foto: FB
„Ako sami sebi lažemo, a lažemo, onda imamo to što imamo.“ Hrvatski Eldorado u kojemu vlada masno laže općinstvu da sjedi na debelim zlatnim naslagama. Samo što tupani – kakvi već jesu, pa kronično dementni izlaze na izbore, sic transit – ne vide dobro, ne shvaćaju i nisu svjesni svog bogatstva na kojemu im, je li, zavidi cijeli svijet!?
Piše: Marijan Vogrinec
Nakon oporbenoga zastupničkog lupanja pločicama za traženje riječi, zaglušne buke i napadnog ignoriranja premijera Andreja Plenkovića dok je podnosio jednosatno Godišnje izvješće o radu vlade RH, posljednje u mandatu prije izbora u proljeće 2024. godine, vlada je već sljedeći dan odlukom potvrdila njegovu hvalospjevnu najavu o listopadskim pet posto većim plaćama blizu 250.000 javnih i državnih službenika.
Uz to, bit će im isplaćeno 300 eura božićnice, a za najveći kršćanski blagdan i 100 eura uskrsnice. „Socijalno osjetljiva“, sic transit, je li, a ne predizborno šibicarska i licemjerna u okolnostima najrazornije inflacije nakon Drugog svjetskog rata, drastičnog pada kupovne moći i životnog standarda, ta je vlada prihvatila i povećanje minimalne plaće na 677 eura (840 eura bruto), pa si je Andrej Plenković ciljano dao neviđena truda smjesta propagandno upregnuti režimsku medijsku tzv. javnu kuću HRT, ine medije/novinare pod HDZ-ovom kontrolom, ministre, šefove državnih agrencija, dio promiskuitetnih u tom smislu sindikalnih čelnika, injsl. ne bi li predizborno dizali rep toj HDZ-Plenkovićevoj „socijalno osjetljivoj, domoljubno svjesnoj i nadasve ekonomski racionalnoj vladi“, kojoj je prioritet dobrobit tzv. običnih/malih žitelja Bijedne Naše. Pogotovo u okolnostima globalne krize i krajnje negativnih trendova na zapadnom Balkanu, Uniji i cijelom svijetu.
„To govori o vladinoj stalnoj brizi, skrbi i poduzimanju učinkovitih mjera za povećanje primanja zaposlenih ne samo u javnom i državnom sektoru nego i u svim drugim djelatnostima te skrbi za umirovljenike i ranjive društvene skupine“, dodatno je Plenković s HTV-ova zaslona podboltao vladajuće tvrdnje o „uspješnih sedam godina vlade premijera Plenkovića, najuspješnije od svih prethodnih zajedno“. Sic transit.
Do 2016. godine, kada se ukazao na čelu denver plave ZNA SE opcije, pa logikom lošeg stranačkog automatizma i za kormilom državne izvršne vlasti u Banskim dvorima te HDZ-ove saborske tzv. stabilne većine s istočne pak strane Markova trga, sve je bilo negativno, tragično nasljeđe SDP-Milanovićeve „nesposobne koalicije“, država je „ekonomski i moralno tonula, propadala i rastakala se“. Dolaskom pak HDZ-Plenkovićeve vlasti, „europejskoga“ tzv. light HDZ-a – koji, sačuvajbože, tvrdio je novi mu stranački šef, nema ama baš ništa zajedničko ni s prethodnim desničarskim rigidom na čelu Tomislavom Karamarkom niti s kriminalom srušenim Ivom Sanaderom – Bijednoj je Našoj granulo razvojno proljeće.
Dražavno stanje zdravlja
U svakom smislu, zborno opetuje vladajuća kasta i hvata se za statistiku koju sada obilno koristi kao razorno oružje protiv tzv. lijevo-desnih opcija, udruženih samo u toj želji za srušiti HDZ s vlasti. Po svaku cijenu. A to baš i neće biti tako lako – što se babi snilo, to se babi zbilo? – budući da sve zaredale godinama kriminalne afere i skandali HDZ-ovih uzdanica s dna sedmostoljetne hrvatske kace, smjene čak 28 ministara, premijerova iritantna poniznost bruxelleskom nesposobnom činovništvu, itsl. nikako ne uspijevaju razbiti monolitnost cca 30-postotne potpore HDZ-u onih tek nešto više od 50 posto birača što izlazi na izbore.
