Foto: EPA
U potrazi za međunarodnim partnerima, Bosna i Hercegovina u globalu, a naročito lider SDA stranke se suočavaju sa izazovima. Tijekom proteklog vremenskog razdoblja, Bosna i Hercegovina je svjedočila diplomatskom zamiranju i opadanju relevantnosti u međunarodnoj areni, dok se sa druge strane suočava sa rastućim diplomatskim naporima Republike Srbije u privlačenju investicija i jačanju odnosa s islamskim zemljama. Urušavanje odnosa sa zapadnim partnerima te stagnacija odnosa sa Turskom su navele predsjednika SDA Bakira Izetbegovića na jedno pomalo dramatično obraćanje arapskoj javnosti.
Piše: Mirsad Fišo
Bez obzira na kontinuitet religijskih, kulturoloških, historijskih pa i familijarnih veza, Republika Turska u proteklom vremenskom periodu nije postala značajan ekonomski partner Bosne i Hercegovine. Tome nije doprinijela ni familijarna povezanost prvog čovjeka SDA stranke Bakira Izetbegovića sa predsjednikom gosp. Erdoganom. Upravo ovu tezu potvrđuju i komparativni podaci o direktnim investicijama Turske i ostalih islamskih zemalja u našu zemlju i R. Srbiju.
Turska je od 2010. godine, kada je Bakir Izetbegović po prvi put zasjeo u Predsjedništvo BiH, pa sve do danas, u BiH uložila tek nešto više od 247.5 miliona eura, dok je u istom periodu Srbija postala odredište za 1.12 milijardi eura.
Diplomatski odnosi između Srbije i Turske postali su značajno aktivniji i napredniji u posljednjem vremenskom periodu. Srbijanska diplomatija je uspjela da unaprijedi svoje odnose sa Turskom, što se manifestuje kroz česte sastanke između turskih i srpskih zvaničnika. Na ovim sastancima, osim političkih pitanja, često se razmatraju i ekonomske teme. Važno je napomenuti da kada se turski zvaničnici sastaju sa srpskim kolegama, često u delegaciji dolaze i predstavnici krupnog kapitala i ekonomske elite. Ovo dodatno ukazuje na to da se ekonomska saradnja između Srbije i Turske aktivno potiče i razvija, što se odražava na napredak u diplomatskim odnosima.
Erdogan je financijskim povezivanjem, asertivnom diplomatijom i politikom srednjeg puta gdje se propustio priključiti sankcijama Rusiji kupio dosta utjecaja u Srbiji, pa tako i kod Milorada Dodika. Sigurno bi mogao prakticirati taj utjecaj snažnije i znatno se aktivnije uključiti u rješavanje institucionalnih kriza u BiH. Ipak, on bira politiku nemiješanja i tako na cjedilu ostavlja Bosnu koju mu je, kako voli pomenuti u predizbornim kampanjama ili drugim prigodnim situacijama, u amanet ostavio prvi predsjednik, Alija Izetbegović. Mada, kada se pogledaju međudržavni odnosi, djeluje više kao da je Erdoganu Srbija ostavljena u amanet.
Redžep Tajip Erdogan i Milorad Dodik foto: Profimedia
Možda je baš ovaj maćehinski odnos samoproglašenog zaštitnika Bošnjaka natjerao g. Izetbegovića da u pokušaju pronalaska novog patrona i podizanja ličnog kredibiliteta oproba sa sentimentalnim vapajima arapskom vodstvu. Sve što je bratska Turska uradila za BiH u vrijeme žestokih napada na državotvornost jeste reakcija Vijeće za provedbu mira (PIC) u ime Organizacije islamske saradnje (OIC) za čije postojanje ne mare niti njezini članovi, stoga i ne čudi reakcija na koju se Bakir žalio Al Arabiyi OIC je digao glas protiv ovoga preko turskog ambasadora koji ih predstavlja u PIC-u. Ali to je nedovoljno, jednostavno su ih ignorisali kao da ne postoje. Njegova izjava samo potvrđuje irelevantnost turske reakcije u ime organizacije koju je u tom trenutku predstavljala.
Ima li hajra od ummeta
Očajna situacija, u kojoj se našao nekada najjači bošnjački predstavnik, vodi u očajničke poteze. Vidjeli smo već zagovaranja dijela stranke gospodina Izetbegovića da se krene sa odmicanjem od Zapada i pronalaskom novih saveznika. S obzirom na to da Dodik već ima „monopol“ na Rusiju i Kinu, jedini logičan izbor ostaje Bliski Istok, a religijska pripadnost ulazna tačka. Upravo zato, a vjerovatno i dijelom što ime Bakir Izetbegović i ne znači previše arapskim liderima, lider SDA stranke se direktno obraća ummetu. Ipak, teško je zamisliti scenarij u kome će ovaj vapaj u prazno donijeti bilo šta posrnulom lideru osim negativnog publiciteta kod zapadnih partnera koji su, volio to g. Izetbegović priznati ili ne, glavni državotvorni partner koga moderna BiH kontinuirano ima od osnutka do danas.
