Foto: DPA
Kada bi u SAD sada bili predsjednički izbori, mogao bi ih Donald Trump apsolutno dobiti. Prema različitim anketama on je ispred Bidena, pobijedio bi u pet od šest Swing States i dobio bi glasove 20% Afroamerikanaca i 40% Latinoameričkih birača.
S ljevičarsko-liberalne strane često se čuje da Trumpovi stalni uspjesi potvrđuju da su se mnogi ljudi u SAD udaljili od demokratije i preuzimaju ekstremne ideologije. Hillary Clinton nazvala je Trumpa “opasnošću” za demokratiju, a Biden ga je označio kao “jednog od najrasističkijih predsjednika naše moderne istorije”.
Na strani desničara oni vide Trumpov uspjeh kao pokazatelj toga da su ljudi otvoreni za radikalnije političke forme. Nakon Trumpove izborne pobjede 2016. zatrubio je ruski filozof Aleksander Dugin, da je američki narod poveo „revoluciju“ protiv političkog liberalizma. Ultradesničarski rasist Richard Spencer nazvao je sebe i svoje bijele saborce „novom Trumpovom avangardom”.
Ipak obje strane interpretiraju Trumpov uspjeh u osnovi pogrešno. Trump nije u Swing States ispred Bidena jer Amerikanci žele da se podrede autoritarizmu i takođe nema podršku značajnog dijela afroameričkog i latinoameričkog biračkog tijela jer ovi smatraju dobrom njegovu rasističku ideologiju. Iz njegovog uspjeha ne može se izvesti da bi Amerika htjela usvojiti predstave ekstremne desnice. Puno se više Trump može radovati trajnoj podršci jer ga mnogi birači – često s dobrim razlogom – shvataju kao, doduše nepredvidivog, ali pragmatičnog umjerenog političara.
Iz njegovog uspjeha ne može se izvesti da bi Amerika htjela usvojiti predstave ekstremne desnice
Trumpovo nezauzdano frazerstvo, njegovi stalni protokolarni ispadi i njegov stav da struku dovodi u pitanje osjećaju pripadnici obje političke partije kao veoma uznemiravajuće. Njegovo predsjedništvo bilo je često pod uticajem haosa, a „vrhunac“ je u tom smislu doživjelo jurišem na Kapitol 6. januara 2021. U aktuelnoj predizbornoj kampanji Trump je najavio da će Bidenu na vrat navaliti posebnog državnog tužioca. On i dalje tvrdi da su mu izbori 2020. ukradeni i da Amerika trenutno „nije velika demokratija“. On je sačuvao i svoju ljubav za vatrene govore.
Ali ne treba se zaboraviti da je za vrijeme Trumpovog predsjedništva pored često neumjerenih tirada i nepredvidljivog ponašanja bio i čitav niz umjerenih političkih odluka. Od zdravstvenog sistema do vanjske politike Trump je više puta odbacio posebno nepopularne koncepte obiju političkih stranaka. Na pitanje da li je Trump previše konzervativan, nedovoljno konzervativan ili „niti jedno od oboje“, u nedavno provedenoj anketi 57% upitanih odgovorilo je s „niti jedno od oboje“. Samo 27% smatra ga konzervativnim.
Takve ocjene mogle bi iznenaditi Trumpove kritičare. Ali i njegove najprovokativnije izjave nakon prestanka mandata – on bi od prvog dana drugog mandata bio “diktator” ili da je bivši šef generalštaba, Mark Milley, za “akt veleizdaje” zaslužio smrtnu kaznu – nisu za mnoge birače tako teške kao njegov stil vladanja u prvom mandatu. Ljudi su se navikli na njegove provokativne izjave i vide ga danas kakav je tada bio: nije ideološki borac, nego spretan poslovni čovjek spreman za pregovaranje i kompromise. Ovaj aspekt mogao bi više nego bilo koji drugi faktor objasniti zašto toliko ljudi stoji uz njega i zašto nas možda očekuje drugi mandat Trumpa.
