Taman poslije januarskog odmora, Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske zasukalo je rukave i bacilo se na posao. Polovinom januara ovo ministarstvo produžilo je dozvolu firmi SNK Metali da vrši geološka istraživanja na području opštine Jezero na još tri godine.
Sve je urađeno promptno , 3. januara SNK Metali su podnijeli zahtjev za produženje dozvole, već 15. januara ministarstvo je odobrilo.
Da budemo iskreni, vlasti u RS su radili punom parom i prošle godine da bi ove godine otimanje i uništavanje prirode išlo glat, sa što manje uplitanja mještana, aktivista i ekologa.
Donijeli su izmjene zakona, izignorisali su i amandmane civilnog sektora, promijenili količinu sirovine koja može biti uzeta iz zemlje u svrhu istraživanja tako što su je povećali i isključili lokalnu zajednicu iz odlučivanja.
Iako je u Jezeru održano nekoliko protesta mještana koji ne žele nikakvu vrstu rudarenja, a nezadovoljstvo zbog geoloških istraživanja izrazili i opštinski odbornici, privatna firma i dalje kopa.
Prije izmjene zakona ovaj projekat se možda i mogao zaustaviti.
Sada već „sve je po zakonu“ jer „institucije rade svoj posao“.
A taj posao je da se mijenjaju zakoni i pravilnici kako odgovara pojedincima.
Samo još da dokuče kako da „po zakonu“ javnost nema pravo uvid u dokumentaciju, ali to za sada Ministarstvo energetike i rudarstva RS uspjeva tako što ignoriše presude suda.
Aktivisti iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke su do sada dobili četiri presude u njihovu korist jer ministarstvo uskraćuje informacije o geološkim istraživanjima u Jezeru.
Da je ministarstvo privatna firma tajkuna, a ne institucija koja treba da brine o dobrobiti javnih dobara, govori činjenica da ministarstvo odbija da izvrši odluke suda.
Četiri odluke suda.
Pozivaju se na povjerljivost podataka zbog „mogućnosti nastanka štete po rad kompanije SNK Metals“.
A šteta po prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine, ljude, domove i zajednicu izgleda da nije u njihovoj nadležnosti.
U Jezeru su čak podigli i nosivost mostova starih više decenija, sa početnih 12 tona, na 40 tona.
Zašto?
Odgovor na ovo pitanje ukazuje se samo. Još 2022. druge godine, Impuls je, u jeku prvih istraživanja, pisao da kamioni za ovo istraživanje, teški i po 30 tona, prelaze preko mosta, čija je nosivost projektovana na 12 tona.
Tako u nedogled se mogu prilagođavati zakoni i propisi.
Kada dođe do neke tragedije, odgovorni uvijek mogu da računaju na pamćenje građana na nivou zlatne ribice.
Već smo zaboravili na rudnik u Bukovoj Kosi i da je rudarenje i odvoz uglja počelo prije nego je „Drvo-export“ dobio koncesiju.
Već smo zaboravili i da je u Bistrici isto urađeno.
Da je u Jablanici život izgubilo 18 građana zbog nelegalnog kamenoloma.
Da je „slučajno“ posječeno oko 3000 kvadratnih metara državne šume u Varešu.
A sve te nelegalne radnje nosioci vlasti nazivaju „ekonomskim razvojem“, računajući na bijedu i siromaštvo građana (u koje ih je gurnula ista politička garnitura koja sada prekraja zakone), da će mirno i podanički okretati glave dok im milioneri rudare u dvorištu, zbog mogućeg boljeg sutra koje nikako da dođe.
Priča o ekonomskom razvoju je bajka jer se javno dobro ustupa privatnim firmama, a naknade su sramno niske.
Mada, možda i jeste ekonomski razvoj.
Možemo nagađati koga.
Države BiH nije sigurno.
Kolumne „Zeleni talas”, su dio serije „Impuls semafor“