Pravo predizborno, je li, međusobno vađenje crijeva i cijelih utroba u predizbornoj kampanji tek predstoji, pa je za očekivati da će kafilerije biti u 24-satnom pogonu, a kilometarska užad s prljavim rubljem oponenata zakrilit će obzor.
Istina, tzv. stanje zdravlja Bijedne Naše – u kojoj je premijer mjesecima već rejtinški najnegativniji političar u Zemlji, a cca 75 posto žitelja smatra da „vodi zemlju u pogrešnom smjeru“ i ocjenjuje vladu jedva prolaznom dvojkom, kao i tzv. Visoki dom s HDZ-ovom tzv. stabilnom većinom (koju srpski SDSS Milorada Pupovca s troje zastupničkih ruku može srušiti u izvanredne parlamentane izbore kada god poželi) – nije baš tako crno kakvim ga prikazuju oporbenjaci željni uspeti se na državni tron, ali nije ni približno takvo kakvim ga lakiraju premijer Plenković i zborno ljudi čija egzistencija izravno ovisi o stupnju njihove uvlakačke snalažljivosti.
Sva ta priča o „povijesnim uspjesima vlade premijera Plenkovića“, o „nikad boljoj poziciji RH u tzv. međunarodnoj zajednici“, ali i o tzv. pravoj strani povijesti u odnosu na ukrajinski i izraelsko-palestinski rat – o čemu će, je li, odlučiti povijest, ne nepozvani Andrej Plenković – pada u mutnu vodu usporedi li se prostoseljačka računica:
2016. godine je tzv. običan/mali CRO čovo mogao za 100 kuna kupiti dvaput više živežnih namirnica i higijenskih potrepština no što ih danas može kupiti za 100 eura. I što će ih moći kupiti s Plenkovićevim podebljanim plaćama/mirovinama koje ne samo glumataju puža u odnosu na inflacijsku gazelu nego nemaju čak ni teorijske šanse sustići za 10 najavljenih godina eurounijski prosjek.
Za 10 godina će Unija barem 10 puta povisiti sadašnji prosjek u koji premijer upire oči.
Neće valjda 10 godina čekati nekakav tamo RH, zapadnobalkanski kiflić, da nabuja u koroasan s čokoladom? Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede. „Premijer će pričati o zemlji šarenih fasada, mirisnih livada, poduzetnih gradova, sretnih sela i zadovoljnih ljudi, o zemlji blagostanja koju je napustilo skoro pola milijuna ljudi i u kojoj je 750.000 ljudi dovedeno na rub siromaštva“, izjavila je u tzv. slobodnom govoru o Godišnjem izvjšću o vladi RH i, pokazalo se, pogodila usridu SDP-ova Baba Vanga Sabina Glasovac. „Pričat će o blagostanju ulaska RH u Schengen, ali nam neće reći da su po standardu gore od nas samo Bugarska i Rumunjska, da nam je standard za četvrtinu niži od prosjeka EU-a, prešutjet će i realni pad plaća i mirovina, kao i to da su cijene u njegovu mandatu rasle u prosjeku 42 posto.“ Premijera nije štedjela ni zastupnica Anka Mrak-Taritaš (Klub Centra, GLAS-a i Stranke s imenom i prezimenom):
„Posebno se nema čime hvaliti u resoru zdravstva. Umirenja od raka je kao nigdje u Europi, duge liste čekanja za osnovne dijagnostičke preglede, lijekove za rijetke bolesti mora se moliti mjesecima, sve je više pacijenata koji ostaju bez liječnika obiteljske medicine, izmjene zakona ostavljaju stotine tisuća ljudi bez prava na zdravstveno osiguranje… To su ti uspjesi. Plenković će ego-manijakalno nabrajati velebne uspjehe uz uobičajenu dozu paranoidnog prozivanja svih koji ne priznaju te uspjehe, a nedajbože da imaju što kritizirati“.
