Susret je i ovaj put vodio Jean Le Boël, francuski pjesnik, romanopisac, esejist i dobitnik prestižnih nagrada poput Mallarméove. Nažalost, ovaj put nisam mogla učestvovati, ali sam ponovo prevela pjesme nekih od učesnika koji su mi ih poslali.
Tema susreta bila je, ako se ne varam, Kako nastaje pjesma? (Možda i nije tako bilo, svejedno.) Ja svakako na to nemam odgovor. Ali ako bih ipak trebala reći nekoliko riječi na tu temu, evo što mi trenutno pada napamet :
Ne znam kako pjesma nastaje i nisam sigurna da neko to pouzdano zna. Napisala sam i objavila dosta zbirki, dobila za mnoge od njih nagrada na anonimnom konkursu Fondacije Ministarstva za Kulturu Federacije BiH, ali nijednom nisam dokučila trenutak stvarnog nastanka pjesme. Ne vjerujem ni u to da je pjesma čin, volja ili inspiracija, kako to smatraju najviše oni koji ne pišu. Za mene je pjesma možda čak ponajviše hir koji te spopadne i kome moraš udovoljiti. Ne znam da li iko piše pjesme samo zato što to želi. Ima naravno i takvih, što važi i za romane, a čitalac će uvijek osjetiti razliku između istinskog poriva i puke ambicije za pisanjem. Mnogo je autora, možda čak i više u Francuskoj nego u bivšoj Jugoslaviji, koji su u potrazi za inspiracijom i koji osjećaju strah pred praznom stranicom. To znači da ne mogu zamisliti sebe kao nekoga ko više ne piše, kao bivšeg pisca. Ipak, stih je posebno stanje, a autor je možda tek svjedok nečega. Mnogo čega. Najbolja provjera kvaliteta i proze i stiha jeste prevođenje, što je svojevrsna obdukcija djela. A prevođenje pjesama drugih pjesnika posebno je izazovno i inspirativno za mene, pa stoga nastavljam prevoditi i učesnike Parloir des poètes. Neki stihovi su mi bliži, pa ih možda uspješnije i prenosim.
Neka čitalac sam prosudi.
***
PJESNICI I PREVODI NJIHOVIH PJESAMA, BILINGVA IZDANJE :
Klein Colette
Colette Klein, rođena 1950. u Parizu, francuska je pjesnikinja i spisateljica. Bila je članica uredničkog odbora časopisa Phréatique, , predsjednica udruženja Arts et Jalons, te generalna sekretarica i blagajnica udruženja Cercle Aliénor. Godine 2008. osnovala je časopis Concerto pour marées et silence.
Glumica i likovna umjetnica u Maison des artistes, članica udruženja “Les Artistes à la Bastille”, Colette Klein je autorica brojnih zbirki poezije, od kojih je posljednja Après la fin du monde, nuages – Requiem (Nakon kraja svijeta, oblaci – Rekvijem, Izdavač, Henry, 2023). Autorica je i proznih djela. Laureat nagrade „Jeune poésie François Villon“ za djelo Cécités (Sljepilo).
Nakon kraja svijeta, oblaci – Rekvijem
(fragment)
Spisak mrtvih,
iz rata u rat,
zatrpava hramove zločina,
u kamenje uklesani
neizbrisivom tintom,
boje krvi,
abeceda su uspomena.
Ponavljanje tih imena razjeda riječ,
koja postaje pjena na osušenim usnama.
Kamenje s natpisima,
Igračke Povijesti.
***
Marc Bergère
Rođen1953. godine, Marc Bergère je djetinjstvo proveo u Mayenneu, gdje su mu roditelji bili zemljoradnici. Nakon mature, studira filozofiju. Godine 1977. odlazi u Pariz, gdje tokom 42 godine radi u administraciji – najprije u IGN-u (Nacionalni geografski institut), a zatim u BNF-u (Nacionalna biblioteka Francuske). Ponovno se posvećuje slikanju 2000., naročito tušem na papiru, s izraženom sklonošću ka kriptokaligrafskim i/ili nadrealističkim formama. Od 2010. prepoznaju ga izdavači poezije, te je često pozivan da svoje crteže „usklađuje“ s riječima pjesnika.
Pariz 1914. – 2014.
U kupleraju staraca
Debela Berta ispaljuje svoje eksplozive
Dolje, Atalanta kovitla Senu
Bitange plešu tarantelu.
***
Clara Regy
Clara Régy je sama o sebi zapisala seljedeće : ona promatra, sjeća se, izmišlja, piše. Objavljena u izdanjima Henry, Lanskine, Rhubarbe…
bunar
u dnu bašte, jedna tajna vrata ka bunaru
ne otvaraj vrata ne naginji se
mogla bi pasti, utopiti se
nagnula se hiljadu puta
nije vidjela ni vilenjaka ni vilu ni čudovište
tek željeznu kofu na kraju prljavog i hrapavog užeta
sjeda kraj bunara
broji koliko ruku svakog dana dodirne uže
koliko mišića spusti praznu kofu
koliko mišića je podigne punu
prati majku
prazna kofa udara o kameni zid
uže kao da se raduje što je oslobođeno
puna kofa brine majku
ruke joj se grče i znoje
djevojčica bi da poliže majčin znoj
da podijeli s njom težinu kofe
ali ništa od toga
sva joj se težina slijeva u glavu
***
Rémi Faye
Rémi Faye, rođen 1956. u Neuilly-sur-Seine, iza sebe ima dugu karijeru profesora njemačkog jezika. Objavio je brojne knjige poezije, između ostalog i Salles d’attente, izdanje Français Réunis – Petite Sirène ; Fièvre blanche (Nagrada Max-Pol Fouchet), izdanje Le Castor Astral, 2000.; Entre les marges, izdavač Le Castor Astral, 2002, itd.
