Photo: Patrik Macek/PIXSELL
„U Hrvatskoj ne možemo govoriti o plaćama i mirovinama koje su bahato visoke“, komentira predsjednik Nezavisnog hrvatskog sindikata „vječni“ Krešimir Sever. „Govorimo o plaćama i mirovinama koje ni do sada nisu bile dostatne za preživljavanje, a kamoli za ovo što se dogodilo u 2022. i početkom ove godine. Medijalna neto plaća je 877 eura, što se odnosi na oko 800.000 plaća. Minimalna je oko 560 eura, a prosječna mirovina oko 400 eura. Ta primanja nisu dostatna građanima za podmirenje osnovnih životnih potreba. Cijene energenata su na svjetskom tržištu pale i nema potrebe za velikim poskupljenjima. Ovdje se radi o tomu da netko želi nadoknaditi sve što je pokušao zaraditi 2020., 2021. i 2022. godine. To je pritisak multinacionalnih korporacija da se cijene dignu (vidi čijoj debeloj guski Plenković vrat maže time što je RH lani „zbog rata u Ukrajini“ osam puta povećao uvoz iz SAD-a u kojemu je 91 posto ukapljeni prirodni plin iz škriljevaca, dopremljen u krčki LNG terminal, op. a.). Dobavljači imaju svoje udjele.“ Na ta više no bijedna primanja hrvatskih radnika i penzića, je li, inflacija, poduzetničko-trgovačka pohlepa, političko poltronstvo vođa tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene u Uniji i međunarodnoj politici i ina zla udariti nova poskupljenja svega i svačega živa je propast
Marijan Vogrinec
Tko ne doživi moždani udar tijekom ožujka 2023. godine zato što mu već iznemogla hrvatska plaća, pogotovo mirovina, nije u stanju podnijeti novi snažan udar tsunamija poskupljenja hrane, pića i osnovnih kućnih potrepština, a preživi i novu energetsku agresiju na obiteljske proračune od 1. travnja, imat će o čemu razmišljati i komu uskratiti povjerenje kada iduće godine osvane na parlamentarnom biralištu. HDZ-Plenkovićeva vlada, ma koliko se busala u prsa „junačka“ eurozonom i Schengenom – koji tzv. običnomu/malom građaninu s prosjačkim šeširom pred nogama vrlo malo ili baš ništa ne znače – uspjela je u samo godinu dana ugurati Bijednu Našu među pet EU zemalja s najvišom stopom inflacije, oboriti životni standard i povećati osjećaj nezadovoljstva vladajućima, beznađa, depresiju čak među djecom i mladeži… Porazno, da poraznije jedva još može biti. „Veći udio cijena hrane u potrošačkoj košarici, turizam, snažniji gospodarski oporavak Hrvatske u odnosu na europodručje, manja konkurencija, visoka uvozna ovisnost te manja produktivnost domaćih poduzetnika glavni su razlozi veće inflacije u Hrvatskoj u odnosu na prosjek EU-a“, tvrdi HNB u prosinačkoj publikaciji „Makroekonomska kretanja i prognoze“. Stopa inflacije u RH i EU bila je podjednaka u prvih 10 mjeseci 2021. godine, da bi od srpnja 2022. ubrzala za 3,8 posto u odnosu na europodručje.
Tom su negativnom trendu – s kojim se vladina jalova ekonomska politika nije znala i još se ne znâ nositi u korist građana – najviše pridonijela baš enormna poskupljenja hrane: u listopadu čak 16 posto ili 2,9 posto više no u ostatku EU-a. I to ne bilo koje hrane, nego upravo namirnica prijeko potrebnih svima – kruha, mesa, mlijeka, sira i jaja. Cijene usluga porasle su lani u listopadu prosječno 9,5 posto ili 5,2 posto više no u ostatku EU-a, najviše ugostiteljske usluge (18,2 posto). Inflacija je koncem prošle godine narasla u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj (sic transit) čak na 13,5 posto, da bi u siječnju usporila na 12,7 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine. „Promatrano prema posebnim skupinama“, priopćio je Državni zavod za statistiku, „procijenjena godišnja stopa inflacije za skupinu u kojoj su hrana, piće i duhan iznosi 15,4 posto, za energiju 13,8 posto, industrijske neprehrambene proizvode bez energije 12,1 posto, a za usluge 9,3 posto.“ E sad, na toj neveseloj podlozi, RH je – najrevniji član EU-a u provedbi volje nesposobne i polit-ekonomski (čak i vojno) nesamostalne bruxelleske kaste te (via Christine Lagarde na čelu Europske središnje banke) „antiinflacijske“ politike Američke središnje banke rušenjem životnog standarda podizanjem kamata na kredite – utrčala u drugi inflacijski krug koji će završiti, štono se kaže: ne želimo znati?
