Ako je 9/11. homogenizirao Zapad i uveliko ojačao njegovo samopouzdanje, onda je 7/10. fragmentirao Zapad, uveo ga u epohu oštrog propitivanja njegovih moralnih i političkih temelja.
Svijet je poslije 9/11. funkcionisao temeljem horizontalne podjele “mi” i “oni”, koju je najavio američki predsjednik Bush čuvenim riječima: “S nama” ili “Protiv nas”.
To je u suštini bila globalna podjela na “Zapad” i “Istok”, gdje je odnos prema “Istoku”, prvenstveno prema muslimanskom svijetu, definisan u jednoj neobičnoj i posve rogobatnoj kovanici – “islamofašizam”, kojom se cjelokupno učenje islama posmatralo kroz optiku radikalizma i, u konačnici, nacizma.
Međutim poslije 7/10. svijet se bitno mijenja.
Umjesto horizontalnih ideoloških podjela “mi” i “oni” uspostavljaju se drugačije ideološke podjele, koje idu novom “geografskom vertikalom” od “Juga” pa do “Sjevera”.
Na samom, političko-pravnom i etičkom vrhu te vertikale sakupljaju se zemlje koje dijele iste vizije o novoj organizaciji globalnog poretka i koje se oštro protive ili snažno osuđuju izraelski genocid nad Palestincima dok se na potpuno oprečnoj tački te vertikale nalaze svi oni koji slijepo, poslušnički aplaudiraju izraelskim zločinama kao i njegovoj teritorijalnoj ekspanziji opravdavajući ih potrošenim floskulama: “Izrael ima pravo da se brani” ili čak davanjem prešutne saglasnosti kako “Izrael ima pravo na svoje biblijske granice”.
Tako smo poslije 7/10. na razvalinama unipolarnog svijeta i na ideološkim ruševinama zapadne etike dobili potpuno novu konstrukciju, koju prepoznajamo u imenu “kolektivni Jug”, koji se zaogrće plaštom o vlastitom moralu i etici i koji na tim osnovama, stoji naspram “dvoličnog i zlobnog” “kolektivnog Sjevera”.
***
Teško je bilo povjerovati da će u nevjerovatno kratkom vremenu počev od Hamasovog devastirajućeg napada 7/10. i kasnijom osvetom Izraela biti određen pravac kretanja cjelokupnog zapadnog društva.
Posljedice su mnogostrane i dalekosežne. A jedna od najvažnijih jeste da se po prvi put preispituje dosadašnja interpretacija ključnih događaja moderne povijesti.
Prvo je krenulo s preispitivanjem nekih istina o Drugom svjetskom ratu, stvarnim motivima uspostave države Izrael, potom istine o istinskim razlozima ubojstva mladog američkog predsjednika J. F. Kenedija pa do preispitivanja istine o autentičnim počiniocima i kreatorima iz događaja od 9/11. u New Yorku.
No treba ukazati da se preispitivanje moderne povijesti prije svega veže za preispitivanje etičko-moralnih temelja svjetskog poretka iz 1945. godine.
Poznato je da su sve zemlje svijeta, uključujući Ameriku i Rusiju, bez obzira na njihove razlike, saglasne u vezi sa sloganom “Nikad više” poslije Holokausta, tj. poslije Aušvica. No ovaj princip “Nikad više”, iako u dobroj mjeri “načet” poslije genocida u Bosni, poslije Gaze ili, tačnije, poslije 7/10 – potpuno je moralno demoliran i svestrano kompromitiran.
Kada je Južna Afrika osigurala dovoljno činjenica o zločinima izraelske vojske te pribrala dovoljno moralne hrabrosti, odlučili su otići na Međunarodni Sud pravde u Hagu i pred licem svjetske javnosti prezentirati tužbu protiv Izraela za genocide.
Bio je to epohalni presedan.
***
Kardinalni etički princip Zapada “Nikad više” poslije brojnih i uvjerljivih svjedočenja niza zemalja, poslije svega užasa što je javnost vidjela u neponovljivom prenosu “genocida uživo”, taj princip Zapada “Nikad više” našao se, rekao bih, posve očekivano, u prašini povijesti i time je otpočeo proces njegova strovaljivanja s magistralnih pravaca svjetske povijesti.
Nije samo ovaj slogan “Nikad više” kompromitovan zbog strahote genocida koji su počinili i još čine snage izraelske vojske i avijacije već i zbog činjenice, kako je to rekao predstavnik tužbe Južnoafričke republike, da je holokaust bio ograničen na jedan manji dio svijeta. I stoga je ovaj nečuveni zločin, ekskluzivno problem tog dijela svijeta, a ne problem globalne svjetske zajednice i kao takav ne može određivati globalne ideološke pravce povijesti svijeta.
Uz sve to, tvrdili su predstavnici tužbe protiv Izraela, “to je nešto staro, nešto što se desilo između bijelaca, Europljana i nas se nikako to ne tiče, i ne treba da određuje našu buduću sudbinu, i da bude osnova i razlog zbog kojeg ćemo više prihvatiti zapadni model vlasti i organizacije našeg društva”.
