Ako ne znaš ko je, u našim balkanskim trvenjima, što i koliko skrivio, sačekaj da pohare i krvoprolića prođu i pogledaj oko sebe. Krivci svemu tom oni su koji su profitirali. Ogoliće ti se sve geopolitičke strategije kad jezivo biće kapitala pokaže svoje posjede i moć, u njima ćeš prepoznati uzrok i posljedicu stravičnog vremena koje tek što minu. Spoznaćeš i buduće sunovrate brzometnih bogataša koji će pasti pred novim zidom novih otimača.
Časno je imati dosta. Ali je sramno steći mnogo. A na smrt bolesno kad imaš premnogo.
Novac traži Sreću, Hrabrost i Mudrost. Tri složne sestrice motaju se oko otimača, čekajući ishod avanture onih koji su bogati, koji se i dalje bogate. Bogatome ne treba čuvar ako poštuje i sluša što mu ove tri pratilje šapuću. Kad je već imao sreću uza se pa je stekao bogatstva, mora dozvati hrabrost da sa bogatstvom živi. (Poznajem čovjeka koji se bogatstva boji, iako ga je sreća, da ga nađe, pohodila.) Kad sreća dovrši svoju zadaću onome što stiče, pametan bogataš dozove hrabrost. I krene dalje, horizontom omamljen (Poznajem čovjeka koji je imao hrabrost uza se, ali se i dalje bogatstva bojao.)
I sve će rasti, tome obogaćenom mnogim dobrima ovoga svijeta, napredovati, množiti se, do časa kad ne počini grešku: zaboravi jednu od sestara na svom putu ka nemjerljivom bogatstvu. Zaboravio je biti mudar, zanio se, okrenuo Nehaju, zagonetnom biću koji, iz potaje, slijedi tragove pomenutih sestara. (Poznajem čovjeka koji je imao sreću i hrabrost, i mudrosti dovoljno, ali se bogatstva bojao.)
Tog časa počinje i pad onoga bogataša koji ni za što ne haje, sem da više stekne. Stigao je bezbrigom blizu sunovrata, nedaleko od kazne. On ne zna za to, suviše je zadovoljan silinom koja mu je data. Samo onaj koji sve vrijeme i u skladu čuva uza se sreću, hrabrost i mudrost, tjerajući nehaj i bezbrižnost što dalje od sebe, steći će pravo da svoju moć sačuva i prenese je nasljednicima.
Sreća je srca kamenog, ne haje za pravdu. Zato je mogu naći, njome se opasati i svi zli ovoga svijeta, ubice i monstrumi. Nakon sreće, eto! uz bogatstvo stupa i hrabrost, jer nju ne posjeduju samo oni koji su časni. Mudrost, pak, odvajkada, više je ljubila zlo od dobra, a Dobrota je majka naivnih. Tijekom vremena otvori se novi put za nove jurišnike. Desi se to kad vjera promijeni haljine, a božanstva okrenu leđa događajima. Potom, traje sve to, živo u mjeri do onog doba kad sestrice, junakinje vječnosti, osjete da su napuštene od onih koji su imali sreću, bili hrabri i mudrošću se opasivali. Prisutne su one još, blizu su, ali ih rijetki vide. Vrište sestrice praznim prostorom koji sluti promjene, dozivajući plačnim glasovima: „Čujte nas, vi bahati, nagli i bezosjećajni, na vama je da shvatite da je svaki čovjek na gubitku. Najviše oni koji su ubijeđeni, pa misle: živjeću 1000 godina“.
A na drugoj strani litice, kreću novi sukobi ljudi, niču nova nepočinstva, već se programiraju klanja i progoni. Eno klica toga na ledini nadojenoj krvlju, embrion onih koji su naredni profitu. (Poznajem čovjeka koji nije htio novac i moć. On mi kaza da su sestrice već prešle drugu stranu mosta da dočekaju one koji za silnim bogatstvom žude. Pa kad ih opkole, kako im bude u družbi sa njima: Srećom, Hrabrosti i Mudrosti.)
Kažu naivčine: pravednima Bog pomaže. Ma vraga! To se samo uspostavi dil onog koji je skrivio ljudske patnje sa trima sestricama, onog koji je znao da sa srećom, hrabrošću i mudrošću sklopi dogovor. Sve ostalo što vam propovijedaju najodurniji među učiteljima: sveštenici i političari, laž je.
Politika i religija zajedno – budućnost i svijet u njoj bez nade. Politika svoje gadosti, religija svoje špekulacije. Naredna mogućnost prijeti: susret sa pomenutim sestricama koje čame u knjigama koje opisuju naše utopije.
Stiže li naša nova borba za bolju, časniju Crnu Goru?! Česte crnogorske nesreće jasno ću parafrazirati antičkom maksimom: Pogrešni ljudi su umirali i pogrešni ljudi nastavljali živjeti. Tako postupa i funkcioniše čovječanstvo. Krv predaka i naslijeđe znači samo ono koliko potomci dozvole. Etničko ludilo, fetiš, zakletva. Ili nehaj?! Život ljudski je ionako ružna navika.
E viva vero Montenegro!
