Foto: freeworldmaps.net
Nadali su se i Hrvati i Slovenci, pa su prošli sa skromnih američkih 20 posto carina, vjerujući i dalje da je Tramp prema Hrvatima posebno osjetljiv, a zbog Melanije da će Slovenci proći bolje nego što jesu. Na njihovu sreću i jedni i drugi već su dio velike EU porodice, iako se tamo baš nešto i ne pitaju. Suverenosti im je sve manje, a propisa sve više. I najvažnije, kad oni ne precesuiraju svoje kriminalce onda se pojavi EU tužilac, ma koliko se i premijer ljutio, da otkrije i kazni nagomilani kriminalni talog. A koliko bi tek imao posla u BiH, i to sa onim što glumataju da su evropski opredijeljeni?
Makedonci su, vjerujući EU, promijenili i rodni list i ime i prezime, očekivali da će ubrzano u Evropu. Ostali su tamo gdje jesu, u susjedstvu Bugarske koja bi prvo da im defeniše nacionalni identitet, pa tek onda da raspravljaju može li se do Brisela i Evropske unije.
Crna Gora najbliže Evropskoj uniji. Možda su zato i dobili samo onih 10 posto američkih taxi. I kad im se vrata skoro otvore, zaokupi ih nacionalno pitanje položaja Srba, kojim jezikom da se zbori, podjele iz 1904. i 1918., a i ispod žita, pitanje je li građanski i najbolji koncept, je li se baš moralo u NATO ili zašto se priznalo Kosovo?
U BiH, sve ono što se u susjedstvu događa pomnoži se sa tri. Najbrojniji su okrenuti prema Bliskom istoku i Erdoganu, građanski, ako ih uopšte stvarno i ima, bi i tamo i ovamo, i Evropi i SAD, ali neka nam i Erdogana, preostala dva najradije bi svojim maticama, ali ne može im biti. Zato se u BiH otvaraju kišobrani kad se u Zagrebu naoblači ili je magla u Beogradu. Nosi se neka nova bliskoistočna uniforma, a sve je manje one prave narodne bosanske nošnje. Država je u međuvremenu zarobljena i niko ne zna ko je nadležan, opština, kanton, entitet ili država, ponešto se pita i distrikt Brčko. Zbog uređenja i onog što su drugi Dejtonom propisali i nije to tri nego puta 11 kantona, još dva entiteta i država BiH.
Na ovom balkanskom prostoru političke elite nas ubjeđuju u neophodnost evropskih i ko zna kojih sve vrijednosti, a praktično čine sve da se one nikad ne ostvare, jer bi oni prvi došli pod udar tih pravila. Oni su najveći znalci kako da pobjegnu od stvarnih životnih tema. Njih isključivo zanima lični i politički status koga uspješno decenijama ostvaruju kroz vječito pitanje nacionalne ugroženosti. Svi tako uzimaju svoj dio kolača, zvali se SNSD, SDA, HDZ, SDP ili tzv. građanske koje kao i zeleni umjesto liberalizma podržavaju najekstremnije politike.
U takvim okolnostima, metod roja gotovo da usmjerava sve društvene tokove, posebno one političke, ali i ekonomske i sve druge. U tu balkansku vjetrometinu, u vrijeme kada se društvena (ne) moć najjače iskazuje putem društvenih mreža, brzo su se uklopile sve balkanske političke i nacionalističke elite. Kreiran je jedan novi internet svijet u kom se žestoko usmjeravaju jedni protiv drugih i trećih. Uspijevaju zavaditi Milana protiv Huse, Matu protiv Gorana, vjernika protiv ateiste, Hercegovca protiv Bosanca, đaka protiv učenika, a niko ni s kim.
Društvene mreže osvojile su i svakog od nas pojedinačno. Dok na maskenbalima spaljuju najbolje književnike i umjetnike, Karleuša postala prototip života i ponašanja. Onda i nije nikakvo čudo što će, neka mi oproste dame, jedna prosječna ženska sisa zabilježiti hiljade lajkova, Ivo Andrić, Meša Seimović ili Miroslav Krleža proći neopaženo, a povika na druge i drugačije mjeriti se sa Karleušinom frustracijom i njenim glupostima.
Tako je kad, sem časnih pojedinaca, gotovo i ne postoji intelektualna elita.
Odavno smo prešli iz zone stvarnosti u zonu iracionalnosti, pa zaglibili u dno bez dna.
