Sad bi već stvar trebali preuzeti organi gonjenja, a s obzirom na težinu optužbi – dokazi ionako nisu važni – spremiti dotičnoga u zatvor. Najprije je bio „samo“ ruski igrač, mrzitelj napaćenog ukrajinskog naroda, da bi mu sada već Rusija financirala predsjedničku kampanju, a podrazumijeva se da je tu riječ o mafijaškom novcu, budući da je sve u Rusiji ionako organizirani kriminal. Utoliko bi Zorana Milanovića, predsjednika Hrvatske, ako ga se već ne može smijeniti, a ne može, trebalo barem zdekovati u zatvor, pa neka tamo na miru proučava Putinovu doktrinu ratovanja. Upravo to bi, kad bi mogao odlučivati samostalno, učinio Milanovićev arhetipski neprijatelj, premijer Andrej Plenković, već posve izbezumljen odbijanjem predsjednika, kao šefa vojske, da se Hrvate šalje u vojnu misiju NATO-a, a time možda i na tlo Ukrajine.
Premijerovu bijesu doprinijelo je i slaganje skoro čitave opozicije s predsjednikom, uz činjenicu da mu za glasanja o toj odluci u parlamentu treba dvotrećinska većina koju pak ne može nikako dobiti. Zato se ostrvio na sve živo, jer on bi kao poslušan vojnik svojih EU generala poslao na ukrajinsko ratište koliko god treba mladića, izvrgnuo malu Hrvatsku nepotrebnom riziku – on sam ionako bi ostao na sigurnoj busiji, baš kao i 1991. za rata u Hrvatskoj, kad se skrio u Ministarstvu vanjskih poslova – i sada čini sve kako bi se opravdao onima koji zapravo gazduju Hrvatskom. A s obzirom na ustrajnost predsjednika države i nemogućnost dobivanja dvotrećinske većine u parlamentu za odluku stranih mentora, bijes mu šiklja na sve strane, pa je, budući da je na čelu Hrvatske tobože proruski čovjek, sluga i plaćenik okrutnog Vladimira Putina, pedagoški poručio opoziciji neka „ozbiljno razmisli kako će glasati, to su ozbiljni tragovi koji ostavljaju upitnike jesmo li mi dio zapadnog kruga ili želimo ići pod ruske skute, a uskrata suglasnosti se ne može nikako drukčije razumjeti“. I još im priprijetio kao malim bedacima, „neka misle svojom glavom, a ne da je zabijaju u pijesak i služe kao nojevi u Milanovićevoj predsjedničkoj kampanji“. Nije naravno štedio ni medije – osim HRT, svoga kućnog propagandiste – u kojima da pišu „debili i vode hibridni rat“.
A prolupao je načisto kad su ankete – kojima on tobože inače ne vjeruje – pokazale da većina građana ne želi da Hrvatska vojska sudjeluje u obuci ukrajinskih snaga, pa kaže da se „ankete formiraju zato što se prenosi Milanovićev stav kao nešto dobro, što štiti hrvatske interese, onda je dio ljudi, prateći hrvatske medije, više na ruskoj strani nego na ukrajinskoj“, a time i većinu naroda prozvao debilima. Hvali se pri tome i kako baš on i njegovi mogu Ukrajincima pomoći u razminiranju, mada je dobar dio Hrvatske i danas pod minama, i u procesuiranju ratnih zločina, e baš!, iako je ovdje suđeno tek jednom ozbiljnom ratnom zločincu i generalu Hrvatske vojske, sve ostalo osuđeno je u Haagu, ili nigdje.
Hadezeovo orkestrirano baljezganje kako predsjednikovu „dezinformacijsku kampanju“ financira Rusija zapravo je čin očajnika, šefa te partije kojemu je, kao prvo, povrijeđena caristička taština, a potom i uskraćena doza vazelina kojim se uvlači u dupe briselskim nalogodavcima i stranim centrima moći, ne želeći izgubiti mogućnost neke svoje buduće, lukrativne tamošnje funkcije. No prokazivanje predsjednika države kao ruskog plaćenika razotkriva i premijerovo glupavo vjerovanje kako će anemični hadezeov predsjednički kandidat doista uspjeti pobijediti Milanovića na izborima i otvoriti put u apsolutnu vladavinu koruptivne partije koja će onda od Hrvatske do kraja napraviti koloniju, već ionako rasprodanu stranim, mahom mafijaškim developerima, a Hrvate slati na strana ratišta. Jer ankete tome Draganu Primorcu jedva daju ikakve šanse u srazu s „divljim“ sadašnjim predsjednikom koji unatoč svim manama čuva kakvu–takvu suverenost Hrvatske da sama odlučuje barem o tome treba li se miješati u tuđe ratove i slati svoje vojnike na tuđa ratišta.
Uostalom, o totalnom sluganstvu hrvatske vlade „zapadnom krugu“ svjedoči odbijanje prijedloga opozicije o priznanju Palestine, jer, eto, stanovnici Gaze koje bestijalno ubija Izrael nisu jednako vrijedni kao Ukrajinci koje ubija Rusija. Kao što se namjerno prečula izjava šefa države da Putin i Netanyahu rade istu stvar. Sad kad je, par mjeseci uoči predsjedničkih izbora, skoro pa jasno da hadezeov kandidat ima minimalne šanse zasjesti na mjesto predsjednika Hrvatske, premijer vuče izbezumljene poteze, huška svoje poslušnike, između ostalih graknuo je i ministar vanjskih poslova, najveća bena među hadezenjarama, optužio Milanovića maltene za veleizdaju – primanje novca od Rusije. Taj koji je prije samo koju godinu Putinovu ministru Medvedevu tepao da ima „toplu dušu“, recitirao mu pjesmicu na Ruskom i zaklinjao se u bratstvo Hrvatske i Rusije.
Dakako da je odavno jasno da mahniti premijer želi u potpunosti zavladati državom i strpati pod HDZ-ove skute i jedinu preostalu „neprijateljsku“ instituciju, onu predsjednika države, ali optuživati političke oponente kao ruske špijune doista su potezi moralnog bijednika. I konačno, zašto se, budući da puca od zdravlja, ne odrekne svoje kancelarske udobnosti i kao dobrovoljac ode pomoći Ukrajincima. Barem da im na primjer bude intendant u vojnoj kuhinji. He, he, Plenki u vojnoj uniformi. Kakav divan i nemoguć prizor!
