Osoba, bosansko-hercegovačkoj javnosti poznata po nazivanju Bošnjaka mošnjacima i obrezancima, koja piše na portalu čiji vlasnik Bošnjake naziva Turcima i Poturicama, me optužila za mržnju. U tekstu naslova „Kako nas Goran Pandža mrzi“, nije precizirala ko su „oni“. Na sličan način se svojedobno Dodik sakrio iza množine, kada mu je neko dobacio da je ružan. Vrativši se u Banja Luku, rekao je da, oni tamo, u Federaciji, govore da su Srbi ružni.
Naslov i uvodnik teksta najbolje govore o relevantnosti istog, te će ljudi koji me poznaju posvjedočiti da sam strastveni mrzitelj. Još od malena su me roditelji naučili pjevuškanju ubij, zakolji, da „oni“ ne postoji… (Ironija Pločkiniću!)
A ko su „oni“, koje mi kao predmet mržnje podmeće osoba?
Hrvati? Imam domovnicu. Hercegovci? Hercegovac sam. Kamenjarci? Svi su mi porijeklom iz krša i kamenjara.
Osoba čak umišlja da živim u Americi i secira me kao da svakodnevno ispijamo kafe na Manhattan-u. Naveo bih joj ime, ali se bojim da se ne sakrije iza svake žene koja se zove Martina, a preziva Mlinarević, ili Sopta.
Bosna i Hercegovina je puna iznenađenja, zaista nikada nije dosadno. Pitam se šta je sljedeće…da me Fatmir Alispahić optuži za antisemitizam, Rajko Vasić za fašizam, a Milorad Dodik za negiranje zločina? Ništa me ne bi iznenadilo.
Političku stvarnost Bosne i Hercegovine redovno poredim sa komičarskim emisijama, serijama i filmovima. Nadrealisti, Monty Python itd…
Smiješna situacija koju sam doživio prošlih dana me podsjeća na američki film „Glup, gluplji“.
Da uvijek može gore od goreg, brine se Leo Pločkinić. Dotični se oglasio u javnosti kako bi osobi iz prvog dijela teksta pojasnio neke stvari. Pločkinić je odgovorio na višestoljetno pitanje koje je mučilo balkanska plemena – „Ko je Goran Pandža?“. Odgovor glasi: nema ga, izmišljen lik, fikcija.
Tvrdi da ne postojim, da sam uzeo ovo ime i sliku kako bih zavadio Hrvate.
Tu se sažalim na Pločkinića i obećam sebi da ga neću više prozivati u tekstovima. Tek mi je sada jasna pozadina njegovih akcija, poput okupljanja vojnika za borbu protiv Palestinaca u Izraelu. Leo, prijatelju, prijavljujem se u jedinicu. Nas dvojica i Gaza mora pasti!
Na kraju teksta obično ponudim misao koja zaokruži prethodne rečenice. I koja je pouka ovoga teksta? Ne mora uvijek dramatična biti. Ovim završavam poglavlje prozivanja Pločkinića i obećavam ozbiljnije političke analize.
A pouka….
Treba biti svjestan nadrealističnog okruženja u kojem živimo, ali ne dopuštati šovinističkim ideolozima da ovladaju i našim životima. Ako već moramo da živimo s njima, ne znači da im se ne možemo nasmijati.
Za tacno.net iz Čemerike, Kung Fu Panda. Ofkors.
