitetima, pa čak i u malim gradovima širom svijeta. Svi napori posljednjih decenija da se grade mostovi respekta i razumijevanja, izgleda da su se urušila u sebe.
Osim toga, arapski odnosno muslimanski svijet izgubio je povjerenje u navodne zapadne norme kao što su međunarodno pravo i međunarodne institucije, ljudska prava i demokratske vrijednosti. Prema njihovom mišljenju, Zapad sam pokazuje da nasilje stoji iznad svega. Naravno da raste ubjeđenje da se kod demokratije i ljudskih prava – liberalnih vrijednosti, koja su nekad inspirisala Arapsko proljeće – u osnovi radi o oruđu zapadne nadvlade, muzici u ušima autokrata i despota.
Rat jasno pokazuje dva poučka. Prvo: Konflikti se ne rješavaju sami od sebe i pustiti ih da tinjaju kratkovidno je i opasno. Generalni sekretar UN-a, Antonio Guterres, bio je oštro napadnut od Izraela nakon što je izjavio da se napad Hamasa 7. oktobra „nije dogodio u vakuumu“. Međutim on je time časno rekao istinu – naime, o nagomilanom osjećaju poniženja i nepravde među Palestincima, koji je većina ljudi koji slijede palestinsko-izraelski konflikt već odavno prepoznala.
Sukob je potaknuo pozive za oživljavanjem neuspješnog “mirovnog procesa”, koji je već decenijama u zastoju. Ali isti političari koji se sada zalažu za rješenje dvije države, ćutke su gledali kako Izrael okupira veliki dio oblasti predviđene za palestinsku državu (kroz aneksiju i izgradnju naselja). Vrijeme nakon aktuelnog nasilja nudi možda poslednju šansu na pravedan i trajan mir prije nego požar zahvati cijeli region.
Bez radikalne reforme međunarodnog poretka rat u Gazi biće nagovještaj svijeta koji je izgubio kontrolu
Drugi važan poučak sastoji se u tome da izgradnja stabilnijeg i pravednijeg globalnog sistema bezbjednosti i takve finansijske arhitekture zahtijeva strukturne reforme. Kao prvo, trebalo bi se pravo na veto pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti drastično reducirati, ako ne i ukinuti. Osim toga, SAD i Rusija moraju obnoviti razgovore o atomskom naoružanju i preduzeti svrsishodne korake u pravcu razoružanja. Skandal je da između dvije najveće atomske sile na svijetu ne postoji više nikakav dogovor o kontroli atomskog naoružanja.
Institucije Bretton Wooda – Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka – moraju zemljama u razvoju u području donošenja globalnih odluka dati odgovarajuće pravo učešća, kao i pravedan pristup finansijskim sredstvima za njihov razvoj. Iako donosioci političkih odluka od raspada Sovjetskog saveza prije više od 30 godina zahtijevaju takve promjene, dosada nije postignut nikakav napredak. Ne smijemo dozvoliti da proigramo šansu koja je nastala ovim ratom. Bez radikalne reforme međunarodnog poretka rat u Gazi biće nagovještaj svijeta bez kontrole.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Mohamed ElBaradei emeritirani je generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), s kojom je zajedno 2005. dobio Nobelovu nagradu za mir. Prije toga ElBaradei, između ostaloga, bio je angažovan kod UN-a i bio je posebni asistent egipatskog ministra vanjskih poslova. Od 2013. do 2014. bio je kratko vrijeme potpredsjednik Egipta.
