Foto: DPA – Ukrajinski vojnici gađaju artiljerijom ruske položaje. Da li bi u budućnosti moglo doći do upotrebe i njemačke krstareće rakete Taurus?
Piše: Helmut W. Ganser – ipg-journal.de 14.08.2023.
Preveo: Ešref Zaimbegović
Uspješne protunapadne operacije Ukrajine u jesen 2022. navale su ne malo njemačkih i internacionalnih komentatora da propagiraju brze uspjehe ukrajinskih trupa u njihovoj tekućoj protuofanzivi od početka juna 2023. na južnom frontu. Očekivanja su bila da će otprilike devet, od NATO država obučenih i zapadnim oružjem naoružanih brigada, probiti ruske odbrambene linije i prodrti do željezničkih i cestovnih veza na most za Krim ili čak dospjeti na Azovsko more.
To je očekivanje ipak proizašlo više iz priželjkivanja nego iz objektivne procjene situacije. Procjene vojnih ekonomista iz proljeća 2023. koji su prognozirali ukrajinsku pobjedu u jesen 2023. bazirali su se naprimjer na eklatantnim pogrešnim kalkulacijama. Izračuni ruskih stopa trošenja iz 2022. na situaciju u sljedećoj godini bili su suviše jednostavni. Rusija očigledno ima znatno više snaga u Ukrajini nego na početku rata.
Napadačke operacije protiv kopnenih snaga koje se bore iz jako utvrđenih rovovskih sistema i koje su sposobne za mobilne obrambene operacije uz blisku zračnu potporu oko rovova, spadaju u najzahtjevnija vojna dejstva. U takvim scenarijima mogu se očekivati veliki gubici prije svega u napadačkim jedinicama. Za ukrajinske brigade je napad na tako pripremljenu odbranu potpuno novi zadatak.
Sposobnost učenja ruskog vođstva za razliku od njihovih operacija u prvoj godini rata bila je potcijenjena. Tako su napadačke ukrajinske jedinice morale zabilježiti ozbiljne gubitke u minskim poljima daleko od prvih ruskih glavnih odbrambenih linija. Moderni zapadnjački borbeni tenkovi i oklopni transporteri bili su uništeni.
Ukrajinsko vojno vodstvo sada se poučilo iz prvih grešaka i promijenilo je taktičke postupke.
Nije bilo realno polaziti od toga da će novosastavljene ukrajinske brigade savladati kompleksne borbe sa povezanim oružjem u kome se moraju koordinirati mnogi manevarski elementi. Taktičke greške u postupcima bile su za očekivati. I borbene snage država NATO moraju stalno vježbati kompleksno povezano zajedničko djelovanje i neće to perfektno ovladati.
Ukrajinsko vojno vodstvo sada se poučilo iz prvih grešaka i promijenilo je i usporilo taktičke postupke. Ono pokušava da trošenje vlastitih snaga drži u granicama i istovremeno reducira ruske trupe – jedan skoro nemogući zadatak. Sa dalekosežnom raketnom artiljerijom kao i britanskim i francuskim krstarećim raketama pokušavaju se oslabiti ruske trupe kroz napade na zapovjedna mjesta, objekte za podršku vodstvu i logističke distribucione tačke i mostove važne za snabdijevanje.
Ukrajinski generalštab bi vjerovatno morao sve nove raspoložive brigade koncentrisano baciti u borbu da bi ostvario prodor kroz ruske odbrambene linije. Međutim, ako bi mu to na jednom ili drugom mjestu i uspjelo mogle bi ruske oklopne snage sa artiljerijskom i vazdušnom podrškom ukrajinske jedinice odvojiti od njihovog snabdijevanja i poraziti. U jednom takvom scenariju postoji opasnost da preveliki dijelovi ukrajinski brigada u protunapadu budu razbijene sa znatnim gubicima ljudi i materijala. Ruske trupe bi onda mogle pod određenim uslovima i stvaranjem novih taktičkih i operativnih rezervi u zimu ponovo prijeći u napad.
