Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Čim je presudom dobila zemljište regionalne deponije u Ramićima tvrtka Čistoća a.d. osmislila je plan akvizicije regionalne deponije. „Kad je već zemljište naše, predlažemo da preuzmemo radnike i da mi nastavimo s deponovanjem otpada“, poručili su iz Čistoće, preduzeća koje za pomenute radnje i aktivnosti nema potrebne licence.
Radnici De-pota, preduzeća u većinskom vlasništvu Grada Banjaluka i manjinskom preostalih sedam lokalnih zajednica koje odlažu i skladište otpad u Ramićima, organizovali su sredinom februara proteste upozorenja. „Prijete podzemni požari na dubini od 15 metara i vrlo je teško kontrolisati zapaljenje ako se terenom ne bude upravljalo adekvatno, a to može dovesti do ekološke katastrofe“, poručivali su radnici De-pota sredinom februara pred Gradskom upravom.
Suočeni s nečinjenjem gradske uprave, s izostankom reakcije organa nadležnih za rješavanje situacije, radnici Depota stupili su u trećoj sedmici marta u višednevni štrajk.
Svega pet dana skraćenja radnog vremena deponije na šest sati dnevno bilo je dovoljno da banjalučke ulice budu zatrpane smećem. Gradska uprava proglasila je vanredno stanje zbog prijetnje masovnom zarazom. Gradska skupština na vanrednom zasjedanju donijela je zaključak da formira komisiju koja će analizirati situaciju i ponuditi rješenja gradskom parlamentu.
Čistoća, koja je prijetila tužbom teškom 25 miliona eura ako ne dobije zemljište regionalne deponije, zamoljena je da u posjed ne ulazi prije nego komisija podnese izvještaj gradskom parlamentu.
Aleksandar Bajić, direktor Čistoće, tvrdi da ga raduje sporazum koji je postignut u vezi s prestankom štrajka u regionalnoj deponiji, no ističe da je kratkotrajan. „Tu smo da pregovaramo, da se ne napravi ekološka katastrofa, da se iznađe rješenje, ali ukoliko komisija ne nađe rješenje, bojim se da će opet doći do obustave odvoza opada i da ćemo doći u istu situaciju”, rekao je Bajić. Ponovio je zahtjev Čistoće da u potpunosti preuzme upravljanje gradskom deponijom kako dalje ne bi dolazilo do sudskih procesa.
Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, tvrdi da je administraciju kojom rukovodi ovaj problem zadesio zbog višedecenijskog neadekvatnog i neodgovornog ponašanja prethodnih administracija.
– Rješenje nije u našim rukama. Rješenje je u rukama Čistoće, a to je pravosudna presuda, koja kada se aktivira sve ostalo vodi na sud. Onda se postavlja pitanje da li Čistoća ima dozvole i mogućnosti da upravlja deponijom. To stvara pritisak na druge institucije na entitetskom nivou koji se tim slučajem moraju baviti – rekao je Stanivuković odgovarajući na pitanje o rješavanju problema. On tvrdi da problem ne može biti riješen u kratkom roku, budući da je višedecenijski, ali da će politika kompromisa dovesti do rješenja trenutne situacije.
Odgovarajući na pitanje Novosti o mogućnosti provedbe strategije upravljanja otpadom, Stanivuković kaže da gradska administracija priprema model koji neće trajati samo narednih nekoliko godina.
– Rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa u našu korist možemo imati prostor za još jednu kasetu za otpad koja nam kupuje vrijeme u narednih nekoliko godina, ali otvara problem izmještanja deponije koju stanari susjednih naselja ne žele u svojoj okolini. Što se tiče rada na reciklažnim dvorištima, mi na tome radimo prema savremenim konceptom upravljanja otpadom. To je filozofija o kojoj ćemo govoriti kroz strategiju za koju treba nekoliko godina, možda čak i cijela decenija – kaže Stanivuković za Novosti.
Osnova bilo kakvog konkretnog djelovanja bi morala biti detaljna analiza za koju su neophodni ulazni i izlazni podaci, zatečeno stanje te stanje tokom uvođenja promjena, kaže Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu. Prema informacijama kojima raspolaže, Analiza upravljanja otpadom trenutno je u izradi.