Lako je previdjeti Trumpove umjerene sklonosti jer to nije njegov stil. Međutim on je po svome držanju sličan Richardu Nixonu, koji je povezao borbeni temperament i izrazitu osvetoljubivost s osjećajem za političku realnost i spremnosti za pregovore s ideološkim protivnicima. Nezaboravno je kako je vatreni antikomunista Nixon dokazao svoju pragmatičnost putovanjem u Kinu. Njegovo pragmatično držanje pokazalo se i time što je prihvatio New Deal poredak koji mnogi konzervativci do danas odbijaju.
Lako je previdjeti Trumpove umjerene sklonosti jer on po stilu nije umjereni političar
Slično se odnosi na Trumpa. Pogledajmo kao prvo njegovo držanje u zdravstvenoj politici koje je suprotno kako predstavama demokrata, tako i republikanaca. Na pitanje da li podržava zdravstveni sistem za sve, on je 2015. odgovorio: „Svi moraju biti osigurani” i “Država će to platiti”. U mandatu on je predložio alternativu za Obamacare, koji su konzervativni poslanici kongresa označili kao “republikanski zahtjev za socijalnu pomoć”. Kada je on prije mjesec dana ponovo kritikovao Obamacare, naglasio je da ne želi program “zaustaviti” nego “zamijeniti mnogo boljim zdravstvenim sistemom”.
Sa svojim pogledima na Medicare, zdravstveno osiguranje za seniore i Social security, zakonsko penziono osiguranje, Trump zastupa sličnu umjerenu poziciju. U trenutnoj predizbornoj kampanji republikanaca Trump predbacuje guverneru Floride, Ron DeSantisu, da želi „invalidska kolica gurnuti u provaliju“ i poziva se pritom na ponašanje DeSantisa u glasanju u Kogresu u postupku usvajanja zakona u kome bi se Medicare zamjenila bonovima za privatno osiguranje i podigla minimalna starost za državnu penziju.
Što se tiče trgovine, Trump je raskinuo s čistom doktrinom slobodnog tržišta popularnom među demokratskim i republikanskim elitama, koja je, međutim, izuzetno nepopularna u širokim dijelovima ruralne Amerike. On je Kini predbacio nefer trgovinsku praksu i uveo carine na kinesku robu u vrijednosti od više od 300 milijardi američkih dolara. Joe Biden je zadržao ove carine i tako legitimirao preko partijskih granica Trumpovu odluku.
Njegov gospodarski bilans za izbornu 2024. godinu jeste Trumpov najvažniji argument. Upravo pod uticajem inflacionog pritiska koji su mnogi gospodarstvenici potcijenili, mogli bi birači dati prednost osjećaju poslovnog čovjeka nad stručnim obrazovanjem ekonomista.
Trumpovi desničarski kritičari često mu predbacuju da ne stoji dovoljno iza konzervativne društvene pozicije
U vanjskoj politici Trump je nastupao s razboritošću i spremnosti za pregovore, što je bilo u proturječju s agresivnom politikom obje partije nakon 11. septembra 2001. Tako se 2019. potvrdio protiv ratnih huškača kakav je bio njegov ministar vanjskih poslova, Mike Pompeo, i njegov savjetnik za nacionalnu bezbjednost, John Bolton, kada je nakon što je Iran uništio jedan američki dron otkazao planirani protuudarac. Trump je smatrao da je napad raketama koji bi mogao koštati života 150 ljudi „nesrazmjeran obaranju bespilotne letelice”.
Kod demokrata kao i kod republikanaca zahtjev da se protivnici osuđuju kao ratni zločinci i teroristi sve je više zamjenjivao konvencionalnu umjetnost diplomatije. Sa svojom sklonošću za dogovore Trump se suprotstavio ovome trendu. U julu je odbacio zahtjev da se kazneno goni Vladimir Putin kao ratni zločinac i upozorio da onaj ko zagovara takav postupak, otvara rizik od eskalacije jer bi time „bili onemogućeni mirovni pregovori“.
