foto: arhiv
Novosti su dobile uvid u dokumente koji potvrđuju našu prošlotjednu priču o stopiranju planirane izložbe Muzeja Holokausta iz Washingtona i institucija pod upravom Ministarstva kulture, zbog odbijanja hrvatske strane da se uvrsti rečenica prema kojoj je Nezavisna Država Hrvatska vršila genocidnu politiku nad Srbima. Dokumentacija o pripremi izložbe, koju smo zahvaljujući neslužbenim kanalima imali priliku vidjeti, jasno pokazuje da je izravnu i presudnu ulogu u tom skandalu imalo ministarstvo pod upravom Nine Obuljen Koržinek.
Putujuća izložba “Neki su bili susjedi” Muzeja Holokausta iz Washingtona trebala se održati u Zagrebu koncem studenog 2023., u sklopu hrvatskog predsjedanja Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust (IHRA). Hrvatski partneri, stručnjaci iz Javne ustanove Spomen područja (JUSP) Jasenovac i Hrvatskog povijesnog muzeja, lani u lipnju dobili su zadaću kreiranja izložbenog teksta o zločinačkoj politici NDH prema Židovima i drugim narodima. U prvoj verziji njihova prijedloga koji smo analizirali napisali su i sljedeće: “Po uzoru na naciste, ustaški je režim odmah po preuzimanju vlasti uspostavio pravni okvir i donio rasne zakone uperene protiv Židova, s ciljem rješavanja tzv. ‘židovskog pitanja’ i stvaranja etnički čiste hrvatske države. Taj je pothvat podrazumijevao uklanjanje onih koji su bili proglašeni nepoćudnima, među kojima su, osim Židova i Roma, bili i brojni Srbi, čiji je progon bio svojstven samo NDH.”
Budući da je ova izložba koncipirana tako da se u svakoj gostujućoj državi što preciznije opišu razmjeri stradanja naroda koji su bili ciljane žrtve kvislinških režima, Amerikanci su hrvatskim kolegama sugerirali uvrštavanje genocidnih politika prema Romima i Srbima. To je, uostalom, u tom trenutku bio dominantni stav stručnih zaposlenika i same institucije JUSP Jasenovac, partnera u postavljanju izložbe. Nesvjesni ponešto drugačije pozicije nadređenih pojedinaca u vrhu Ministarstva kulture, hrvatski su stručnjaci to i učinili. Jer, iz historiografskog aspekta, rečenica koju su ubacili ni po čemu nije kontroverzna: “Tijekom četiri godine njezina postojanja, Nezavisnom Državom Hrvatskom vladao je ustaški pokret i njegov vođa (Poglavnik) Ante Pavelić. Ustaše su preuzeli neke ideološke principe od nacističke Njemačke, oslanjajući se na rasne zakone koji su bili osnova za progon Židova i Roma. Genocidna je politika uvelike bila usmjerena prema Srbima, a progon se proširio i na političke protivnike režima: antifašiste i komuniste.”
No nakon što je u tekst dodana navedena rečenica – prema kojoj su ustaše provodili genocidnu politiku prema Srbima – održan je sastanak američko-hrvatskih suradnika. Na njemu se pojavila Dubravka Đurić Nemec, savjetnica ministrice Obuljen Koržinek i provoditeljica njene volje u organizaciji izložbe. Iz te pozicije, nedugo nakon što su u izložbu uvrštene “genocidne politike” nad Srbima, Đurić Nemec je 17. oktobra 2023. najavila nezavisne recenzente. Ne spominjući njihova imena, sugerirala je samo da se radi o dvije osobe. Premda je nitko nije pitao, osjetila je potrebu da potom konstatira kako oni neće cenzurirati tekst izložbe, već samo provjeriti njegov sadržaj i ukazati na eventualne faktografske netočnosti. Kao glavnog komunikatora između novih hrvatskih protagonista nepoznatog imena i Amerikanaca navela je potom Mateu Brstilo Rešetar, ravnateljicu Hrvatskog povijesnog muzeja, koju je 2016. na tu poziciju imenovao predšasnik Obuljen Koržinek, Zlatko Hasanbegović. Prije tri godine Plenkovićeva vlada dodijelila joj je mjesto predsjednice Upravnog vijeća JUSP-a Jasenovac.
Ubrzo je postalo jasno zašto je na onom sastanku Đurić Nemec spominjala riječ “cenzura”. U tekstu koji su nepoznati hrvatski stručnjaci revidirali, najvažnije njihove opaske bile su posvećene osujećivanju nauma da se genocidne politike ustaša stave u istu rečenicu sa Srbima. Pored citirane rečenice iz prethodne verzije teksta izložbe, jedan od dva “recenzenta” napisao je komentar koji smo spomenuli u prethodnom broju. “U pravnom smislu po definiciji ali i u historiografiji ne koristi se genocid iako postoji intencija određenih skupina.” Autor je očigledno htio podučiti Amerikance kako genocid nad Srbima u NDH nije ni pravno ni historiografski dokazan. Ako je recenzent utvrdio da pravno-historiografske discipline ne podržavaju tvrdnju o genocidu nad Srbima, onda je jasno da one “određene skupine” koje je spomenuo imaju nečasne “intencije” dok šire narativ o genocidu. “Određene skupine”, to je najčešće eufemizam za antihrvatske elemente u domaćem i inozemnom ambijentu. Čineći sve da odstrane genocid pored Srba, Hrvati su tako otklizali u nacionalističke teorije zavjere. Umjesto “genocidnih politika”, oni su pored Srba predložili formulaciju “masovna ubojstva, razni oblici diskriminacije, državni teror”.
