Foto: impulsportal.net
Građani Bosne i Hercegovine su u protekle tri decenije navikli snositi posljedice nefunkcionalne vlasti i države. Praksa nebrige je bila vidljiva u svim segmentima društva i kao rezultat takve politike zasjeli smo dno nepopularnih pozicija po skoro svim statističkim mjerenjima. Kada je riječ o energetskoj tranziciji, i ovaj put smo odlučili tradicionalno zaostati za modernim politikama koje dolaze iz uglavnom Evropske unije.
CBAM porez
Poseban aspekt koji se tiče energetske tranzicije je već spomenuti C-BAM (Carbon Border Adjustment Mechanism), tj. porez karbonske takse. Ovaj porez je prvobitno najavljen za 1. januar 2026. godine, međutim stupanje na snagu ovog poreza pomjereno je za još jednu godinu.
„Po trenutnim odlukama EU, CBAM će biti odgođen za godinu dana, tako da bi se primjena trebala očekivati 2027. za našu zemlju. Postoje određeni uslovi za izuzeće, ali ovim tempom kojim rade naše institucije to je jako teško ostvarivo. Mnogo posla treba da se uradi kako bi se to izbjeglo, tako da je po ovome neminovno da će se taksa primjenjivati za određene proizvođače roba u našoj zemlji. Ono što je trenutno stanje jest da će doći do znatnih promjena cijena i da će se to itekako odraziti na našu ekonomiju, naravno negativno jer institucije ne rade kako bi stvorile bolje benefite“, ističe Vladimir Topić, jedan od uposlenika Centra za životnu sredinu iz Banje Luke.
Foto: czzs.org / ekološki aktivisti
Cement, čelik, gvožđe, aluminij, đubriva, električna energija i slično samo su neke od stavki koje će biti obuhvaćene CBAM regulativom. Ako uzmemo u obzir da Bosna i Hercegovina nema funkcionalan sistem trgovine emisijama (Emissions Trading System), cijela stvar se dodatno komplikuje. Naime, ako zemlja izvoznik posjeduje sopstveni ETS, koji je u skladu s ETS-om Evropske unije, u tom slučaju CBAM ne bi bio u potpunosti primjenjiv s obzirom na to da se emisije već plaćaju u matičnoj zemlji. Ako situacija o ovom pitanju i dalje ostane kakva je danas, Bosna i Hercegovina može očekivati veliki udar na ekonomiju i privredu u godinama koje dolaze.
Sociološki gledano, društvo koje nema plan i program djelovanja u bilo kojem od krucijalnih društvenih aspekata osuđeno je da ga nosi oluja svjetskih gibanja i da u skladu s njima donosi ad hoc i kratkoročne odluke. Naravno, ovakve odluke se ne mogu suprotstaviti izazovima koji se nameću u društvenom konstruktu 21. stoljeća, pogotovo malim državama kao što je Bosna i Hercegovina.
Šta energetska tranzicija onda znači za Bosnu i Hercegovinu?
Energetska tranzicija je proces prelaska iz domene fosilnih goriva kao primarnih pokretača industrije i društva u domenu obnovljivih izvora energije poput vjetra, sunca, hidroenergije i biomase, uz povećanje energetske efikasnosti. Ovdje prvenstveno treba navesti nekoliko faktora koji bi trebali biti zahvaćeni ovom vrstom tranzicije, te su samim tim prioriteti na koje Bosna i Hercegovina treba obratiti pažnju. Uzimajući u obzir da je naša država još uvijek uveliko ovisna o uglju, suvišno je govoriti o zagađenju kojem su građani Bosne i Hercegovine izloženi.
Foto: AP Images/European Union-EP
Ekološki značaj energetske tranzicije ogleda se u smanjenju emisija stakleničkih gasova, što bi rezultiralo čišćim zrakom, pogotovo u gradovima poput Tuzle, Zenice i Sarajeva, gdje je zagađenje tokom zimskih mjeseci već odavno prepoznato kao jedan od gorućih problema. Faktor ekološkog značaja usko je vezan za faktor energetskog suvereniteta jer u doba nestabilnih globalno-političkih okolnosti države koje imaju energetski suverenitet nisu osuđene na prenos nestabilnosti s političkog na energetski aspekt. Kada se govori o faktoru ekonomskih posljedica, energetska tranzicija, ako se provede na pravilan način, sama po sebi privlači investicije, podupire razvoj inovacija, te postojeća radna mjesta u industrijskom sektoru zamjenjuje u sektor obnovljive energije. Plodovi energetske tranzicije nisu i ne moraju biti samo puko slovo na papiru jer su, ako postoji politički dogovor, ostvarivi kroz podršku Evropske unije, koja do sada nije pokazala dvoumljenje oko energetske tranzicije u Bosni i Hercegovini, naprotiv.
Evropska unija se u dosadašnjem periodu energetske tranzicije pokazala kao ključni partner Bosne i Hercegovine. Očekuje se da će Bosna i Hercegovina kroz Plan rasta previđen za Zapadni Balkan moći računati na milijardu eura kako bi se implementacija energetskih reformi uspješno privela kraju. Ovo nije jedini projekt na kojem Evropska unija pokazuje spremnost izdvajanja finansija. Kroz Paket energetske podrške Bosna i Hercegovina je zaprimila sredstva u iznosu od 70 miliona eura bespovratnih sredstava. Projekt je bio namijenjen ublažavanju posljedica energetske krize i povećanju energetske efikasnosti za ugrožena domaćinstva te mala i srednja preduzeća.