I u društvenim pitanjima Trump se pozicionirao kao jedna vrsta umjerenog političara. Doduše on se izjasnio za ukidanje presude Roe v. Wade i predbacio demokratima da oni zagovaraju zakone koji dozvoljavaju da se nerođeni „trgaju iz utrobe majke“ u devetom mjesecu trudnoće, ali on se uhvatio ukoštac i s protivnicima pobačaja. Kada je Ron DeSantis na Floridi potpisao zakon za zabranu pobačaja nakon šestog tjedna, Trump je to označio kao „strašnu grešku.“ Trumpovi desničarski kritičari često mu predbacuju da ne stoji dovoljno iza konzervativne društvene pozicije. To bi moglo biti tačno – ali to za izbore ne bi smio biti hendikep. Time što se Trump izjašnjava kako protiv kasnih pobačaja tako i protiv, posebno, opsežnih zabrana pobačaja, on preuzima konfuzno raspoloženje u velikom dijelu svoga biračkog tijela.
Pomislimo i na kontroverze oko spola i seksualnosti. Trump je odobrio, bez otezanja, ograničenje za transseksualne osobe u armiji. Ali on se ne smije stavljati u isti lonac s evangelistima koji vjeruju u Bibliju i moralistima sa srednjeg Zapada. Njegovi nastupi bez pijeteta i njegovo obećanje „štitićemo naše LGBT sugrađane“, podsjećaju na to da je on uz svu političku nekorektnost u njujorškom svijetu nekretnina i medija ipak naučio nešto o toleranciji. (Na to se pozivao i senator Ted Cruz iz Teksasa, kada je Trumpu 2016. predbacio da utjelovljuje “njujorške vrijednosti“.) Time Trump stoji za konzervativnost koja se aranžirala s raznolikostima, iako on ne dijeli stav ljevičara o tome šta se podrazumijeva pod raznolikostima.
Naravno da Trump održava kontakte s članovima bizarnog desnog krila
Na obje strane političkog spektruma mnogi koji previđaju Trumpovu umjerenu poziciju, pogrešno zastupaju pogled da on svoj uspjeh zahvaljuje marginalnim ideologijama. Naravno da Trump održava kontakte s članovima bizarnog desnog krila. Međutim Trump se u bitnim tačkama razlikuje od ekstremista s kojima se on ponekad upoređuje. Tako se on naprimjer s potpisom First Step Act – jednog nadpartijskog zakona koji je Ron DeSantis napao kao „Zakon o bijegu iz zatvora“ – zauzeo za reformu pravosuđa. Pozicija, s kojom se izrazito obratio crnim Amerikancima.
Naravno da Trump nije uvijek i u svakom području bio umjeren. Za svoj drugi mandat on i njegovi stratezi obećavaju da će s američkom vojskom napasti kartele droge u Meksiku i promijeniti regulaciju za javne službe da bi izmijenio upravni aparat savezne države. Njegova najava da će imenovati „pravog posebnog državnog tužioca“ za istragu protiv Bidena trebala bi pokrenuti ozbiljnu debatu o tome da li su posebni državni tužioci uopšte spojivi s pravnom tradicijom SAD.
Tvrdnje iz Trumpovog izbornog tima da su najambicioznija od njegovih izbornih obećanja „čisto špekultivna“ i da se trebaju razumjeti „samo kao prijedlozi“, mogle bi služiti pokušaju da se Trumpova nastojanja u cijeloj mjeri prikriju. Možda se u tome oslikava njegova dugogodišnja strategija pregovaranja da izgovara velike tonove da bi nakon toga zaključio skromnije poslove. Drugi mandat Trumpa mogao bi apsolutno proteći radikalnije i manje pragmatično nego prvi. Birači bi trebali ovu mogućnost uzeti u obzir. Njegov prvi mandat ipak daje povod za vjerovanje da do toga neće doći.
