Ustavne i političke promjene su vruć krompir u političkom životu BiH od završetka rata od ukidanja vojske RS do jedinstvene porezne uprave ,Međutim u posljednje vrijeme narativ o građanskoj BIH u javnom prostoru dobija negativne konotacije kod većine Srba i Hrvata gdje se građanska BiH doživljava kao neki oblik bošnjačkog nacionalizma ,no šta je u stvari građanska država? Sam koncept u savremenom smislu nastaje poslije Drugog svjetskog rata kao odgovor na strahote nacizma a formuliše ga njemački politolog Dolf Sternberger koji smatra da vjernost spram etnije naroda treba zamijeniti sa vjernosti spram ustava i njegovih liberalno demokratskih vrijednosti na kojima počiva savremena demokratska država.
Ovaj koncept proširuje savremeni njemački filozof Jirgen Habermas koji ne vidi smisao nacionalizma i osjećaja etničke pripadnosti u doba globalnog kapitalizma i intenzivnih migracija. Osjećaj pripiadnosti po njemu neće preko noći nestati ali više neće biti glavni kohezivni faktor. U slučaju BiH najviše paralela zagovornici daljih etničkih fragmentisanja vide u primjeru Kraljevine Belgije zemlje podjeljene na francuski i flamanski govorno područje a država ima čak šest premijera ( Brisel ima status poput našeg Brčko distrikta) Nije potrebno preveliko znanje iz političkih sistema da slučajevi Belgije i BiH nisu niti slični budući da je u Belgija visoko razvijena zemlja članica EU sa jednim od najviših dohodaka po glavi stanovnika na svijetu i koja prilično dobro funkcioniše i kada godinama nema vladu . U BiH to nije slučaj budući da sve političke blokade imaju svoje ekonomske posljedice.
Još jedna velika razlika jeste da etnički složenim zemljama evrope poput Švajcarske ili Belgije susjedi ne prijete nestankom i teritorijalnim komadanjem ,ni među najradikalnijim francuskim desničarima ne pada napamet okupirati frankofoni dio navedenih zemalja,dok se naprotiv iz susjedstva redovno u različitim formama mogu čuti brojne izjave o diobi i nestanku BiH. Druga razlika jeste da u BiH ne postoji snažna jezička podjela kao u nekim drugim zemljama ,Katalonija u Španiji tako pored visoke političke autonomije posjeduje i onu jezičku (sve je dvojezično na katalonskom i španskom jeziku) no Katalonci su i dalje državljani Kraljevine Španije.
Možda najkompleksniji primjer složene demokratije predstavlja Indija ,riječ je najmnogoljudnijoj zemlji svijeta i najvećoj demokratiji na svijetu.Indija ima dvodomni zastupnički sistem 28 saveznih država 22 oficijelna jezika i stotine manjih ,regionalnih.Iako međetničke i međuvjerski sukobi nisu rijetkost u Indiji ,ne postoji neki bolje organizovan ili ozbiljan pokrekt koji bi naprimjer zagovarao odvajanje Pendžaba od ostatka Indije zbog drugačijeg vjerskog ,etničkog i jezičkog sastava ,Indijski ustav barem načelno iako to u praksi često nije slučaj u praksi brani načela sekularnosti,kada se to sto stavi u kontekst veličine i raznolikosti Indije onda se shvata sva suludost bosanskohercegovačkog političkog modela.
Još jedan model etnovjerske participacije i balansa dolazi nam sa globalng juga tačnije iz Nigerije afričke zemlje podjeljene na hrišćanski i muslimanski dio,no politički sistem je ustrojen tako da ako je predsjednik musliman potpredsjednik mora biti hrišćanin etc.Kao što vidimo slučajevi poput Bosne i Hercegovine su više neka vrsta političkog ekscesa nego pravila u modernim demokratijama.Tu ulazimo u još jedan paradoks da liberalno demokratske zemlje EU u BiH tolerišu ili čak zagovoraju ovaj diskriminatorni model koji je inače pravno neprihvatljiv i u njihovim državama.Neodrživost ovog takozvanog bosanskog modela će pokazati i neumitne demografske promjene koje se dešavaju i u BiH koja se sa ovakvim modelom rapidno prazni od konstitutivnih naroda a na njihovo mjesto dolaze žitelji Indije,Pakistana i Bangladeša ,tu dolazimp do sve izvjesnije budućnosti BiH,budući da su prognoze demografa i drugih eksperata prilično sumorne i prema nekim procjenama BiH će izgubiti čak 60% stanovništva .Postavlja se pitanje šta će se desiti kada ti ljudi ili njihovi potomci budu naturalizovani -postanu BiH državljani i značajan dio populacije ? Hoće li im se zabraniti učestvovanje na opštim i lokalnim izborima? Možemo li zamisliti da Rišiju Sunaku premijeru Velike Britanije omogućen izbor za premijera jer nije Englez? Sadašnji politički model u BiH je istorijski i pravno neodrživ a svi oni koji se plaše nekakve diskriminacije ili gubljenja prava konstitutivnih naroda treba upitati ,šta su im ta prava donijela zadnjih 30 godina?