Na uvodnom plakatu, gdje je pisalo da je ustaški “režim zdušno sudjelovao u progonu svojeg židovskog stanovništva, ali i Srba i Roma”, konstatirali su da je ustaški “režim progonio i druge, ne samo navedene”. I potom predložili novu rečenicu: “Vlasti NDH su, osim Židova provodile Samudaripen (genocid nad Romima), masovna ubojstva i državni teror nad Srbima te progon političkih neistomišljenika. U NDH se rasplamsao i građanski rat koji je odnio brojne žrtve svih nacionalnosti.”
Faktografski netočnom ocijenili su i tvrdnju da je NDH imala cilj stvoriti “etnički čistu hrvatsku državu” uklanjanjem “onih koji su bili proglašeni nepoćudnima – Židovi kao i Romi” i nasrtajem “na svoje brojno srpsko stanovništvo, čiji je progon bio svojstven NDH”.
Napadajući ovaj pasus, neimenovani recenzenti postavili su pitanje “kako bi to (NDH, op. a.) stvorili etnički čistu državu uz mnogobrojnu njemačku zajednicu koju očito nisu kanili protjerivati i pohrvaćivati” i iz toga izvukli zaključak da je “ova eksplicitna tvrdnja malo neutemeljena”. Nisu poštedjeli ni zadnji dio navedene rečenice, prema kojem je progon Srba bio “svojstven NDH”. “I druge su države imale skupine društva i nacionalnosti koje su bile izvrgnute teroru režima tako da ovo nije potrebno isticati”, poručili su.
Zna li se da je cilj ove putujuće izložbe osvijetliti zločine lokalnih nacističkih i fašističkih režima u svakoj državi gdje se postavlja – pa tako i ciljano genocidno nasilje prema Srbima – jasnim postaju razmjeri cinizma hrvatskih “recenzenata”. Budući da su se u startu rukovodili logikom, znanjem i ideologijom prosječnog kolumnista Hrvatskog tjednika iz Zadra, bilo je posve očekivano da će “malo neutemeljenom” ocijeniti tvrdnju o ustaškom planu stvaranja “etnički čiste države”, referirajući se na njemačku zajednicu u NDH, koju ustaše nisu naumili očistiti. Kao da nije jasno od koga su točno planirali očistiti svoju paradržavnu sklepotinu. Usput, opasku o “etnički čistoj državi” prvi su bez ičijeg nagovora napisali hrvatski partneri u ovoj priči. Službeno, to su bili stručnjaci iz Hrvatskog povijesnog muzeja i JUSP-a Jasenovac. Njihova je rečenica i da je progon Srba bio “svojstven NDH”. Najamni eksperti nepoznatog identiteta, koje je iznenada angažirao resor Obuljen Koržinek, tako su minirali ekspertizu i Hrvata i Amerikanaca.
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek (Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL)
U novoj verziji teksta, Srbi su uvodno odvojeni od Židova i Roma te uvršteni među “političke neistomišljenike”. Njihov progon više nije bio “svojstven NDH”. Ustaše više nisu stremili “etnički čistoj državi”, lišenoj Srba, Roma i Židova. Za razliku od potonja dva naroda, pored Srba su nestale i “genocidne politike” NDH. Građanski rat, kontekstualni novum koji u radnom tekstu izložbe nije postojao do njihove intervencije, nemoguće je promatrati bez onoga što je izbačeno. Jer, ako na panoima posvećenim ustaškim zločinima (!) nema pravih razmjera stradanja svih targetiranih društvenih skupina, onda “građanski rat” dodatno sugerira bezobzirno klanje i ubijanje svih strana u kaosu globalnog sukoba, razvodnjavajući tako krvavu i genocidnu ustašku vladavinu. Posebno prema Srbima, koji su u ovoj ciljanoj intervenciji ispali najveće žrtve. U NDH su bili žrtve genocida. U suvremenoj Hrvatskoj žrtve njegovog negiranja.
Ovdje, ukratko, nije bila riječ o provjeri činjenica, nego o promjeni povijesti. Odvio se scenarij dijametralno suprotan onome koji je posebna savjetnica Obuljen Koržinek obećala kad je u priču uvela recenzente – provedena je politički navođena cenzura izložbe o ustaškim zločinima.