Svjedoci smo da ummet za kojim vapi Izetbegović već odavno ne postoji. Ne postoji zajednički front formiran od strane predominantno muslimanskih zemalja koje će štititi interese jedna drugoj. Najbliže Bakirovom zamišljenom ummetu je Arapska liga. Ipak, ni Arapska liga nije neki homogeni saziv koji može, ili uopšte želi, biti utočište i matica potlačenih muslimanskih naroda širom svijeta. Arapska liga je savez satkan od zemalja koje se vode partikularnim interesima i svaka zemlja unutar ovog saveza nastupa po ličnom nahođenju, nerijetko na štetu druge zemlje istog saveza. Što se tiče globalnih pitanja, već su decenije prošle otkako su zadnji put zajedno donosili odluke i bili relevantan faktor na svjetskoj sceni.
Arapska liga/foto: Reuters
Podsjećamo 1973. godine, članice OPEC-a su pokrenule embargo Sjedinjenim Državama zbog Arapsko-Izraelskog rata. Prošlo je od tada pola stoljeća, a situacija na Bliskom Istoku je postala kud i kamo složenija u proteklom periodu i gotovo da ne postoje globalni događaji gdje članice Arapske lige imaju unificiran stav. Čak je i Palestinsko pitanje, nešto oko čega su se u prošlosti i mogli dogovoriti arapski lideri, postalo nedovoljno veliko da ih ujedini. Ne postoji zajednička borba muslimanskog svijeta, a tome mogu posvjedočiti brojne zajednice muslimana koje trenutno pate u svijetu. Nije bilo zajedničkog pritiska da bi se promijenila sudbina Ujgura u Kini, muslimana u Kašmiru ili Rohinja, pa možemo sa sigurnošću reći i da mala zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini neće biti faktor oko koga će se ummet ponovno okupiti.
Nije kum dugme?
Dok su se susjedne zemlje poput Srbije uspješno pozicionirale kao atraktivni partneri za investicije, Bosna i Hercegovina je suočena s izazovom povećanja svoje diplomatske i ekonomske privlačnosti kako bi ostala konkurenta na međunarodnoj pozornici.
Dovoljan pokazatelj prema kome gleda arapski svijet govore i ulaganja u prethodnom periodu. Nije isključeno da postoje određeni sentimenti arapska prema BiH. Oni se ogledaju kroz humanitarne akcije, ili turizam pa su arapski gosti postali jedni od najučestalijih u prethodnoj dekadi. Atraktivno smo tlo za arapsku nisku gradnju pa svjedočimo o desecima arapskih ljetnih naselja koja su nikla širom države u kojima stanovništvo ovog bogatom dijela svijeta voli provesti svoje vrele ljetne dane.
Dok mi samo možemo ponuditi zemlju i prirodna bogatstva bogatim partnerima, naše istočne komšije su odavno već podigli diplomatsko-ekonomsko predstavljanje na znatno veći nivo pa ugovaraju i realiziraju nebrojeno puta veće investicije.
Aleksandar Vučić i Mohamed bin Zajed/foto: Tanjug
Tako su Ujedinjeni Arapski Emirati investirali u Srbiju samo u prošloj godini 250 miliona eura, otprilike onoliko koliko su uložili u Bosnu i Hercegovinu od 2010. godine do danas.
Nije UAE jedina zemlja koja je u Srbiji vidjela atraktivnijeg partnera od BiH. Kraljevina Saudijska Arabija je u prošloj godini imala robnu razmjenu sa Srbijom u iznosu od oko 108 miliona Eura. Robna razmjena bi trebala doživjeti snažnu ekspanziju zbog planova za investicije u razvoj solarne energije od čak 2.4 milijarde eura, te formiranjem poslovnog savjeta koji bi trebao doprinijeti razvoju kako robne razmjene, tako i investicija iz Saudijske Arabije u Srbiju. Sa druge strane, Bosna i Hercegovina je i dalje bez jasne vizije kako povećati svoju relevantnost kod moćne kraljevine. Prošlogodišnja robna razmjena iznosila je svega 44 miliona eura, i to prije svega zbog namjenske industrije proizvodnje oružja koga smo izvezli u vrijednosti od 25 miliona eura.
Kada poredimo investicije iz Saudijske Arabije, ponovno je Srbija ostvarila bolji rezultat nego Bosna i Hercegovina. Možemo primijetiti da je u Bosni i Hercegovini od 2010. godine do danas, Saudijska Arabija investirala tek nešto više od 75 miliona eura dok je u Srbiju investirala oko 111 miliona eura. Ovaj iznos je u najmanju ruku skroman kada se uzme u obzir o kako financijski moćnom partneru se radi, a ukoliko se provedu planirane investicije disparitet BiH i Srbije će biti veći nego li je to u omjeru sa Turskom ili UAE.