***
Što je to onda realno i najviše zlo u povijesti globalne svjetske zajednice? Posve jasno, nije to holokaust! To je kolonijalizam, to je porobljavanje kao zločin protiv čovjeka na globalnoj skali. Ili, drugim riječima – to je otimanje zemlje i iskorjenjivanje ljudi s njihovih ognjišta; to je pretvaranje čovjeka u “ljudsku životinju”; to je porobljavanje i supremacija bijelog čovjeka; to je prevaspitanje i civilizovanje “necivilizovanih”, “inferiornih”, aparthejd u najgorom smislu riječi; ili, u konačnici, to nije samo oduzimanje prava na život već i oduzimanje prava na ljudsku smrt. U najkraćem – to je potpuna “amalekizacija” svijeta, brutalno iskorjenjivanje Drugih. U očima zemalja koje zastupaju tužbu na Sudu pravde, kao i zemalja koje se solidarišu, Izrael je oličenje tog užasnog kolonijalizma, kao njegovo finale i konačno utjelotvorenje. Sadašnji je Izrael sa Netanyahu koalicionom vladom vjerskih fanatika sam postmoderni vrh, a Palestinci, Libanci, Sirijci itd. njegove su suštinske žrtve. Na ovim tezama o najvišem zlu ljudske povijesti “užasnom kolonijalizmu” zasniva se dominantna filozofija poslije 7/10. No treba reći da nije samo kolonijalizam glavni krivac. S njim je pomiješana religijska, eshatološka vizija o kraju svijeta. Uplitanje religijskih sadržaja kao što su: ocrtavanje biblijskih granica, stvaranje čistog prostora za dolazak Mesije, propagiranje arhajske priče o Amalekima itd. služi kao pogonsko gorivo za motiviranje i pokretanje masa u realizaciji ovih najviših ciljeva.
Upravo zbog tog eshatološkog sadržaja zbog snage manipulacije i ideološkog čišćenja pameti, ovaj genocid Izraela tako je brutalan i izvan svih ljudskih granica koje smo ikada mogli zamisliti.
Ova bitka već je prenijeta iz domena eshatologije i ideologije u realnu političku i vojnu arenu sa zebnjom svijeta da neće okončati u stvaranju uzajamno suprotstavljenih vojnih blokova i otpočimanju velikog rata “armagedonskih” razmjera.
***
Povijesno je važniji i bitniji 7/10. u određivanju tokova globalnog razvoja nego što je to 9/11. Septembar 11, sudbinski dan za čovječanstvo, ipak, nije slomio Zapad kao što je to učinio 7/10. Ovaj dan, 7/10, kako kažu mnogi analitičari, “zabio je klin” u njegovo tijelo i okrenuo postojeći poredak naglavačke te pokazao drugačiji red stvari naspram službene slike zapadnih vlada.
Kroz sve velike gradove prošli su milioni ogorčenih građana koji su se kretali samom ivicom ambisa, koji se prostirao između naroda, na jednoj strani i njihovih vlada i političkih i elita državnih lidera na suprotnoj strani.
Akademska je zajednica oštro podijeljena, u vodećim demokratijama svijeta, počev od Britanije pa do Francuske i Njemačke hapse se profesori koji misle drugačije, a mnogi se otpuštaju s posla. Posebno su jake polarizacije na američkim univerzitetima i kampusima gdje se prijeti studentima najrigoroznijim kaznama za njihovu podršku Palestini.
Probuđeni su milioni širom svijeta. Oboreni su brojni stari mitovi Zapada, počev od nezavisne, objektivne štampe pa do vladajućeg morala kod mnogih lidera i političara.
Demokratija je najveći gubitnik koja se denuncirana samo kao puka fasada za skrivenu vlast moćnih jevrejskih lobija. Prepoznata je skrivena logika vladavine nad narodima i državama. Na djelu je prevrednovanje postojećeg društvenog poretka.
Ključne poveznice zapadnog političkog diskursa podložne su oštrom propitivanju i radikalnoj preobrazbi.
Tako je politički modus vivendi – “antisemitizam”, kojim su se prilično uspješno disciplinirali građani u zapadnim demokratijama, radikalno doveden u pitanje i prestao je u dobroj mjeri određivati politička stajališta i akcije većine građana.
Kolonijalizam, porobljavanje Drugih i drugačijih, nasilno osvajanje teritorija u ime eshatoloških vizija živ je, a danas je možda i najživlji i u punom zamahu.
To je jednako u očima “kolektivnog Juga” kao i, solidarnih zapadnih zemalja, posebno akademske javnosti, pravo i autentično zlo koje prepoznajemo kroz etabliranje “kolonijalnih konstrukta”, “kolonijalnih entiteta”, “proksija”, koji u svoj pravoj biti i suštini nose porobljivanje, osvajanje, destrukciju i iskorjenjivanje Drugih.
***
Kojim će putem krenuti BiH poslije “dekonstrukcije” svih narativa o moralnom temelju Zapada zasnovanom na doktrini “Nikad više” i inauguracije novog narativa o “eshatološkoj kolonizaciji” kao vrhunaravnom zlu čovječanstva?!
Prihvatanje tog novog narativa sadrži ponovno pisanje historije i preimenovanje već etabliranog reda stvari, što može imati pogubne posljedice za BiH.
Zbog toga je od historijske važnosti spremnost akademske, intelektualne i političke javnosti da odbrane ili pronađu nove i prave odgovore u procesu “dekonstrukcije” velikih priča, koje izniču na ideološkim i filozofskim razvalinama zapadnog svijeta.