*
ona korača a u njenim koracima ide veče
oblivena bijelim znojem
koji prekriva ogledala
ide kao po oblacima zatvorenih očiju
sjena joj na ramenima a veče
s njom pod ruku silazi niz ulicu
crna prolaznica sa kretnjama sijačice
govori vjetru govori večeri
a u oči joj silazi nebo
Fragment iz zbirke poezije « Entre les marges » (Na marginama, Le Castor Astral, 2002)
***
Sabine Alicic
Pjesničko stvaralaštvo Sabine Alicic, započeto još u mladosti, predstavlja put iskrčen tragovima rana prenesenih u jezik, koji ona prisvaja, čineći od njega mjesto prolaza.
Poezija, poput pasoša, od tada nalazi potvrdu u časopisima Diérèse, Traversées, Poésie / première, Traction-Brabant, Écrit(s) du Nord, kod izdavačke kuće Éditions Henry,
koju vodi Jean Le Boël – njen prvi susret s izdavaštvom. U proljeće 2025. godine, u uglednoj izdavačkoj kući Encres Vives, objavljena joj je zbirka: À rebours, l’été (Ljeto u suprotnom smjeru).
(Ovo je o sebi zapisala pjesnikinja koja je porijeklom iz Bosne ali piše na francuskom jeziku.)
Na pjesmu Roberta Desnosa (1900 – 1945)
Jean-Lucu Steinmetzu
Bijeg
miš, u noći
ispušta oštar cijuk
prozor je otvoren
na zapadu, zvijezda sja
na rubu oluka, tamo daleko
njegov krik probija tišinu
obavijenu gradom
koji tone u san
on govori, mislim,
da li meni
u svjetlu roza narandže
ja koja čitam
ne znam kome, al’ odgovaram
mišu
noći
zvijezdi
i ono što iščitavam
iako tužno
govori mi o sudbinama
i o putevima
***
Hasan ERKEK
Hasan Erkek, pjesnik i pisac pozorišnih komada i profesor dramske umjetnosti, dobitnik je tridesetak nagrada. Objavio je 34 knjige u 17 zemalja. Pozorišne predstave su mu postavljene u više od 40 teatara u raznim državama, a zbirke poezije objavljene u Turskoj, Francuskoj, Španiji, Bugarskoj, Rumuniji, na Kosovu i u Kamerunu. Više njegovih pjesama objavljeno je i u Argentini, Italiji, Izraelu, Kini, Grčkoj, Kubi, Indiji, itd. Učestvovao je na brojnim pjesničkim festivalima. Njegove posljednje knjige su: Epopeja 100. godišnjice Turske Republike (100. Yıl Destanı), Cem, 2024; Poslije Orfeja (Orfe’den Sonra), Kulturna banka İş, Turska, 2022; Iskrvario sam od ljubavi (Sevdadan Kanadım), Kırmızı, Turska, 2015…
ČAMAC ZA SPASAVANJE
Neprestano gledam ka tvojim obalama
Ka brodu što tone gdje još postojiš
More lista odsjaje kroz tamu
Kapljice svjetla na njemu
pjevaju pjesmu od leda skovanu.
Tvoj drhtav lik sve je duža sjena
A u očima raste tuga mora
Tvoj promukli glas ne zove upomoć, ali ja ipak
Iz svoga glasa spuštam ti čamac spasa.
Čudo je na pučinu isplovit’, moru se otvorit’
A zatvoriti cvjetovima sunca,
U mraku valova vidjeti život,
U nejasnim dubinama mudrost tražiti,
Da ti nosi kosu, vjetru prepustiti …
Iako nećeš, trudim se da shvatim, pa
Iz svojih misli spuštam čamac spasa.
Dan se gasi,
Brod tone sve dublje,
Daljine se brišu i sve se zatvara,
Dok magla pada po svim stvarima,
Po znanju, riječima, uspomenama …
A ti nježna tkaljo radosti,
Tvoj dah već se hladi,
I mada me ne čekaš, ja ću te spasiti,
Iz svog srca čamac spasa spustiti
(Pjesma je pročitana na francuskom, a pošto Hasna Erkek živi najviše u Turskoj, Brusa – iako je čest gost u Francuskoj – i piše na turskom jeziku, prevela sam njegovu pjesmu sa turskog jezika.)
***
Jean Le Boël
BOËL Jean je francuski pisac, izdavač, osnivač i glavni urednik časopisa Écrit(s) du Nord. Generalni sekretar Maison de Poésie. Autor romana, eseja i zbirki poezije. Dobitnik nagrade Poncetton Uduženja pisaca, SGDL, i nagrade Mallarmé.
*
Ništa nisam tražio
više se nisam nadao
a ipak si došla u snu
svoje usne spustila na moje
ni krhki tren buđenja
nije to raspršio
