Inače, za neupućene, optužen i osuđen je za sljedeće:
• Za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi,
• Ubistvo,
• Silovanje,
• Deportacije,
• Zatočavanje,
• Nečovječna djela,
• Hotimično lišavanje života,
• Premještanje i zatvaranje civila,
• Nečovječno postupanje,
• Uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno,
• Okrutno postupanje,
• Protupravni rad,
• Bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom,
• Uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju,
• Pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu bošnjačko-hrvatskog sukoba.
• Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.
U travnju 2013. zakazano je izricanje presude za 29. svibnja. 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 16 godina zatvora. 29. studenog 2017. donesena je pravomoćna presuda u kojoj se potvrđuje osuda na 16 godina zatvora.
Ako ste primijetili u tekstu, ovi podaci su napisani na hrvatskom jeziku i preuzeti sa Wikipedia Hrvatska.
I zamislite, presuđeni ratni zločinac promoviše knjigu u Hrvatskom domu „Herceg Stjepan Kosača“, u prisustvu pune sale i posebnog gosta, predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića. Očigledno, i 29 godina nakon rata, zločin se nagrađuje. Ako ništa drugo, onda svojim prisustvom i aplauzom.
I sam sam izdao dvije knjige, obje potpuno antiratne, pomirljive i ljudske. Da bih možda neupućenima objasnio, u današnjem vremenu pisanje knjige je izgleda najlakše.
Jer da bi neko izdao knjigu, potrebno je naći lektora za lektorisanje, potrebno je naći dizajnera za omot knjige, ljude koji će napisati recenziju, potrebno je dobiti i kod sa brojem od Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, potreban je grafički urednik, pa na kraju i štamparija koja će sve to uobličiti, štampati i distribuirati.
I da, sve se to plaća.
Ja sam imao sreću da su mi sve to radili prijatelji, bez naknade. Jer nisam radio zlo zbog kojeg bi bio suđen i presuđen.
I pred toliko ljudi koji pišu srcem, koji imaju čiste ruke i dušu, našao se neko da sve to (vjerovatno i plati) i objavi jednom presuđenom ratnom zločincu? I da mu još aplaudira iz publike? Vjerovatno će se knjiga dobro i prodavati, jer ipak, dotični se potrudio i okupio fina imena za promociju i ugledne ljude.
Kako je objavljeno u najavi, o knjizi autora Valentina Ćorića govore Slobodan Prosperov Novak, književni povjesničar Ivan Tolj, general HV i hrvatski književnik Bosiljko Mišetić, nekadašnji ministar pravosuđa Vladi RH i odvjetnik Zoran Krešić, novinar Večernjeg lista. Odlomke iz knjige čita glumac HNK Robert Pehar.
Zamislite, istoričar, general, književnik, ministar, novinar i glumac? Svaka čast.
Ne mogu se oteti utisku da smo pali u najdublje dno na svijetu.
Nije isključeno da jednog dana ta knjiga krasi i police biblioteka u Bosni i Hercegovini i mladim naraštajima objašnjava kako je dobro činiti ratne zločine, odležati koju deceniju u Hagu i kako je sve to neko radio za njihovu dobrobit i prosperitet. I usput kako se može i na izdržavanju kazne praviti dobro vino.
Pa će od zločinca uskoro možda postati i žrtva „nepravednog“ Međunarodnog suda koji je specijalizovan za najteže i najgore zločine.
A šta poručiti „lideru“ Hrvata u Bosni i Hercegovini?
Napisao sam i svoju treću knjigu. Antiratnu i antinacionalističku. Pa kad nađem sponzora, druga da mi lektoriše i druga da mi napravi omot knjige, pa kad platim štampariju i odredim datum promocije, poslaću pozivnicu i predsjedniku HDZ-a BiH i „zaštitniku i borcu za prava Hrvata u BiH“.
Ovim generalima, ministrima, novinarima i glumcima neću.
Jer valjda i Zvonimir ima prava kao i Valentin?
Ili možda što živi u Sarajevu, a ne u Mostaru, ili možda što nema krvave ruke i nije osuđivan za zločine nije podoban i nije pravi Hrvat?
Živi bili pa vidjeli.