Prosjački štap
No, premijer Plenković znâ, jer po opisu posla mora znati? Ako ne znâ, a birački publikum i izvan HDZ-ovog obora drži da mora znati, možebitno naprasno okonča karijeru na vlo nezgodan način. Ako pûk što mu je u šest i kusur mjeseci za državnim kormilom utrapio prosjački štap u ruke – npr. 1,3 milijuna penzića s iskustvom života u SFR Jugoslaviji, koji se s teškom tugom prisjećaju da su zadovoljnije živjeli na crnom kruhu te s „nestašicama“ ulja, kave, deterdženta, benzina, etc. u tzv. socijalističkom mraku, a svi su svega imali dovoljno – sada „napokon svoj na svomu“ ne može platiti živežne namirnice, higijenske i ine potrepštine, kupiti djeci obuću i odjeću, platiti participaciju za lijekove, itsl. potkraj prve četvrtine 21. stoljeća, najmanje je što se može dogoditi HDZ-Plenkovićevoj vlasti jest malodušnost tipa: nešto je trulo u državi Hrvatskoj. Trulež se čisti čeličnom metlom. Ma koliko je neki Jarnjak spreman oglušiti se na bijes nekog novog Tuđmana da oklopljenom policijskom silom razjuri s Trga te spremne upotrijebiti čelične metle. Realno, povijest nije učiteljica života, a nesposobnost/podaništvo/nacionalno licemjerje ogrezlih u karijerizmu slijepog vladanja ciklička su, ne endemska pojava.
Ožujska poskupljenja ionako preskupoga već života u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj tek su prvi korak ulaska u tzv. drugu fazu inflacije, koji izjavama vladajuće kaste, uključivo premijera Plenkovića osobno, što upućuje na spoznaju o tomu da HDZ-ova vlada ne drži polit-ekonomske konce u rukama i da ključni strani agregati inflacijskih poskupljenja ne šljive pola posto banskodvorskog tigra od papira. Netko tko drži do sebe, do svoga prije svega stručnog, pa ljudskog i političkog integriteta (npr. ministri financija i gospodarstva, doktori ekonomskih znanosti, sveučilišni profesori), pobjegli bi glavom bez obzira iz razvojno impotentne vlade već prvi tjedan po ustoličenju. Ovako, nemuštim izjavama sramote i sebe i svoju profesiju, jer nema boljitka u ključnim resorima. A politika koju, je li, zastupaju „iz uvjerenja“, čak je i sudski pravomoćno teško osramoćena pljačkom vlastitog naroda, korupcijom, uhićenjima članova vlade, etc.
Tijekom ožujka će vlada, obećao je premijer, podrobnije izvijestiti javnost o tomu što je točno u paketu poskupljenja energenata – električne struje, plina, benzina… – što će, kako i do kada „zamrznuti“, komu što, koliko i kako subvencionirati, itsl. Međutim, je li to rješenje za inflaciju u zemlji, gdje su turizam, osobna potrošnja i „razvojna“ milostinja EU-a (koju vlada čak ne znâ potrošiti u zadanim rokovima i po namjenskim kriterijima, sic transit) ključni stupovi državnog proračuna, a Njemačka kao najvažniji vanjskotrgovinski partner RH najvjerojatnije u prvom tromjesečju 2023. iz inflacije zapada u recesiju i jamačno time dovodi u pitanje pupčanu vezu sa zapadnobalkanskim kiflićem. Prihvaćanjem SAD/EU-ova ultimatuma o prekidu dobave 10 puta jeftinije nafte i plina iz Rusije u odnosu na LNG iz SAD-a i njemu podložnih tzv. partnera, HDZ-Plenkovićeva je vlada – za razliku od mađarske Viktora Orbána, koji nije želio udariti 18 milijardâ eura nepotrebnog tereta svojim građanima i gospodarstvu – isprsila se u Bruxellesu biti papskijom od pape.
