Foto: Pexels
Mnogo prije nego što je Elon Musk preuzeo Twitter za nenadmašnu pomoć od 44 milijarde dolara samo da bi ga preimenovao u X, govor mržnje bacio je zloslutnu sjenu na društveni medijski prostor na perzijskom jeziku. Otpuštanjem futurističkog magneta polovice moderatora sadržaja kompanije, 80 posto inženjera u odjelu za povjerenje i sigurnost i gotovo cijelog Ethical AI tima, otvorili su se kapije uvredljivog jezika koje koriste korisnici koji objavljuju poruke na perzijskom.
Za iranske novinare i akademike, koji često moraju da plove neistraženim vodama kako bi održali zdrav online portfelj, ulozi su veći. Ponekad su podsvjesno ili namjerno mijenjali svoju retoriku kada su bili na meti dobrotvora organizirane mržnje. Bilo je univerzitetskih profesora i umjetnika koji su se povukli sa platformi društvenih medija kako bi zaštitili svoju dobrobit. U drugim slučajevima, novinari su promijenili svoj stil izvještavanja, snizili standarde ili modificirali uređivačke smjernice kako bi bili u skladu sa grupama koje vrše pritisak.
Govor mržnje, zlostavljanje na mreži i prijetnje Doduše, govor mržnje, veličanje nasilja i rodno uznemiravanje bili su univerzalni trendovi na internet forumima, a to nije ekskluzivno za X. Ipak, s obzirom da je TikTok zabranjen u Iranu, a Facebook nije ključna komponenta internetske prehrane korisnika interneta, X je ostao jedan od glavnih ulaza za digitalno povezivanje.
U studiji o rasprostranjenosti dezinformacija tokom izbornih kampanja u 16 odabranih zemalja u septembru 2023. koju su sproveli UNESCO i Ipsos, otkriveno je da je 67 posto korisnika interneta, uključujući 74 posto onih od 35 i mlađih, iskusilo mržnju na internetu. Ljudi u LGBT+ zajednici, kao i rasne manjine, bile su primarne mete takvih talasa. Od 16 nacija, samo u vrhunskom klasteru zemalja s najvišim indeksom humanog razvoja (HDI), društveni mediji su bili na drugom mjestu nakon televizije, dok su u grupi zemalja s najnižim HDI-om društveni mediji u velikoj mjeri nadmašili druge medije.
Obrasci u Iranu nisu kvantificirani u ovoj specifičnoj studiji, ali raspakivanje cjelokupne slike navika unosa vijesti, proizvodnje sadržaja i digitalne komunikacije nije teško čak ni bez statistike. Ono što se provlači kroz perzijske društvene mreže je preokret od široko prihvaćenih normi korištenja internetskih mjesta gdje članovi zajednica iz stvarnog života komuniciraju virtualno.
“Ako je meta govora mržnje muškarac, psovke bi bile usmjerene na tri glavne ženske figure u njihovoj porodici: suprugu, majku i sestru.”
Barem empirijski, može se tvrditi da su građanski diskursi lišeni vulgarnosti i ad hominema sada iznimka u aplikacijama i forumima koje naseljavaju Iranci. Nekoliko korisnika sa velikim brojem pratilaca – uključujući novinare, TV ličnosti, akademike i aktiviste – ne može da prođe kroz preplavljenost svojih vremenskih linija zlostavljanjem i prijetnjama.
U mnogim slučajevima, poznate ličnosti su te koje namjerno pokreću razgovore pune mržnje i iracionalne polemike. Primjeri uključuju samoakreditirane novinare koji objavljuju slike nepopularnih političkih ličnosti na X s natpisom u jednom redu uz redak „komentar je besplatan: recite mu/joj ono što zaslužuju da čuje“. Sajber agresija više nije sukob ideja u sredinama koje imaju koristi od anonimnosti i odsustva cenzure. U razmjenama koje navodno počinju kao uglađeno seciranje nesuglasica, iranski korisnici često na kraju žele jedni drugima štetu, vrijeđaju svoje rođake, a ako ne razmjenjuju prijetnje smrću, zaključuju blokiranjem svog sagovornika i najavom.
U poređenju s govorom mržnje u drugim geografskim i lingvističkim okruženjima, nasilna retorika u iranskoj infosferi je doživjela radikalan zaokret, a osnovna mjera tolerancije koju potrošači normativno krijumčarenih usluga kao što su aplikacije za razmjenu poruka jedni drugima priustaju u debatama o politici i religiji nestaje. Korisnici, uglavnom sa sumnjivim ili lažnim identitetom, proizvode čitave rečenice isprekidane nizom pogrdnih leksema, od kojih su neke ranije bile nepoznate u perzijskom, poznatom po svom poetskom šarmu. Ove poruke, koje ostavljaju kao reakcija na one s kojima se ne slažu, gotovo jednoglasno uključuju rodno određen element.
