Foto: Sportske.ba/Arhiv
Scenaristi Star Warsa, filmskog serijala “Ratovi zvijezda”, Lawrence Kasdan i George Lucas kultni su film “Povratak Jedija” (Džedaja) prvobitno bili nazvali – “Osveta Džedaja”. Ali taj naslov hem što je imao nekakav zlostutni poziv, hem što samom redu vitezova Džedaja osveta nije svojstvena i prihvatljiva. A ti Džedaji, s planeta Tython, u Dubokoj Jezgri, zaštitnici su i čuvari mira u Galaksiji. Sergej Barbarez nije postao Džedaj na Tytonu, nego na beogradskoj Marakani. U odlučujućoj utakmici za SP u Njemačkoj protiv Srbije i Crne Gore, naš je kapiten nekoliko puta prilazio sudiji Kyrosu Vasarasu i pokazivao mu kakvu agoniju prolaze bh. navijači na tribinama, jer su ih gađali stolicama, bakljama, kamenjem, dimnim bombama itd., ali se grčki arbitar pravio mahnit i samo odmahivao rukama.
Barba, kako mu tepaju navijači, najveći je kapiten naše reprezentacije, ne samo zbog te beogradske utakmice, zbog važnih golova koje je dao, nego i zbog viteškog ponašanja na terenu i van njega te harizme koja proizilazi i iz njegovog pomalo mističnog stava i karaktera. Ta čudljiva uzdržanost, koja se u momentu pretvori u hercegovački tersluk ili bujicu emocija i nepredvidljivih poteza, bila je njegov zaštitni znak i kao igrača. Valjda mu je to pomoglo i u karijeri igrača pokera, gdje je visoko kotirao. Dobro, Mostarci ne bi bili Mostarci da se i s vlastitim legendama ne zajebavaju, pa su na prvu vijest da će Sergej biti novi selektor, to ovako prokomentarisali – u njega će taktika biti: tri pa jedan. Što bi se reklo – u duhu lokalnog liskaluka i folklora, a kako je to legendarni Meho Džeger donio u jednoj pjesmi opisujući ugostitelja Edu Bajrama i njegovu pokersku kućnu taktiku koliko komada sarme da mu se servira u tanjir.
E sad, Sergej dolazi u jedan prilično raspadnuti sistem, u kojem čelnici Fudbalskog saveza selektore troše kao muštikle i paravan su im za njihove neuspjehe. Tu nema bilo kakve odgovornosti, jer se realno radi o opskurnim likovima, koji opet, ruku na srce, oslikavaju stanje u kojem se mi kao društvo nalazimo. Takva je priča bila s Petevom, Hadžibegićem, Kodrom i Miloševićem. Usto, Barba ima historijat sukoba s njima, ali Džedaj, kako nas George Lucas uči, ne smije biti vođen osvetom, nego uspjehom nacionalnog tima. Ako prevlada srdžba, neće na dobro izaći. Narod će od njega očekivati najviše, a prvi mu je posao i neće mu biti lako. Dakako, svima je jasno da bi najbolje bilo da u Savez dođu ljudi iz fudbala, koji su živjeli i profesionalno znaju kako stvari funkcioniraju, ali efekat Barbarez može zakotrljati grudvu. Kako reče Al Capone – metak mnogo promijeni u tvojoj glavi, čak i ako te pogodi u guzicu, a Zeljkovićev potez, vjerovatno klasični kartaški blef da za selektora postavi najomiljenijeg kapitena – da ga potroši pa da on da nastavi po svome, može mu biti dvosjekli mač, pa da mu kasno dođe iz guzice u glavu. Jer, kako rekosmo, Sergej je ozbiljan pokeraš.
A fudbalskim putem: od Veleža do Bundeslige, gdje su ga voljeli i navijači HSV-a, Dortmunda, Hanovera, Union Berlina i Leverkusena, išao je viteški, dostojanstveno – sve kako treba da bi postao Džedaj. Još u doba dok nije zavladao internet, prvi sam put za Barbareza čuo kada ga je spomenuo komentator na njemačkom sportskom kanalu DSF – junger Stürmer aus Mostar, komentarisali su. Taj mladi napadač u dresu Hanse iz Rostocka bio je pravi biser u timu čuvenog trenera Franka Pagelsdorfa. Pogotovo jer je Hansa u drugoj polovini devedesetih bila najbolji klub iz nekadašnjeg DDR-a u ponovo ujedinjenoj Njemačkoj, pa su ih i zvali “Svetionik s istoka”, a Bosanci, možda još više Hercegovci, voljeli su ih upravo zbog Barbe. Ipak, Barbarez je najviše pokazao u HSV-u, nekadašnjem prvaku Evrope i amblemu Bundeslige, kojem zadnjih godina i ne ide baš najbolje. U sezoni 2000/2001. s Hamburgom postaje najbolji strijelac Bundeslige. Tu je igrao šest godina i za tamošnje navijače postao dio historije rezervisan za legende. Za reprezentaciju je Bosne i Hercegovine debitovao protiv Argentine u La Plati, gdje su nas oderali. No Barbarez je postao kapiten i dao vrlo važne golove, a ljudi su ga najviše zavoljeli zbog pravedoljubivog stava i džedajskog garda koji je pokazivao igrajući za dres s državnim grbom.
U spomenutom filmskom serijalu “Ratovi zbijezda” uzbuđenje raste već od uvodnog tepiha slova, koji veličanstvena muzika Johna Williamsa rasprostire u bespuću svemira nakon nezaobilazne oznake “Jednom davno u dalekoj galaksiji…”, kao što su i navijači s uzbuđenjem, ali i velikim očekivanjima dočekali vijest o imenovanju Sergeja Barbareza za poziciju selektora nacionalne vrste. “Nastavlja se”, napisao je na svojim društvenim mrežama uz zastavu Bosne i Hercegovine i tako odapeo strijelu. Mediji već špekulišu kako bi u njegovom stručnom štabu trebali biti njegovi bivši saigrači iz reprezentacije Emir Spahić, Vedad Ibišević, Zlatan Bajramović i Mirko Hrgović. Svi znamo da Sergej nema trenerskog iskustva, ali nije ga ni imao, recimo, Zinedine Zidane koji je s Realom u dvije i po sezone osvojio Ligu prvaka tri godine uzastopno, što nikad nijednom treneru nije uspjelo. Nije reprezentacija Real, a Zidan jest, ruku na srce, radio nešto prije u omladinskim selekcijama, naš je mulj i dalje gust, ali za nas Sergej jest ono što je Zidane za Francuze. Biće ovo partija pokera, u kojoj Vico neće moći blefirati kao s prethodnom četvoricom. Ako Sergej uspostavi ravnotežu u našoj fudbalskoj galaksiji, red Džedaja pobijedit će Imperiju. No za to treba vremena, strpljenja, rada… I sreće!
Na kraju filma “Povratak Jedija” Luke Skywalker vraća se na Endor i kremira odijelo Dartha Vadera, zapravo njegovog oca koji je prešao na Drugu, tamnu stranu. Dok pobunjenici slave pobjedu nad Imperijom, Luke vidi duhove Obi-Wana i Yode, koji ga zadovoljno promatraju. Ako Barba napravi posao, njega će s nebesa s merakom gledati naš Obi-Wan – Sula Rebac i Yoda – Ivica Osim. Sergej, may the Force be with you – neka Sila bude s tobom!