Oporba se okomila i na loš nadzor granica, na katastrofalno zatiranje svinjskog fonda zbog afričke svinjske kuge (EU zahtijeva od RH dodatnu eutanaziju još 50.000 svinja, uz već ubijenih 46.000), pa izvoznici svinjetine u RH – Njemačka, Nizozemska, Danska i Španjolska – zadovoljno trljaju ruke. Ali i ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman (HDZ), suvlasnik obiteljske Agroproteinke, koji je upravo bio na meti tražitelja ostavke zato što je „zaboravio“ upisati u imovinsku karticu dva milijuna eura dividende na osnovi suvlasništva. Agroproteinka ima državni monopol za zbrinjavanje životinjskih lešina, pa…
Crna lista „uspjeha“
„Dio enormne zarade na tom poslu ide ministru, dio njegovoj obitelji, bratu sestri i ostalima“, tvrdi Mostov zastupnik Nikola Grmoja.
„Agroproteinka će u ovoj godini dobiti od države za taj posao osam milijuna eura. Zgrću milijune na muci Slavonaca, i to je politika ove vlade, koja je željela prikriti koliko novca uopće dodjeljuje Agroproteinki. Stavka u rebalansu državnog proračuna glasi ‘Koncesionar usluga skupljanja i uklanjanjaje nusproizvoda’ kako bi se sakrilo da je tvrtka dobila dodatnih dva milijuna eura za zbrinjavanje eutanaziranih svinja.“
Po riječima pak zastupnice Sandre Benčić (Možemo!), „brojke i slika Plenkovićevog ‘look at the numbers’ („pogledajte brojke“) su dijametralno suprotni od onih što ih on prikazuje.
Od 2016. godine smo (kada je došao za premijera, op. a.) pali za tri mjesta na ljestvici EU-a po prosječnoj plaći, tada smo bili na sedmom mjestu od dna, a nakon šest godina pretekle su nas Latvija, Litva i Poljska. Iza nas su ostale samo Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Mirovine su pale za četiri mjesta. Godine 2016. smo bili deseti od dna, danas smo šesti od dna. Godine 2016. smo imali četvrtu najnižu inflaciju u EU, danas smo među devet zemalja s najvišom stopom. Najviše su rasle cijene hrane, za 43,4 posto, cijene prijevoza 28,2 posto. Svaki peti građanin živi u riziku od siromaštva, što je strašan neuspjeh. Četvorni metar stana je 68,8 posto skuplji no 2016. godine – čime smo na vrhu EU-a – jer je s prosječnih 1314 eura poskupio na 2212 eura danas“.
Na crnu listu HDZ-Plenkovićevih „uspjeha“ svakako spada i porazna činjenica o tomu da je prosječna dob odlaska djece iz roditeljskog doma 33,4 godine, što je sedam godina više nego u ostatku EU-a, a roditelji im žive tri godine kraće od prosjeka u Uniji. RH je drugi po smrtnosti od malignih bolesti, a žitelji plaćaju 11 posto više za liječenje.
Iz Hrvatske se u sedam Plenkovićevih godina, tvrdi saborska zastupnica Ivana Kekin iz tzv. zeleno-lijeve koalicije, iselilo 252.000 mahom mlađih, radno i fertilno najpotentnijih ljudi, „cijeli Split i Rijeka, izgubili smo 6281 prvašića, a vladu je napustilo 28 ministara od kojih su četiri optužena za kaznena nedjela na dužnosti. Sumnja se na to da su bivši ministri Tolušić, Žalac, Horvat i Kuščević počinili 313 milijuna eura malverzacija zbog kojih je Europsko tužiteljstvo otvorilo 23 optužna predmeta“. Taj je saldo HDZ-Plenkovićevih „uspjeha“ od 2016. godine sažela zastupnica Benčić: „Dok su drugi u Uniji rasli, Hrvatska je ili stagnirala ili padala“.
HTV-ovo se „Otvoreno“ već isti dan navečer po vladinoj odluci o rastu plaća javnim i državnim službenicima požurilo udariti na sva zvona taj samaritanski potez HDZ-Plenkovićevog dijeljenja javnog novca pod, je li, egidom „savjesti i socijalne osjetljivosti vlade premijera Plenkovića“.