Ako je adresa žena, posebno novinari čiji javni profil ih čini podložnim otvorenoj kritici, moraju se pripremiti za lavinu prijetnji silovanjem, dozivanja i drugih oblika eksplicitnog jezika. Ako je meta muškarac, psovke bi bile usmjerene na tri glavne ženske figure u njihovoj porodici: ženu, majku i sestru.
Govor mržnje pod pokroviteljstvom države Nije da je mržnja na mreži vezana za određene zajednice. Čak se i besprijekorne demokracije bore s pitanjem kako educirati svoje netizene da koriste moderne tehnologije za opće dobro i da ostave otisak na koji mogu biti ponosni u retrospektivi. Ali u autokratijama poput Irana, gdje ideologije koje sponzorira država podstiču radikalizam, kriza digitalnog života se pogoršava aktivnom ulogom vlada u podsticanju i financiranju grupa mržnje.
Islamska Republika je stvorila sumnjivu mrežu ‘medijskih aktivista’ kojima su dodijeljena neograničena sredstva koja su im potrebna da poguraju svoje prisilne planove kroz kampanje protiv pojedinaca, grupa ili ciljeva. Ova neprozirna bratstva se mobilišu kad god se establišment ne želi direktno povezati sa besmislenim potiskivanjem, utišavanjem razgovora i odlaskom čistog.
U decembru 2021., vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei proširio je termin koji je prvi put izneo 2016: „džihad objašnjenja“. On je uputio svoje lojaliste da koriste luksuz online platformi kako bi širili poruku revolucije i educirali druge o dostignućima Islamske Republike. On je insinuirao da bi takav džihad, islamski izraz za ‘naporne napore’, trebao uključivati suzbijanje neprijateljske klevete režima.
Kao da je bataljonu naređeno da ide na liniju fronta, ‘kulturni centri’ koji su se nizali jedan za drugim nakon njegove izjave pohrlili su na Twitter i Instagram kako bi izvršili misiju. Paradoksalno, bez obzira na grube metode kojima su komunicirali, bili su skloni ‘objašnjavanju’ svojim protivnicima da je teokratija sa sjedištem u Teheranu, između ostalih, demokratska, tolerantna i zagovornica dobrobiti svog naroda. Oni koji odbiju da se slože bili bi namijenjeni za veću prinudu – i dalje im je bilo potrebno više objašnjenja.
“Povećana polarizacija iranskog online ekosistema također je ukorijenjena kroz ulaganja disidentskih grupa koje izazivaju Islamsku Republiku.”
Uprkos nedostatku zvaničnih podataka, britanska vlada je procijenila da se sajber vojska iranske vlade sastoji od oko 45.000 operativaca. U 2019. Twitter je izbrisao najmanje 4.800 naloga povezanih s iranskom vladom umiješanih u širenje dezinformacija i ciljanje na disidente.
Ali sajber vojska Islamske Republike nije u potpunosti monopolizirala online kampanje zastrašivanja. Poručnici iz dijaspore, koji se zalažu za bilo koju stranu prognane opozicije, naime promonarhijske i republikanske tabore, dugo su koristili govor mržnje i mizoginiju kako bi ugušili svoje klevetnike. Ironija se ne može precijeniti kada uvredljivi ratnici s tastaturama svoj kredibilitet crpe iz reklamiranja sebe kao globalnih građana otvorenog uma koji njeguju slobodu, uključujući jednaka prava za žene.
Povećana polarizacija iranskog online ekosistema također je ukorijenjena kroz ulaganja disidentskih grupa koje izazivaju Islamsku Republiku. U 2021. godini, Facebook je zatvorio skoro 300 naloga povezanih s organizacijom Mudžahedin-e Khalq, koju je Stejt department ranije označio kao stranu terorističku organizaciju (FTO).
Barem jednom je vlada Albanije, koja pruža sklonište članovima MEK-a u okrugu Drač, izvršila raciju u kampovima MEK-a nakon što je utvrđeno da su njeni članovi uključeni u rizične internet aktivnosti. Članovi MEK-a koji i dalje održavaju svoj internet otisak nagrađuju se u glavnim novinama i časte ekstravagantne događaje s evropskim i američkim političarima.
Kako se bolest netrpeljivosti koja osakaćuje digitalni javni trg na persijskom jeziku može izliječiti nije jednostavno pitanje na koje treba odgovoriti. Kombinacija antropoloških, društvenih i političkih faktora objašnjava zašto je ova kriza izbila na površinu i zašto ona živi, od kojih su najmanje nedjela vlade koja njeguje kulturu ogorčenosti. Nažalost, čak i njeni prognani protivnici su naslijedili ovaj nezdrav mentalitet.