U sljedećim mjesecima će napadi mehaničkih snaga na osnovu očekivanih kiša odnosno vlažnosti tla biti još teži. protuofanziva još nije propala – ali Ukrajina bi trebala izaći iz klopke intenzivnih borbi iscrpljivanja koje ona vidljivo ne može izdržati. Aktuelna ratna dešavanja predstavljaju se faktički kao nastavak rovovskog i rata iscrpljivanja iz jeseni 2022. Političko i vojno rukovodstvo u Kijevu moglo bi stajati pred teškom odlukom da li se odlučiti sa još potpuno spremnim brigadama na prodor ili je do daljnjeg bolje ići na konsolidaciju dostignutih linija fronta.
Aktuelna ratna dešavanja predstavljaju se faktički kao nastavak rovovskog i rata iscrpljivanja iz jeseni 2022.
Ova za Ukrajinu gorka pat pozicija na bojnom polju odgovara mudroj procjeni i predviđanju generala Marka Milleya, jednog od najupućenijih i najrazumnijih visokorangiranih američkih stručnjaka. Šef američkog generalštaba je već u novembru 2022. rekao da obje strane moraju vidjeti da svoje ratne ciljeve ne mogu ostvariti vojnim sredstvima i trebaju stupiti u pregovore. Manje tačno i analitički izjasnili su se drugi stručnjaci. Tako je penzionisani američki generalpukovnik Ben Hodges u njemačkim medijima mjesecima prije ukrajinske protuofanzive ponovljeno širio očekivanja da bi Ukrajina mogla prodrijeti do Krima.
Gledajući na male teritorijalne dobitke on kao i drugi sve više prebacuju dio krivice na zapadnu stranu koja je suviše kasno isporučila suviše malo oružja. Ova vrsta mita o nožu u leđima je pojednostavljena jer je hipotetična. Isto tako moglo bi se tvrditi da bi brža i veća isporuka oružanih sistema ubrzala ruske odbrambene pripreme. Argumenti koji se grade na „šta bi bilo kad bi“ su najčešće nekvalitetni jer se ne mogu niti dokazati niti pobiti.
Otkako ukrajinska protuofanziva ne napreduje u Berlinu su postali glasniji zahtjevi da se Ukrajini isporuče krstareće rakete Taurus. Prema medijskim izvještajima njemačka savezna vlada ispituje sa industrijom mogućnosti kako se na sistem može ugraditi ograničenje dosega da bi se isključili napadi na rusku teritoriju. Time treba da se minimalizuje rizik eskalacije koga je teško kalkulisati. SAD, Velika Britanija i Francuska, koliko je poznato, nisu išli tim putem. Kijev se do sada držao njihovih političkih uputstava da ne napada rusku teritoriju sa isporučenim dalekometnim raketnoartiljerijskim sistemima i krstarećim raketama.
U njemačkoj javnoj debati preovlađujući fokus na rusku teritoriju izgleda da ne pogađa srž problematike. Njemački raketni sistem Taurus KEPD – 350 je dalekometno oružje koje je optimirano na razaranje poletnih i slijetnih pisti i zabunkerisanih objekata. Ukrajinska avijacija mogla bi Taurus, ako ga dobije, upotrijebiti prije svega za razaranje krimskih mostova, uključujući 19 kilometara dugi most koga su Rusi izgradili kod Kerča. Za tu svrhu su bojeve glave Taurus najpogodnije. Dalekosežni i precizni „Deep Fire“ ne bi doduše bio „Game Changer“ u ovome ratu ali bi razaranje krimskih mostova moglo znatno oslabiti rusku vojnu logistiku.
U međuvremenu je jasno da su skoro svi zapadni borbeni tenkovi isporučeni iz Njemačke.
Njemačka vlada će kod svoje odluke o mogućim isporukama krstarećih raketa Taurus morati brižljivo vrjednovati i procijeniti kakva se može očekivati ruska reakcija na razaranje mostova sa njemačkim raketama. To nema ništa sa strahom od eskalacije kako se često tvrdi lakomisleno i podcjenjivački nego proizlazi iz neophodne trezvene i racionalne analize i procjene posljedica. Jer vjerovatno bi Moskva kao reakciju na gubitak krimskih mostova važnih za snabdijevanje pojačala vlastitu spiralu eskalacije.
