Foto: Vijesti.ba
Povodom promocije knjige i veličanja ratnog zločinca Valentina Ćorića oglasili su se i iz Udruženja logoraša grada Mostara ističući kako bi rečenica “Dobrodošli u konačište” mogla biti poruka na početku knjige ratnog zločinca i presuđenog HVO zvaničnika tzv. HRHB za UZP (Udruženi zločinački poduhvat).
“Tako su popularno nazivali logore u kojima su mučili i ubijale logoraše zbog dvije stvari i to: Zato što su druge vjeroispovijesti većinom muslimani ili zato što vole Bosnu i Hercegovinu – zajedničku domovinu svih njenih naroda i nisu bili muslimani.”
Kako navode u saopćenju iz Udruženja logoraša grada Mostara, kroz kazamate u kojima je bio gospodar života i smrti ljudski odron Valentin Ćorić prošlo je preko 20.000 logoraša na čije živote su ta Valentinova konačišta ostavila trajne posljedice i u smrt otjerala veliki broj njih pa čak i cijele porodice.
“Koliko je zlo u ovom ‘pokajniku’ pokazuje njegova današnja promocija knjige u kojoj on opisuje svoj boravak u hotelskim prostorijama Haškog tribunala, a da pri tom ne spominje na koji se način lažno pokajao kako bi bio pušten na prijevremenu slobodu. Godinama ukazujemo na pogubnost njegovanja politike koja je presuđena u Hagu i za koju ni šest godina nakon izricanja presude ne prestaje negiranje iste od strane političkog vrha Republike Hrvatske i sljedbenika UZP politike u Bosni i Hercegovini oslikane u liku Dragana Čovića”, ističu iz Udruženja.
Ističu kako zatvaranje očiju od strane pravosudnih organa i Tužilaštva u Bosni i Hercegovini i danas hrani to sjeme zla i samo je pitanje kada će isto proklijati i nastaviti utrtim stopama Franje Tuđmana, Mate Bobana, Gojka Šuška i presuđene šestorke.
“Svakodnevno ponavljanje laži i negiranje zločina počinjenog od strane HVO-a povećava opasnost od ponovnog oživljavanja presuđene ideje, a o tome bi trebali da vode računa svi oni probosanski ‘moćnici’ koji se danas ogrću zastavom i zaklinju u vjernost ovoj našoj prelijepoj domovini”, poručuju.
Iz Udruženja logoraša grada Mostara naglašavaju i kako današnja promocija nije pokajanje nad učinjenim nego žal za onim što nisu uspjeli dovršiti tj. etnički očistiti prostor, protjerati, ubiti, opljačkati, raseliti i kako njihov tvorac moderne Hrvatske kaže ‘humano preseliti’.
“Ono što im hoćemo poručiti je, da što su jednom propustili nikad više im se neće vratiti i nikad više neće imati priliku da ponove ono što su radili devedesetih godina prošlog vijeka.”