I neonacizam i lijevi antiimperijalizam – sve je to iz proizraelske pozicije antisemitizam (foto IMAGO/ImagoStock&People)
Sedmog novembra u Bundestagu je usvojena rezolucija “‘Nikad više’ je sada: Zaštita, očuvanje i jačanje jevrejskih života”, o kojoj su Novosti pisale ranije ove godine. Rezolucije su specifičan tip službenog dokumenta kojim njemački parlament izražava stav ili upućuje preporuke na određenu temu – nisu zakonski obavezujuće, ali u praksi definiraju političku težinu teme, usmjeravaju javno mnijenje i koriste se u zakonskim inicijativama. Aktivnu primjenu neke rezolucije vezane za kritiku izraelske politike javnost je upoznala 2019. godine, kada je tadašnja vlada donijela rezoluciju o pokretu Bojkot, dezinvestiranje i sankcije (BDS), de facto ga zabranivši u Njemačkoj. Njeno usvajanje dovelo je do toga da se osobe povezane s BDS-om, bez obzira na to jesu li aktivno učestvovale u njemu, često suočavaju s pravnim ili formalnim posljedicama u odnosu na svoje djelovanje.
Sedmog novembra, dakle, u njemačkom parlamentu usvojena je nova rezolucija koja se iznimno restriktivno odnosi prema bilo kakvoj kritici izraelske politike. Zajednički prijedlog SPD-a, CDU/CSU-a, Zelenih i FDP-a tvrdi da su događaji od 7. oktobra 2023. doveli do porasta antisemitizma te zbog toga poziva na strogu regulaciju državnog financiranja u umjetnosti i znanosti, represivne mjere u području imigracije, azila i kaznenog prava te na utvrđivanje specifičnog koncepta jevrejstva vezanog isključivo uz Izrael, kao i “prava Izraela na postojanje”. Rezoluciju je, podsjećamo, velika većina zastupnika iz različitih stranaka u Bundestagu odobrila unatoč snažnom protivljenju pravnih stručnjaka, organizacija civilnog društva i istaknutih jevrejskih intelektualaca i organizacija.
“Zaštita Jevreja nije cilj ove rezolucije. Njome se nastoji okriviti Palestince i njihove pristaše za antisemitizam i prijeti proširenjem njihove šutnje putem otkazivanja, cenzure i policijske represije”, istaknuo je Daniel Barenboim
Bio je to veseo dan za Beatrix von Storch, zastupnicu u njemačkom parlamentu, u kojem zagovara politike svoje islamofobne, nacionalističke, ksenofobne, rasističke i antisemitske partije AfD. Von Storch je ujedno i unuka Johanna Ludwiga Graf Schwerin von Krosigka, Hitlerovog ministra finansija i de facto kancelara Njemačke nakon njegove smrti. U svom obraćanju kolegama i kolegicama tog dana izjavila je: “Gospođo predsjednice! Dame i gospodo! Danas stojimo pred krajem velike iluzije: Trump je opet predsjednik u Sjedinjenim Državama, a semafor-koalicija (naziv za Scholzovu vladajuću koaliciju, op. a.) se raspada – pravi dvostruki udar!
A sada priznanje bivših stranaka semafora i Unije s ovom zajedničkom inicijativom o jevrejskom životu: da, eksplozija mržnje prema Jevrejima u Njemačkoj ima neke veze s imigracijom i islamom. Dobro se sjećam vašeg kolektivnog snebivanja ovdje – osobito kod Zelenih – kad je AfD upozoravao na uvezeni muslimanski antisemitizam. Sada u ovoj inicijativi – koju su Zeleni podnijeli – čitamo o antisemitizmu koji se temelji na ‘migraciji iz sjevernoafričkih i bliskoistočnih zemalja’. To su zelene šifre za uvezeni muslimanski antisemitizam. Stvarnost vas je sustigla. I prijedlog rješenja u vašoj inicijativi ide u našem smjeru: iskoristiti represivne mogućnosti, osobito u kaznenom i građanskom pravu te u pravu o azilu i boravištu. Na njemačkom: muslimanske antisemite staviti u avion i poslati kući. ‘Doviđenja!’, a ne ‘Vidimo se!'”
Šta je to tačno Beatrix posebno pozdravila ovim svojim govorom? Pogledajmo neke od rečenica iz Rezolucije.
Bundestag je zahvalan što jevrejski život i jevrejska kultura ponovo postoje u Njemačkoj nakon nacističke diktature i unatoč Holokaustu. Njihovo postojanje obogaćuje naše društvo i, s obzirom na našu povijest, predstavlja posebnu izjavu povjerenja u našu demokraciju i vladavinu prava, koje želimo biti dostojni i koja bi uvijek trebala biti naša obveza.