Foto: banjaluka.net / Borjana Krišto i Johan Zatler na predstavljanju detalja paketa energetske podrške Evropske unije BiH
Finansijski aspekt pomoći Evropske unije koji je ostvarila Bosna i Hercegovina od kraja rata pa do danas je ogroman. Ovdje ne govorimo samo o projektima usmjerenim na energetsku tranziciju, nego i na civilni i vladin sektor, što je za cilj imalo jačanje društva u njegovoj cjelini. Projekti koji su napisani, razrađeni i implementirani kako na mikro tako i na makro razini bosanskohercegovačkog društva imali su za cilj ostvarivanje interesa građana kroz isticanje društvenih interesa kao glavnih prioriteta.
Foto: EPA – EFE / Samit Berlinskog procesa
Brojni su razlozi za ulazak u Evropsku uniju, a energetska tranzicija je jedan od prvih uvjeta bez kojih je pristup neostvariv. Ipak, postoje razni problemi koji se tiču provođenja ovih regulativa koji se uglavnom ogledaju u nedostatku političkog konsenzusa unutar zemlje, komplikovanoj administrativnoj strukturi države, kao i slaboj infrastrukturi za prijem energije iz obnovljivih izvora.
Centar za životnu sredinu je prije pet godina objavio analizu koja predviđa potpuni finansijski i društveni kolaps ako se ne krene sa ispunjavanjem potpisanih obaveza na vrijeme. Danas, nakon pet godina, i dalje ne možemo govoriti o nekom pozitivnom napretku o ovom pitanju iako za njega postoje sve predispozicije.
„Nikakav pomak nije napravljen po pitanju klimatskih politika u BiH. Zakona o klimi i dalje nemamo, niti je u planu, niti se o njemu priča. Nacionalni energetski i klimatski plan (NECP) i dalje nije usvojen, mapa puta dekarbonizacije nije usvojena i ne postoji jasan datum izlaska iz korištenja uglja, nije napravljen sistem oporezivanja emisija CO2 unutar BiH. Pet godina je prošlo, a mi i dalje nemamo konkretnih odluka po pitanju napretka u procesu dekarbonizacije, kao ni energetske tranzicije. Usto, građanska energija je samo na papiru, tj. proces proizvodnje i korištenja energije za građane je samo obezbijeđen u zakonima, ali ne i u praksi, što je jedinstven primjer za evropsku zemlju“, objašnjava Vladimir Topić.
Građanska energija u Bosni i Hercegovini
Pojam građanska energija označava model proizvodnje, distribucije i potrošnje energije u kojem se građani skupa s lokalnim zajednicama direktno uključuju u energetsku tranziciju. Kao rezultat ovog društvenog angažmana na lokalnom nivou dobija se veća autonomija građanstva u procesu proizvodnje električne energije. Evropska unija je postavila demokratizaciju i uključivanje građana u proizvodnju električne energije kao jedan od bitnijih aspekata energetske tranzicije. Ovim se prepoznaje važnost veće neovisnosti mikrozajednica koji je važan u kontekstu ublažavanja posljedica klimatskih promjena.
Foto: Tačno.net
S druge strane, trag demokratizacije u Bosni i Hercegovini u ovom smislu ne postoji, što nam u kontekstu dekarbonizacije potvrđuje i Almir Muhamedbegović, energetski analitičar.
„Ne treba bježati od dekarbonizacije, ali da bismo je proveli potrebno je također provesti demokratizaciju proizvodnje električne energije koja će omogućiti običnim građanima, a ne bogatašima koji će je prodavati po cijeni koju oni sami odrede. Mi umjesto demokratizacije radimo tajkunizaciju jer se državna imovina kroz koncesije dodjeljuje njima, te će oni isključivo biti ti koji imaju moć u određivanju cijena električne energije“, ističe Almir Muhamedbegović.
Pogodovanje nekolicini interesnih skupina i pojedinaca u Bosni i Hercegovini postalo je stvar navike zbog koje sve intenzivnije kao država poprimamo lice feudalno-begovatskog poretka i načina poslovanja. Po Muhamedbegovićevim riječima trenutno je teško ocijeniti gdje se nalazi Bosna i Hercegovina u procesu energetske tranzicije zbog jednog ključnog dokumenta koji je neophodan kako bi se izgradila jasna slika cijele situacije.
„Teško je odrediti gdje se Bosna i Hercegovina trenutno nalazi u procesu energetske tranzicije uzimajući u obzir da je nacionalni akcioni plan trenutno na čekanju. Prvenstveno je vraćen na doradu zbog nerealnih planova iznesenih u njemu“, objašnjava Almir Muhamedbegović.
Foto: life.ba / Almir Muhamedbegović
Ako se ne desi neko čudo, uspostava građanske energije i njene demokratizacije od bosanskohercegovačke realnosti je u ovom momentu samo stvar maštanja iako postoje svi potrebni izvori pomoći i savjetovanja. Otvorenost Evropske unije u asistiranju u procesu izrade zakonodavnog okvira koji će biti u skladu s energetskom tranzicijom nije upitna. Strukture koje su upitne stacionirane su u vlastima Bosne i Hercegovine jer će proces energetske tranzicije biti podržan od Evropske unije u cijelosti!
Iako nam sva pomoć pravnog, savjetodavnog i prije svega finansijskog karaktera stoji nadohvat ruke, Bosna i Hercegovina i dalje itekako kasni za cijelom idejom koju će Evropa uskoro smatrati opštim pravilom. Pitanje za kraj koje ostaje jest da li ćemo uopšte moći sudjelovati u trgovini i životu sa zapadnim zemljama ako se ne sinhroniziramo s pravilima koja su dio svijeta kojem težimo.