Pa će ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić podsjetiti na 2016. godinu kada su „svi zaposlenici u državnim i javnim službama godinama ranije gubili na vrijednosti plaće, a ova vlada je to od svoga prvog dana mandata ispravljala.“ Što, naravno, nije istina, ali – tko pamti lanjski snijeg? „Vrlo jasno smo matematički dokazali“, tvrdi Piletić, „da je realan rast plaća ostvaren sa svim ovim povećanjima i osnovice i nekih drugih prava diranjem u uredbe i povećanje koeficijenta određenih radnih mjesta realiziran s 20,1 posto. Dakle, od 2016. godine do ovih pregovora sa sindikatima, realan rast plaća općenito u Hrvatskoj je 20,1 posto. U državnim i javnim službama je čak 1,5 posto viši od hrvatskog prosjeka. Predsjednik pak Školskog sindikata Preporod Željko Stipić, čije se članstvo jedino nije suglasilo s vladinom ponudom, ilustrira to vicem: vjeruješ li više riječima ili onomu što vidiš? „Očito, naši ljudi više vjeruju onomu što vide“, kaže Stipić. „Znači, ne vjeruju brojkama, ne onomu što vide. Kada dođu u dućan, vide kako je sve poskupjelo, vide da se gubi bitka s inflacijom. Nije to samo u Hrvatskoj, svugdje je tako, ali se u Hrvatskoj ta bitka gubi žešće no drugdje. Ona se odnosi na konkretne ljude, a konkretni su ljudi rekli: to nam nije prihvatljivo. Svaka bi se vlada morala zamisliti nad tim.“
Inflacija se vidi i osjeća
Ministar Piletić u HDZ-Plenkovićevu novom novcatom predizbornom dresu juriša okomito na protivnički gol: „Ove stope povećanja plaća u RH su u samom vrhu EU-a. Suočena s inflatornim pritiscima, upravo je vlada reagirala s pet paketa mjera kojima je obuhvatila sve naše građane, čuvajući ih od inflacije. Pet puta bismo skuplje plaćali električnu energiju da nije bilo vladine intervencije. Obuhvatili smo i umirovljenik šestorim intervencijama i jednokratnim novčanim naknadama koje nisu uračunane u prosječnu mirovinu. Sve zaposlene u siječnju 2024. čekaju pozitivni efekti porezne reforme, što će se odraziti na povećanje svih plaća, kao i to što će većina gradova ukinuti prirez“.
Budući da se statistikom uistinu može svašta „dokazati“, pa i to da je jako dobro i ono što nikako ne valja, sindikalist je Stipić majstorskim lôbom zabio uvjerljiv gol Piletiću, ministru četiriju različitih djelatnosti, gdje se ne znâ koja je od koje u kritičnijem stanju.
„Narod jako dobro vidi i osjeća inflaciju i nema mađioničara koji ga može razuvjeriti“, naglasio je borbeni sindikalist. „Ove godine nismo digli osnovicu plaća dva posto. Digli smo ju od 1. travnja i kažemo dva posto. Naravno, nije dva posto, jer nije bilo od 1. siječnja. Inflaciju imamo cijelu godinu. I opet se diglo učitelju negdje oko sedam posto, ali nije to sedam posto, nego četiri posto. Sada je vlada opet podigla u listopadu, a kažemo – pet posto. To nije pet posto, nego znatno manje. To su zadnja dva mjeseca u godini. I to ljudi znaju i zato reagiraju kako reagiraju, jer su stvari toliko očite. Ako sami sebi lažemo, a lažemo, onda imamo to što imamo.“ Hrvatski Eldorado u kojemu vlada masno laže općinstvu da sjedi na debelim zlatnim naslagama. Samo što tupani – kakvi već jesu, pa kronično dementni izlaze na izbore, sic transit – ne vide dobro, ne shvaćaju i nisu svjesni svog bogatstva na kojemu im, je li, zavidi cijeli svijet!?