U izjavi za izraelski Haaretz, historičarka prof. Miriam Rürup, voditeljica Centra Moses Mendelssohn za evropske jevrejske studije, kaže da u rezoluciji vidi “šokantan” podtekst. “Govori se o Jevrejima kao o ‘daru’ i o ‘našoj’ (njemačkoj, op. a.) zahvalnosti što jevrejski život postoji u suvremenoj Njemačkoj.” Za Rürup, to rezonira kao podjela na “njih” i “nas”, što zapravo otuđuje njemačke Jevreje. Ona je jedna od autorica alternativne rezolucije koju je Parlament mjesecima imao pred sobom i u kojoj se, između ostalog, poziva na “konsenzus umjesto kompromisa” naglašavajući “integraciju jevrejske pluralnosti, usklađenost s osnovnim i međunarodnim pravom te fokus na osobnu odgovornost umjesto represije”. Alternativnu rezoluciju, koja je objavljena u Frankfurter Allgemeine Zeitungu, podržalo je preko 4.000 ljudi, od kojih su mnogi vodeće figure jevrejskog života u Njemačkoj.
U pripremi je i nova rezolucija kojom se insinuira da bi, pri dodjeli sredstava za akademske pozicije, obavještajno tijelo trebalo tražiti potpise osoba na javnim protestnim pismima kako bi se preispitala njihova politička pozicija i na osnovu toga donijela odluka
Od strašnog terorističkog napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023., u Njemačkoj svjedočimo mržnji prema Jevrejima i antisemitizmu povezanom s Izraelom na razini koja nije viđena desetljećima. Porast antisemitističkih stavova i činova duboko je zabrinjavajući. Antisemitizam je vrlo dinamičan, duboko mizantropski fenomen. Razvoj situacije od 7. oktobra 2023. povezan je sa sve otvorenijim i nasilnijim antisemitizmom u desničarskim ekstremističkim i islamističkim krugovima, kao i s relativizirajućim pristupom te sve izraženijim, na Izrael orijentiranim ljevičarskim antiimperijalističkim antisemitizmom.
U analizi Rezolucije za njemački Jacobin, Andreas Engelmann piše kako ona djeluje na nekoliko nivoa, povezujući historiju, politiku i pravo. Prvi nivo uključuje reviziju njemačke historije, osobito u odnosu na stav prema Izraelu kao jevrejskoj državi. Rezolucija redefinira prošlost tvrdeći da je cilj poslijeratne Njemačke bio zaštititi jevrejski život u Palestini, iako to proturječi namjerama Saveznika iz 1945. godine i činjenici da je Savezna Republika priznala Izrael tek 1965. godine. Na drugom nivou, Rezolucija redefinira antisemitizam u skladu s definicijom Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust (IHRA), vezujući antisemitizam uz kritiku izraelske države, bez obzira na to temelji li se ta kritika na činjenicama. To dovodi do široke primjene etikete antisemitizma, koja utječe na javnu raspravu i difamira kritičare Izraela, uključujući jevrejske organizacije poput Jewish Voice for Peace, kao i mnoge druge Jevreje koji žive i rade u Njemačkoj i koje je povodom usvajanja Rezolucije intervjuisao i izraelski Haaretz.
Posljednjih mjeseci, alarmantna količina antisemitizma koja u osnovi ima imigraciju iz zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka, gdje su antisemitizam i neprijateljstvo prema Izraelu široko rasprostranjeni, dijelom zbog islamističke i antiizraelske državne indoktrinacije, postala je jasna. Međutim, također je jasno da je antisemitizam dugo prisutan u svim dijelovima društva i ima različita izvorišta. Posljednjih godina teorije zavjere i antisemitski narativi postali su sve popularniji u na svim društvenim razinama. Etnonacionalističke i desno-ekstremističke pozicije u porastu su, a broj osoba s čvrstim desno-ekstremističkim stavovima raste. Sve ovo vodi do masovne nesigurnosti među Jevrejima u Njemačkoj.
Javno čitanje Rezolucije i diskusija u berlinskom kulturnom centru Oyoun (Foto: Arts & Culture Alliance Berlin)
Michael Barenboim, violinista iz orkestra West-Eastern Divan, koji je osnovao njegov otac Daniel Barenboim zajedno s piscem Edwardom Saidom, izjavio je za Deutsche Welle: “Zaštita Jevreja nije cilj ove rezolucije. Ona se u potpunosti odnosi na Izrael, što, po mom mišljenju, ispunjava dva cilja. Prvo, njome se nastoji okriviti Palestince i njihove pristaše za antisemitizam u Njemačkoj i prijeti proširenjem njihove šutnje putem otkazivanja, cenzure, policijske represije i sličnog. Drugo, pokušava opravdati njemačku suodgovornost u zločinima protiv čovječnosti koje je Izrael počinio, što je rezultat desetljeća dehumanizacije Palestinaca.” Kako su Novosti izvještavale u avgustu, Barenboim je također bio jedan od prvih koji su javno kritikovali Rezoluciju, istaknuvši tom prilikom i kako bi savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde o izraelskoj okupaciji palestinskih teritorija prema njoj također moglo biti smatrano antisemitizmom.