Sa dometom od 500 kilometara raketni sistem Taurus prevazilazi područje dejstva svih dosadašnjih isporuka oružja kao naprimjer SAD, Velike Britanije i Francuske skoro za dvostruko. Zašto Njemačka sa ovim oružjem ponovo mora prevazići dosadašnje isporuke oružja tri zapadne atomske sile? One su stalne članice Savjeta bezbjednosti kojima pripada izuzetna odgovornost za mir i sigurnost. Sve tri raspolažu sa nacionalnim nuklearnim potencijalom odvraćanja.
Nasuprot tomu aktuelna njemačka debata o Taurusu podsjeća na spor oko isporuke tenkova početkom 2023. godine. Relativno neprecizne najave iz Londona i Pariza da će Ukrajini isporučiti borbene tenkove uzeta je čak unutar vladajuće koalicije kao povod da se izvrši najveći mogući pritisak na saveznog kancelara da se na raspolaganje stave njemački tenkovi. U međuvremenu je jasno da su skoro svi zapadnjački tenkovi isporučeni iz Njemačke, odnosno potiču iz njemačke proizvodnje. Francuski i američki tenkovi još nisu u Ukrajini. Velika Britanija predala je nekoliko tenkova Challenger za jednu postrojbu. SAD će tek u jesen isporučiti 31 tenk stare verzije M1 Abrams i time naoružati jedan tenkovski bataljon.
Ukrajinski ratni cilj – oslobođenje okupiranih teritorija, uključujući i Krim – je međunarodnopravno apsolutno legalan i politički moralno potpuno legitiman. Zahtjev da Ukrajina mora dobiti ono što je potrebno za odbranu uključujući i vojno oslobođenje okupiranih oblasti je zato opravdan i razumljiv.
Svi učesnici moraju pokazati strpljivost.
Međutim to ostaje čista teorija i u praksi nije provodivo. Puno više je prepoznatljivo da bi dalji ljudski i materijalni troškovi kompletnog vojnog oslobođenja za Ukrajinu išli do nemjerljivog i vjerovatno nisu podnošljivi. Osim toga: Mogućnosti zapadnih vlada da „beskrajno“ isporučuju oružje i municiju imaju granice. Tako Bundeswehr koji je u niskom stepenu operativne spremnosti i istovremeno mora ispuniti zahtjeve NATO ne smije biti dalje oslabljen isporukama oružja i municije.
Sa aspekta vojne pat pozicije konferencijama o Ukrajini kao one u Kopenhagenu i Džedi pripada posebno značenje. Vrlo iskusni američki diplomat u mirovini Thomas Pickering je u martu 2023. sa pogledom na ruski rat u Ukrajini u Foreign Affairs objavio obiman članak o tome kako se mogu pripremiti kompleksni mirovni pregovori i u kojim fazama oni mogu dovesti do rezultata. On je pojasnio da je potrebna duža pripremna faza u okvirima međunarodne zajednice da bi se krenulo u suštinske pregovore između partija u konfliktu.
Konferencije kao nedavno u Džedi mogu pripremiti kasnije pregovore o primirju i na tom postavljene mirovne pregovore. Svi učesnici moraju pokazati strpljivost i uključiti se u komplikovani i naporni proces u kome se ne može očekivati brzi napredak.
Jedno je jasno: Međunarodna zajednica ne smije u okvirima budućih rezultata konferencija nikada priznati od Rusije okupirane i anektirane oblasti. Humanitarna situacija Ukrajinaca koji tamo žive mora se pod nadzorom vjerovatno UN podići na internacionalni standard ljudskih prava. Ratni zločini okupatora treba da se ispitaju i kazne. Putevi za rješenje odlučujućih teritorijalnih pitanja moraju, uz očuvanje suvereniteta Ukrajine, biti integralni dio mogućeg dogovora o primirju u budućnosti.
Helmut W. Ganser je brigadni general u mirovini. Diplomirani psiholog i politolog bio je između ostaloga zamjenik rukovodioca štabnog odjeljenja vojne politike u Ministarstvu odbrane u Berlinu, docent za strategiju na akademiji Bundeswehra kao i politički savjetnik njemačkog stalnog predstavnika kod NATO u Briselu i u UN u Njujorku. Krajem 1980-ih godina bio je nadležan za izradu plana odbrane (General Defense Plan) njemačkih jedinica u slučaju rata.