Nema veze što će hrvatski građani i gospodarstvo, je li, standarda na dnu EU ljestvice i razvojno iza aut-linije, plaćati od 1. travnja 2023. još višu cijenu energenata. Neće ni Rusi niti „draga Ursula“ i „dragi Charles“ iz Plenkovićeve službene prepiske, nego CRO građani i poduzetnici, koje tzv. velika Europa drži manje vrijednim. „Pospani Joe“ će i ubuduće trljati ruke nad sve višom gomilom šuškavih zelembaća, jer se snobovština i glupost uvijek najbolje naplaćuju. Financijski ministar Marko Primorac, koji se ne usudi malim nožnim prstom mrdnuti u visokoj čizmi bez miga iz premijerskog ureda, sad pametuje u leru o tomu da „prosječnu potrošnju električne struje po višoj tarifi od 2500 kWh u šest mjeseci, koja je ostala na ‘pretkriznim vremenima’, treba dodatno fleksibilizirati, odnosno pustiti je da se približi tržišnim okolnostima“. À propos, još je u prosincu 2022., je li, npr. njemački E.ON Energija d.o.o. – a nije jedini među tzv. tržišnim opskrbljivačima strujom i plinom u RH – izvijestio svoje kupce o 45 posto višoj cijeni struje od 1. travnja 2023., pa… Tko ne pristaje na tu cijenu, bit će prepušten javnoj opskrbi HEP Elektre d.o.o. po cijeni koju će odrediti, ograničiti ili što već HDZ-Plenkovićeva vlada u skladu s „okolnostima“. I, „inteligentno“ zaključuje dr. sc. prof. ekonomije da, je li, ništa ne zaključi, „potrebno je dizajnirati mjere“ (pazi: dizajnirati, pa mjere, a to će učiniti vlada, sic transit). Kako je to pametno rečeno, da ti – pamet stane.
A bi li se, pita pûk isprepadan tsunamijem nepodnošljivih poskupljenja i srozavanjem životnog standarda ispod granice siromaštva, Plenković te ministri Marko Primorac i Davor Filipović najprije bili dužni – i ljudski i po opisu posla! – najprije zabaviti „dizajniranjem“ plaća, mirovina i poreza, osobito u poreznom paketu „dizajniranjem“ cca 400 parafiskalnih nameta poduzetnicima? Mnoga ta uzimanja iz prihoda nemaju veze s pameću. I ništa manje začudno je i drugi Primorčev biser koji vrlo zorno svjedoči o vrijednosti znanstvene titule lika odgovorna za državnu blagajnu: „Koliko sam razumio, uglavnom se u trgovini radi o poskupljenju uvoznih robnih marki za koje trgovci tvrde da njima poskupljuju dobavne cijene. Građani imaju izbor: ako su domaće marke jeftinije (a nisu, ministar valjda ne ide u kupnju, pa ne znâ, op. a.) i njihova se cijena ne mijenja, neka kupuju domaće. To je vrlo jednostavno“. Jest, u toplom kabinetu, uz kavicu iz reprezentacije i plaću barem triput veću od prosječne radničke, pet-šest puta veću od prosječne mirovine, službeni automobil i druge povlastice nikakva, je li, poskupljenja ni hrane, ni plina, ni struje, ni benzina… niti bilo koje usluge nije nikakav problem. Ta vrst bešćutnosti karakteristična je u CRO politici, a nesposobnost/nedobronamjernost vlasti – bez obzira na političku i ideološku opciju – štafetno se prenosi već tri desetljeća.
Upravljanje cijenama
Tko je bio koliko-toliko mlađe dobi, s nešto škole ili zanata i s makar dva zrna soli u glavi pravodobno je zaključio da od takvih na vlasti i takve „države“ nema niti će biti kruha. Pola milijuna ih već živi i radi pod tuđim suncem, a tisuće ih pakira torbe za put bez povratka. Za loše upravljanje tzv. Samostalnom, Neovisnom i Suverenom, za inflaciju kližući prema recesiji à la Njemačka, neukrotiva daljnja poskupljenja i nedaće što iz tog zla proizlaze – npr. životni standard srozan na prosjački štap – nisu krivi Rusi što su „ničim izazvani napali Ukrajinu“ (sic transit) ni to što Zapad (SAD/EU/NATO i tzv. partneri/saveznici) ratuje protiv Rusije u Ukrajini eda bi zapasao europsko i čim više svjetskog tržišta, nego Plenkovićeva vlada koja sljepački cupka za Bruxellesom i debeloj guski maže vrat. To je suština problema tzv. običnoga/malog Hrvata, koji nema dovoljno za kupiti hranu obitelji i platiti režije. Cijene upravo u ožujku/travnju opet lete u egzosferu izvrgavajući ruglu ekonomske politike koje ih žele zauzdati. I čine smiješnima dr. sc. prof. politikante što pametuju pred tv-okom o tom kako će vlada sav taj jad i bijedu „dizajnirati“, „fleksibilizirati“, itsl. „…irati“ te će populus masovno svršavati od sreće: „Živio ćaća! Živio navijeke!“ (Amen.) Eeee, što se babi snilo, to se babi zbilo?