Također ne smije biti prostora za antisemitizam u redovima umjetnosti, kulture i medija. Uzroci i pozadine velikih skandala s antisemitizmom u tim područjima posljednjih godina, posebno na documenti 15 i Berlinaleu u februaru 2024., moraju biti sveobuhvatno istraženi, a zaključci donijeti. Gdje je Savezna vlada već poduzela mjere u tom smjeru – na primjer, kroz podizanje svijesti i kodekse ponašanja za institucije koje financira savezni proračun u vezi s antisemitizmom – Bundestag to pozdravlja.
Događaj na koji se dijelom referira ovaj paragraf Rezolucije je prikazivanje filma “No Other Land” na filmskom festivalu Berlinale, na kojem je osvojio nagradu publike, kao i festivalsku nagradu za dokumentarni film. “No Other Land”, koji prikazuje borbu Palestinaca za opstanak na Zapadnoj obali, izazvao je skandal nakon festivalske projekcije i nakon što su u svečanom govoru autori, Izraelac Yuval Abraham i Palestinac Basel Adra, kritikovali izraelsku okupaciju Palestine. Tom prilikom, Claudia Roth, parlamentarka iz frakcije Zelenih, izjavila je da je je nakon filma njen aplauz bio samo za izraelskog, ali ne i za palestinskog redatelja.
Sedam dana nakon prihvatanja Rezolucije, na oficijelnoj stranici grada Berlina “No Other Land” je opisan kao film s “antisemitskim tendencijama”. Yuval Abraham je tom prilikom na svom Instagram profilu napisao: “Suludo. Službena web stranica Berlina upravo je napisala da naš film ima ‘antisemitske tendencije’. Boli me vidjeti kako, nakon ubijanja većine moje obitelji u Holokaustu, praznite pojam antisemitizma kako biste utišali moj i film Basela Adre o izraelskoj okupaciji na Zapadnoj obali. (…) Antisemitizam je stvaran i u porastu, a vi stavljate živote Jevreja i Palestinaca u opasnost i ne poštujete sjećanje na one koje ste ubili. (…) Osjećam se nesigurno i nepoželjno u Berlinu 2024. godine kao Izraelac i ljevičar i poduzet ću pravne korake.”
Sloboda mišljenja mora biti zajamčena na univerzitetima…to se mora odnositi bez ograničenja na nastavnike i studente židovskog podrijetla, izraelskog podrijetla ili proizraelskog stava. Naša sveučilišta moraju biti sigurna mjesta za te studente i nastavnike. Antisemitsko ponašanje mora imati posljedice… To uključuje primjenu kućnog prava (Hausrecht, kontrola pristupa i korištenja imovine: dopuštanje ili uskraćivanje ulaza, uklanjanje osoba, op. a.), isključenje iz nastave ili studija, pa čak i ukidanje studentskog statusa u posebno ozbiljnim slučajevima. Bilo bi posebno korisno uključiti borbu protiv antisemitizma u relevantne kurikulume studijskih programa, educirati nastavno osoblje u skladu s tim i imenovati službenike za antisemitizam na sveučilištima širom zemlje.
Ove sedmice očekujemo i usvajanje još jedne rezolucije o kojoj se u medijima ne govori, naziva “Odlučno suprotstavljanje antisemitizmu i neprijateljstvu prema Izraelu u školama i univerzitetima te osiguranje slobodnog prostora za izražavanje”, a koja dodatno, u istom duhu regulira ophođenje s “ljevičarskim antiimperijalističkim antisemitizmom” i drugim u aktualnoj rezoluciji definiranim neprijateljima države. Prema tom novom dokumentu, između ostalog, zagovara se policijska represija nad propalestinski orijentiranim studentima te se insinuira da bi, pri dodjeli sredstava za akademske pozicije, obavještajno tijelo trebalo aktivno tražiti potpise osoba na objavljenim protestnim pismima kako bi se preispitala njihova politička pozicija i na osnovu toga donijela odluka. Na dokumentiranju potpisnika i potpisnica otvorenih pisama već godinu dana predano rade njemački, prvenstveno desničarski, pa onda i svi ostali mediji.