Na temi migracija odlučuje se šta se stvarno može očekivati od Trumpovog načina igre umjerenog političara. On sada obećava da će još sveobuhvatnije i efikasnije nastupati protiv ilegalnog useljavanja nego u svome prvom mandatu, što uključuje i gradnju logora za internaciju. U pitanjima useljavanja vjeruje, prema jednoj aktuelnoj anketi, 53% registrovanih birača više Trumpu nego Bidenu, samo 41% daje prednost Bidenu.
Možda se u ovim brojevima oslikava nedostajuće saznanje o obimu Trumpovih planova. Međutim možda oni ukazuju na rašireno nezadovoljstvo sa statusom kvo. U oktobru su granična policija i carina imale posla s preko 240 000 ljudi koji su pokušali da uđu u SAD, a između oktobra 2022. i septembra 2023. uhapšeno je 169 osoba, čija su imena bila na listi terorista, a koje su pokušale da pređu granicu.
Zapravo, radikalizam Trumpova pristupa imigraciji često se preuveličava
Zapravo, radikalizam Trumpova pristupa imigraciji često se preuveličava. Biden je zadržao propis Title 42 iz perioda korone, kojim je Trump ubrzao deportaciju i čak ga je još proširio prije nego je ove godine istekao. Iako je Biden 2021. izjavio da „izgradnja velikog zida koji bi pokrio cijelu južnu granicu, nije ozbiljno političko rješenje“, on je produžio mjere tipične za Trumpa.
Bidenov ministar domovinske zaštite, Alejandro Mayorkas, izjavio je u oktobru da je „akutno i direktno neophodno napraviti fizičke barijere“ da bi se „spriječio ilegalni ulazak u zemlju“. Čak ni Trumpovo izborno obećanje o stvaranju logora za internaciju nije u potpunoj suprotnosti s trenutnom politikom: ove je jeseni Bidenova vlada ponovo otvorila dva logora da bi smjestila maloljetne migrante.
Sa stavom da Trump predstavlja egzistencijalnu prijetnju za demokratiju, sada su povezani i izuzetni pravni koraci protiv njega. Iako su četiri kaznena postupka protiv Trumpa pravno različito postavljena, oni imaju s aspekta njihovog vremenskog pojavljivanja i Trumpove stalne popularnosti isto političko dejstvo: oni leže blizu zaključka da za odbranu demokratije jedan od obojice vodećih kandidata mora biti ušutkan ili stavljen u zatvor. Ovo se odnosi i na tužbe u više saveznih država u kojima se argumentira da Trump nije pogodan za tu poziciju.
Ako bi podrška Trumpu stvarno ukazivala na rađajući radikalizam u biračkom tijelu SAD, tada bi takvi pravni koraci bili razumljiviji. I ozbiljne političke posledice bilo bi lakše opravdati. Međutim iako se neke od tužbi protiv Trumpa smatraju dobro obrazloženim, moglo bi se doći do zaključka da bi kazneni postupak zbog mogućeg dojma partijske motivacije sa sobom nosio mnoge hendikepe – i da bi to bila opasnost za demokratske norme koje on navodno treba štititi.
Ko ozbiljno ima u vidu zaštitu demokratskih tradicija, posmatra te drastične mjere kao nepotrebne. Bez obzira na Trumpovu eksplozivnu moć, njegov uspjeh dokazuje i želju američkih birača za umjerenom politikom i njihovu skepsu prema ekstremnim ideologijama. U novembru bi ljudi mogli odlučiti da radije imaju Joe Bidena nego Donalda Trumpa. Ali ako su SAD stvarno demokratija, onda one moraju slobodno odlučiti.
Matthew Schmitz osnivač je i urednik Compact magazine. Osim toga, on je urednik suradnik kod The American Conservative.