Nismo nizali bisere sa Biserom
Uprkos snažnom prijateljstvu i religijskim vezama i Katar je u prethodnom periodu Srbiju vidio kao adekvatnijeg partnera, pa je od 2017. do 2022. u BiH uloženo oko 30 miliona eura dok je Srbija primila 55 miliona Eura direktnih investicija iz Katara.
Bisera Turković je protekle četiri godine provela na čelu bh. diplomatije, a prije nego li je postala ministrica vanjskih poslova BiH služila je kao ambasadorica pri Kataru 2018. i 2019. godine. Tamo je stvorila ekonomsko-diplomatska poznanstva i ono što je trebalo biti izuzetno pozitivno za BiH zamalo se pokazalo pogubnim za jednu od rijetkih kompanija u vlasništvu FBiH koje uspijevaju uspješno poslovati.
Prošle godine je pod posredstvom tadašnje ministrice vanjskih poslova trebalo doći do povezivanja preduzeća UNIS Ginex, Pretis i Igman sa odbrambeno-sigurnosnom kompanijom Barzan iz Katara u unosnim projektima za koje je bilo planirano da iznose stotine miliona KM. Ono što je predstavljalo problem jeste to što su se projekti trebali realizirati uz izuzetno nepovoljne uvjete za naše kompanije. Nakon što se rukovodstvo Ginexa pobunilo rekavši da su svakako za povezivanje sa Katarom, ali ne pod ponuđenim uvjetima jer sve ono za šta bi plaćali katarskoj kompaniji mogu raditi i sami, tadašnja vlada na čelu sa gospodinom Novalićem je odlučila da odgovori smjenom direktorice Munevere Fočo.
Bisera Turković u posjeti Kataru/foto: Fokus.ba
Ipak u zadnji čas, za naše prilike rijetkom, simbiozom radnika i uprave kompanije je zaustavljena smjena direktorice te se ovi ugovori na kraju nisu realizirali.
Tokom nedavne posjete Bosni i Hercegovini, ministar za vakufe i vjerske poslove države Katara, Ghanem bin Shaheen bin Ghanem Al Ghanim, istaknuo je da u zemlji postoji značajan potencijal za investicije, ali je naglasio da je neophodno prevazići birokratske prepreke koje otežavaju napredak. Osim administrativnih izazova, katarski ministar je također istaknuo potrebu za konkretnim projektima kojih u BiH trenutno manjka.
Na istom sastanku, najavljeno je osnivanje Fonda prijateljstva između Bosne i Hercegovine i Katara. Denis Zvizdić, koji je dočekao ministra Ghanema, naglasio je da ovaj fond ima potencijal da unaprijedi saradnju između dvije zemlje i da će se koristiti za finansiranje projekata koji se odnose na razvoj malih i srednjih preduzeća u Bosni i Hercegovini, posebno sa fokusom na mlade preduzetnike sa inovativnim poslovnim idejama.
Kako to Srbija radi
Iako gospodin Izetbegović može osjećati duboku povezanost s arapskim svijetom, važno je razumjeti da je današnji Bliski Istok i šira muslimanska zajednica fragmentirana, a politički interesi nisu uvijek usmjereni prema zajedničkim ciljevima. Za pozitivne promjene i prosperitet Bosne i Hercegovine nužno je raditi na realističnim, održivim diplomatijama i ekonomskim strategijama koje odražavaju suvremene političke i ekonomske okolnosti. Bosna i Hercegovina treba težiti izgradnji stabilnih i održivih odnosa s partnerima širom svijeta, uključujući i arapske zemlje, ali treba također razumjeti kompleksnost međunarodnih odnosa i biti svjesna da se politička i ekonomska podrška temelji na uzajamnim interesima.
Diplomatski se Srbija puno aktivnije etablirala na Bliskom Istoku, stoga već vide benefite koji će u budućnosti zasigurno biti još značajniji. Dok BiH zaobilaze u širokom luku, najmoćniji ljudi zaljeva često sastanče sa svojim srbijanskim kolegama. Jedan od gostiju na inaguraciji predsjednika Vučića je bio i Mohamed bin Zayed Al Nahyan, predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata. Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, kontinuirano gradi diplomatske odnose s visokim dužnosnicima širom svijeta kako bi unaprijedio međunarodnu poziciju svoje zemlje. U proteklom vremenskom razdoblju, posebno je istaknuto njegovo povezivanje s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom i katarskim emirom, dok se krajem jula predsjednik Srbije pohvalio i pozivom za posjetu od strane saudijskog kralja. Redoviti sastanci i razgovori s ovim liderima rezultirali su jačim diplomatskim vezama Srbije na Bliskom Istoku.
Po proglašavanju neovisnosti smo bili u značajnoj diplomatskoj prednosti, pogotovo u ovom dijelu svijeta, no pasivni pristup i očekivanje da će nam naši prijatelji nešto udijeliti jer smo im dragi nas je doveo do situacije da gledamo u leđa srbijanskim kolegama. Ukoliko u budućnosti želimo da držimo korak sa njima potrebna je potpuna promjena pristupa. Nije zgoreg nekada pogledati one koji rade bolje i ugledati se u njih.