„Ne može se upravljati cijenama u tržišnoj ekonomiji (osnovni je postulat: veća ponuda od potražnje ruši cijene, i obratno, op. a.), bit će onako kako bude“, kazao je HRT-u ekonomski analitičar Damir Novotny. „Središnje banke su prošlih 20 godina emitirale 300 posto više novca no što je bio ekonomski rast, pa je bilo previše novca na tržištu. Uz to su se 2020. godine dogodili tektonski poremećaji na tržištu zbog pandemije virusa SARS-CoV-2 i to se može riješiti samo smanjenjem količine novca u opticaju. Ako federalne rezerve SAD-a podižu kamatne stope sustavno i snažno (a podižu, op. a.), to će vjerojatno učiniti i Europska središnja banka (i čini, a za njom i banke u EU državama, op. a.). Potrošači će se morati naviknuti na inflaciju. Svi smo se ’80-ih i ’90-ih godina privikavali na inflatorne pritiske. Nema izbora, potrošači moraju smanjiti potražnju i time smanjiti inflatorni pritisak.“ E sad, ekonomija iz dobro plaćenog, je li, fotelja u kabinetu ili za sveučilišnom katedrom ima smisla u tomu „smanji potrošnju koju ne možeš platiti plaćom/mirovinom“, ali itekako ima smisla tzv. prostoseljačka logika „kako preživjeti bez hrane i podmirenih režija, ako ih ne mogu platiti“. Te dvije ekonomije ne idu podruku.
„Hrana je lani poskupjela 20 posto i cijene se ne mogu dizati unedogled“, tvrdi savjetnik ministra gospodarstva Jurica Lovrinčević. „Pojedini akteri dižu cijene nesezonski, a nije situacija za poskupljenja i daljnji napad na standard građana. Vlada mora reagirati u takvim okolnostima (protivno tržišnoj logici kapitalizma, očajnički se hvatajući za slamku komunističke prakse!? – op. a.), kao što je i prije radila u odnosu na cijene energenata i ograničavanje maksimalne cijene osnovnih životnih artikala.“ Predsjednik udruženja trgovine HGK pak Ivica Katavić pepeloposipački oponira: „Mi ovih dana dobivamo nove cjenike. Uspjeli smo najveći dio odgoditi do 1. travnja 2023. Dio dobavljača inzistira na povećanju cijena i mislim kako ćemo ih blokirati na određeno vrijeme. Trgovci su tu manje-više nemoćni, jer moraju imati robu na policama. Ako su dobavljači više podigli cijene, mi ih moramo ispoštovati i tu je kraj priče“. A tko mora ispoštovati to da plaće i mirovine – eda bi ekonomski vuk bio sit i životnostandardne ovce na broju – trebaju rasti barem do razine da se mogu što uspješnije nositi s rastom inflacije? Za koju nisu krivi građani, nego loša politika tih što su izborno, povjerenjem birača, je li – preuzeli odgovornost. I tu je kraj priče.
„U Hrvatskoj ne možemo govoriti o plaćama i mirovinama koje su bahato visoke“, komentira predsjednik Nezavisnog hrvatskog sindikata „vječni“ Krešimir Sever. „Govorimo o plaćama i mirovinama koje ni do sada nisu bile dostatne za preživljavanje, a kamoli za ovo što se dogodilo u 2022. i početkom ove godine. Medijalna neto plaća je 877 eura, što se odnosi na oko 800.000 plaća. Minimalna je oko 560 eura, a prosječna mirovina oko 400 eura. Ta primanja nisu dostatna građanima za podmirenje osnovnih životnih potreba. Cijene energenata su na svjetskom tržištu pale i nema potrebe za velikim poskupljenjima. Ovdje se radi o tomu da netko želi nadoknaditi sve što je pokušao zaraditi 2020., 2021. i 2022. godine. To je pritisak multinacionalnih korporacija da se cijene dignu (vidi čijoj debeloj guski Plenković vrat maže time što je RH lani „zbog rata u Ukrajini“ osam puta povećao uvoz iz SAD-a u kojemu je 91 posto ukapljeni prirodni plin iz škriljevaca, dopremljen u krčki LNG terminal, op. a.). Dobavljači imaju svoje udjele.“ Na ta više no bijedna primanja hrvatskih radnika i penzića, je li, inflacija, poduzetničko-trgovačka pohlepa, političko poltronstvo vođa tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene u Uniji i međunarodnoj politici i ina zla udariti nova poskupljenja svega i svačega živa je propast.