Nakon što su zaprimili novu verziju izložbenog teksta, Amerikanci su u njega vratili većinu navedenih izmjena, pozivajući se pritom na JUSP Jasenovac, koji godinama u svojem radu otvoreno piše o ustaškom genocidu nad Srbima. Predvođeni Mateom Brstilo Rešetar, koordinatoricom cijele operacije, Hrvati opet mijenjaju američke promjene, sukladno savjetima recenzenata. U tom sadržajnom ping-pongu, koji je počeo poprimati razmjere ozbiljnog skandala, eksperti iz sjene nisu razočarali. “Tvrdnja o tome da je progon Srba u NDH bio ‘jedinstven za NDH’ je sofizam. Svaki režim poput ustaškog imao je uz Židove i Rome još i nekog drugog koga je progonio, bilo da je bila riječ o političkim, društvenim, vjerskim ili etničkim skupinama”, poručili su, manifestirajući ovdje možda najgori primjer relativizacije genocida nad Srbima. U paketu s konstatacijom da je “stradanje Srba nedvojbeno bilo masovno, no postoje značajne razlike u odnosu na stradanje prvo spomenute dvije skupine”. “Oni nisu progonjeni na temelju rasnih zakona. Uz brojne strašne primjere stradanja cijelih zajednica, postoje i primjeri brojnih mjesta NDH u kojima nije bilo značajnijeg progona Srba zbog toga što su bili Srbi”, napisali su. U stvarnosti, ove konstatacije ne mogu osporiti ustašku politiku eliminacije Srba.
Kako onda objasniti njihovo navođenje? Na djelu je gorljiva želja stručnjaka Nine Obuljen Koržinek za zadržavanjem početnih pozicija uvođenjem sve šireg dijapazona bestidnih argumenata, uz ozbiljan rizik kreiranja međunarodne sramote u režiji Hrvatske vlade. Ispostavilo se, međutim, da je rizik bio beznačajan: hrvatska strana se pokazala besramnom. Amerikanci su odmah shvatili da njihovi partneri u izradi izložbe zapravo nemaju problem ni s čim osim s “genocidnim politikama” prema Srbima. To su i otvoreno konstatirali, pozivajući se opet na JUSP Jasenovac i njihovo višegodišnje navođenje spornog genocida.
Prošli tjedan smo napisali da im je Brstilo Rešetar na to odgovorila kako o toj temi ne postoji dovoljnog akademskog i pravnog istraživanja. U stilu Plenkovićeve vlade, koja je umjesto odstranjivanja ustaškog pozdrava u Jasenovcu osnovala stručnu komisiju za raspravu o tome, Brstilo Rešetar je poručila Amerikancima da je, namjesto spominjanja genocida nad Srbima, hrvatska strana spremna dogodine održati konferenciju o politikama NDH. Američku referencu – JUSP Jasenovac – hrvatska je delegacija dobrano unizila, tvrdeći da na njihovim stranicama ima “grešaka”. Genocidne politike nad Srbima tako su na koncu proglašene “greškom”, koja će pola godine kasnije dovesti do ostavke ravnatelja JUSP-a Ive Pejakovića, nespremnog da sudjeluje u državnom negiranju ustaškog genocida.
Što se tiče izložbe, nakon tri ili četiri američka ubacivanja i hrvatska izbacivanja genocidnih politika nad Srbima, potonja je strana dostavila tekst u kojem je stavila taj pojam, ali bez ijednog naroda u nastavku rečenice. Brstilo Rešetar je novi narativ obrazložila američkim partnerima tvrdnjom da je “u najboljem interesu naših zemalja” (!) navoditi stradale narode bez pravnih kategorija, poput genocida. Time je, nakon postojanog ignoriranja prijedloga Amerikanaca i institucija pod izravnom ingerencijom Ministarstva kulture, Hrvatska nasrnula i na mišljenje neimenovanih recenzenata, koji nisu imali problem sa Židovima i Romima u ovom kontekstu. Samo sa Srbima. Doduše, odmah ispod uvodne rečenice u kojoj piše da je NDH provodila genocidne politike, u drugoj su naveli Židove i Rome. Tek u četvrtoj rečenici istog pasusa pojavili su se Srbi, kao žrtve “masovnih ubojstva, državnog terora i raznih oblika diskriminacije”. Ne navodeći izravno tko su bile fantomske žrtve ustaških genocida, Hrvati su time zaobilazno sugerirali da misle isključivo na Židove i Rome, ne i na Srbe.
Budući da američki partneri iz Muzeja Holokausta u Washingtonu navodno nisu željeli pristati na takve infantilne podvale garnirane proustaškim negacionizmom, Brstilo Rešetar ih je obavijestila da je bolje odgoditi izložbu, ističući da je puno veći prioritet iz Zagreba osuditi Hamasov napad na Izrael 7. oktobra. Tako je i bilo. Plenković je na koncu lišen situacije da, uoči parlamentarnih izbora, otvara izložbu u sklopu koje piše da su Srbi bili žrtve genocidnih politika u NDH.
Prije dva tjedna Novosti su poslale upit Muzeju Holokausta u Washingtonu i zahtjev za očitovanjem Ministarstvu kulture, šefici hrvatske delegacije IHRA-e i Matei Brstilo Rešetar. Do zaključenja ovog teksta nisu nam poslali odgovore.
