“Vidim da me se oni koji su mojih godina i nešto mlađi još uvijek sjećaju. Svima sam zahvalan na ovakvoj jednoj počasti. Maloprije sam bio u društvu Ivice Šurjaka i Denija Lušića. Svi oni zaslužuju ovakav jedan mural. Ja, kao, pod navodnicima, stranac u Splitu da zaslužim nešto ovako, velika je čast i još jednom zahvaljujem svima, svim navijačima Hajduka. Nadam se da će ubuduće netko od budućih igrača Hajduka ili oni stariji zaslužiti nešto ovako.”
Tim riječima legendarni Blaž Baka Slišković zahvalio se navijačima Hajduka jer je Baka dobio mural u Splitu, u kvartu koji mu je posebno u srcu. Isti je predstavljen na Mertojaku, a ono što se odmah vidjelo jest da na dresu u kojem je Baka oslikan nema grba. Radi se o grbu Hajduka sa zvijezdom petokrakom, koji je ovoga puta izostavljen s murala. Okupljenim navijačima legenda Hajduka, ali i bivše Jugoslavije, zahvalila se vidno ganuta, no nama malo starijim navijačima Hajduka ostao je gorak okus u ustima.
Slična stvar dogodila se u Runovićima, kada je u tom mjestu održana svečanost za tri druga legendarna igrača. Radilo se tada o Ivanu Iki Buljanu, Ivanu Gudelju i Zvonimiru Bobanu. Buljan i Gudelj nosili su kapetansku traku u reprezentaciji Jugoslavije, a Boban u hrvatskom dresu. Kod Buljana i Gudelja tada je također uklonjen grb s petokrakom. Tako je sada i kod Sliškovića maknut grb koji je godinama nosio na dresu. Ista stvar dogodila se kod predstavljanja kalendara Hajduka na kojem su se nalazile legende Hajduka, a sa čijih je dresova također izbrisan grb. Grb pod kojim se Hajduk iz Splita proslavio diljem svijeta. Naime, pod tim grbom Hajduk je, kao jedini klub u Europi, igrao službenu utakmicu i to na oslobođenom teritoriju. Hajduk je pod tim grbom osvojio najveće trofeje u povijesti, a neki od prvotimaca Hajduka pod tim su grbom ušli u legendu, kao i sam Blaž Baka Slišković.
Gorak okus u ustima, kažem, jer se jasno sjećam kako je Baka ljubio taj isti grb i nakon onog kornera Zvezdi, i nakon gola Sparti u 120. minuti. Takve stvari, jasno, ne vide se na YouTubeu, no mi koji smo te utakmice gledali uživo pamtimo takve stvari. Ne ljutim se, dakako, na ikonu i legendu svog djetinjstva, hajvana koji je pred nama mulcima u kopačkama igrao fliper Totem s čašom viskija na staklu istog, kao što nisam ljut ni na tvorce tog murala koji su namjerno izostavili legendarni grb jer bi ih sigurno netko pametan prozivao zbog toga. Djeca su to, kao što smo i mi bili. Djeca koja su osjećala ljubav, povezanost i poštovanje, no istovremeno se bojala starijih i što će oni reći. Na te starije sam danas ljut.
Mi „stariji“, nažalost, odgojili smo takvu djecu. Djecu koja crtaju murale u strahu što će netko reći. Hoće li ih netko iz udruga branitelja prekoriti kako su se usudili na zid nacrtati mrsku petokraku. Petokraku pod kojom su igrali najveći, petokraku pod kojom je igrao Hajduk kao jedini klub u okupiranoj Europi od nacizma, petokraku koja je i meni ponosno stajala na grudima u najdražem dresu Hajduka, dresu s brojem osam, dresu Blaža Bake Sliškovića. Mi „stariji“, nažalost, stvorili smo takvu shizofrenu zemlju koja se boji i srami svoje slavne prošlosti, a najveće idole tog doba skrnavi brišući im simbole pod kojima su osvajali svijet. To, nažalost, nisu izolirani slučajevi, već je to postalo pravilo. Pravilo da se briše iz kolektivne memorije sve što nekome ne odgovara ili mu bode oči. Takvo pristajanje na reviziju prošlosti ne možemo nikako drugačije zvati nego strah. Strah da će netko protumačiti krivo jedan običan mural, s jednom običnom fotografijom urezanom u kolektivnu memoriju svakog navijača Hajduka. Ako djecu učimo na takav način strahu – strahu da razmišljaju o takvim stvarima dok crtaju murale – kao roditelji i društvo debelo smo podbacili. Takva djeca nikada neće imati ono što je krasilo upravo našu generaciju – da misle svojom glavom i da se ne srame svoje prošlosti. Stari hajvan, Baka iz Mostara, zasigurno je pomislio isto, i znam da bi se složio sa mnom.
No nije na nama „starcima“ da mijenjamo svijet. Zato Baka i nije komentirao izostanak grba. Mladost je ta koja mora mijenjati svijet. Mladost koja će isti taj grb naknadno docrtati. Kada se to desi, legenda o Blažu Baki Sliškoviću bit će kompletna za vječnost. Ovako je samo smiješna slika o jednom vremenu straha u kojem živimo.