Nikakva, je li, vladina „dizajniranja“, „fleksibiliziranja“, itsl. „…iranja“ neće biti pouzdano dobačeno uže tzv. običnima/malim CRO žiteljima za izvući se iz živog blata u koje ih je gurnula plagijatorska ekonomska politika tih što sad, usred nevolje, trbuhozbore neokolonijalnu volju gazdarica/gazdâ u tzv. obitelji kojoj oduvijek pripadamo. Sic transit, uvijek samo kao izvor resursa i topovsko meso u tuđim ratovima. Gazdarice/gazde dragovoljno ustupljene državne samostalnosti, neovisnosti i suverenosti u lovu su na (ekstra)profite, ponajviše u energetskom sektoru – nisu bez veze odletjeli u zrak s dna Baltičkog mora megaplinovodi Rusija-Europa Sjeverni tok 1 i 2! – i taj lov neće prestati jer, eto, šačica nešto manje od 3,9 milijuna žitelja zapadnobalkanske miš-države pada u nesvijest od poskupljenja!? Treba uistinu biti vrijedan predavati ekonomiju na Sveučilištu u Zagrebu, pa ministarski bahato tresnuti pred tv-okom da tzv. lijevo-zelena vlast u hrvatskoj metropoli „nema razloga poskupjeti vodu“ (za 15 posto od 1. ožujka 2023.), ali HDZ-Plenkovićeva vlada, je li, ima razloga poskupjeti plin od 1. travnja svim građanima najmanje 300 posto!? Poduzetnici su već potkraj prošle godine i opet početkom ove fasovali i 500 posto više račune, sic transit.
Potpore građanima
Otkuda to da ne treba sanirati austrougarski vodovod u Zagrebu – čiji građani plaćaju najskuplju vodu u RH i zbog 50-postotnih gubitaka u dotrajaloj mreži, financirati skupa puknuća i poplave cijelih ulica – a treba plaćati deset puta skuplji od ruskog (do lani) američki plin s krčkog LNG-a na što su kukavički, bez pitanja (referenduma?) potrošača obavezali RH premijer Andrej Plenković i njegovi dr. sc. prof. ministri ekonomije? Zato što je ministar Davor Filipović izvisio od Tomislava Tomaševića na gradonačelničkim izborima u metropoli treba sabotirati svaki tzv. lijevo-zeleni projekt i zato što HDZ u Zagrebu nije na vlasti, a vlada jest HDZ-ova, i Filipović jest u HDZ-u i Plenković jest šef HDZ-a i vlade RH!? Dok nakazna politika u Bijednoj Našoj bude gazila ekonomsku logiku i ljudski obraz, kako se to sada zbiva u inflacijsko-kvazipolitičko rašomonu, žitelji zapadnobalkanskog kiflića neće imati budućnost.
„Od vlade očekujemo i tražimo“, poručuje Krešimir Sever, „da nastavi s potporama građanima i kad je riječ o struji, plinu, vaučerima za pomoć energetski siromašnima, dodatnim potporama umirovljenicima, ali i da potpore gospodarstvu uvjetuje time da se osjete na krajnjoj cijeni, da se vidi socijalna osjetljivost kad je riječ o javnom novcu i građanima.“ Od jednoga se „vječnog“ sindikalnoga vođe, doduše, očekivalo više budući da se rasplamsali požar ne gasi kanticom za zalijevanje cvijeća. Vlada se baš u tomu izvještila u zadnjih dvije-tri godine, jer nema petlje uhvatiti se pravih vanjskih i domaćih uzroka sve tragičnijeg siromašenja u jednoj od najljepših zemalja u ovom dijelu svijeta koja, realno, ima sve uvjete ne baš za „izraelskih 8000 eura na mjesec iz fotelja u dnevnom boravku“ (Kolinda Grabar-Kitarović, sic transit), ali za pristojan i siguran život svih svojih žitelja koji zajedno stanu u pola duže šangajske ulice.