– Odgovor koji smo dobili iz Odjeljenja za komunalne poslove jeste da je studija završena ali da i dalje nije isporučena od strane konsultanta, tako da je najvjerovatnije u fazi dorade. Šteta je što ovaj proces nije rađen transparentnije, ali svakako još nije završen, tako da ima vremena za konsultacije. Biće takođe interesantno vidjeti kakvim informacijama Grad tačno raspolaže – kaže Kalaba, nadajući se da je mogućnost konsultacije još uvijek na stolu.
Korak u dobrom pravcu je bio probno reciklažno dvorište čija je izvedba zbog niza razloga bila daleko ispod očekivanog, upozorava naš sagovornik.
“Prijete podzemni požari na dubini od 15 metara i vrlo je teško kontrolisati zapaljenje ako se terenom ne bude upravljalo adekvatno, a to može dovesti do ekološke katastrofe”
– Činjenica je da možemo dio krivice da usmjerimo i ka građanstvu, ali navike vezane za odvojeno prikupljanje otpada i slično se mogu razviti samo onda kad takav sistem bude uspostavljen, a zatim i dosljedno provođen, a kršenje istog sankcionisano. Nezahvalno je očekivati definitivan odgovor na problem otpada u Banjaluci u ovom formatu, ali korak u pravom smjeru su svakako reciklažna dvorišta, pod uslovom da se njima odgovorno rukovodi, da se nadgleda ne samo odlaganje, već i dosljedno provodi redovno odvoženje i obrada otpada – kaže Kalaba.
Sistem odvojenog prikupljanja otpada širom grada je neophodan i zbog organske komponente, a u tom smislu je neophodno detaljno istražiti količine te opcije za finalnu obradu, kao što su biokompostane i sortirnice, navodi naš sagovornik.
– Postoji više načina da se otpad prikuplja odvojeno, jedan od njih je sistem tri vreće-za biološki otpad, neiskoristivi tj miješani otpad i treća kesa za reciklabilni – tekstil, staklo, papir, plastika, metali i sl. Ova treća kategorija se dalje odvaja u sortirnicama. Ovo je jedan od mogućih načina. Biokompostane su posebno bitna stavka za našu situaciju, i tu u komšiluku imamo dobar primjer poput grada Koprivnice, gdje su izgradnjom i početkom rada biokompostane riješili problem neugodnih mirisa, što je već dugo sve veći i veći problem za sve građane i radnike u naseljima i industrijskoj zoni oko trenutne deponije, a dobili bi i novi proizvod – kompost – kaže Kalaba.
Neformalni sakupljači sekundarnih sirovina su već silom prilika uhodana i postojeća radna snaga u oblasti reciklaže, kaže Kalaba.
– Neophodno je biti svjestan njihovog postojanja i potreba, te onima koji to žele omogućiti da se, za njih i šire društvo, na što dostojanstveniji i korisniji način nastave baviti ovim zanimanjem. Jednokratna plastika je rastući problem i tu grad takođe ne smije da zanemari mogućnosti smanjivanja ukupne količine otpada – zaključuje Kalaba. On ističe da rješavanje problema na duže staze zahtijeva uključivanje industrije koje zahvaljujući ponovnom korištenju i recikliranju nusproizvoda mogu doći do nulte stope otpada.
Želja Čistoće za privatizacijom De-pota mogla bi biti ispunjena. Ako ipak ne bude, Čistoća bi u zamjenu mogla dobiti atraktivne lokacije i novčanu nadoknadu koja će dobro doći njenom vlasniku, već iskusnom preduzetniku u oblasti građevinarstva. Nastavak privatizacije u domenu pružanja tzv. javnih usluga bio bi jedna od posljednjih preostalih bitki za akumulaciju kapitala u rukama privatnih preduzetnika. No, problem s kojim se pored Banjaluke suočava još sedam lokalnih zajednica u njenoj blizini morat će biti riješen kompromisom koji će omogućiti pravo na čistu životnu sredinu, a koji bi mogao uključiti u igru i modele cirkularne ekonomije.
