Ostat će zapisano u turbulentnoj historiji ovih prostora da su tog petka, 12. aprila, tačno u podne, Baščaršijom prošetali predstavnici bošnjačkih stranaka iz regiona, na čelu sa domaćinom Elmedinom Dinom Konakovićem, liderom Naroda i pravde, te ministrom vanjskih poslova BiH. Pratili smo skup i u nastavku slijedi reportaža sa događaja koji je obilježio jedan petak u našim i vašim životima.
Nepostojanje federalnog Zakona o šumama, neuređenost upravljačkih struktura šumarskih preduzeća te pogodovanje pojedincima samo su neke od olakšavajućih okolnosti za bjesomučnu sječu šume na području Federacije BiH. Dok u devet kantona postoje Zakoni o šumama, zbog straha čiji će kadrovi biti instalirani u šumsko preduzeće, HNK jedini nema takav zakon.
Velika razlika između Bosne i Hercegovine i etnički složeni zemalja Evrope poput Švajcarske ili Belgije susjedi ne prijete nestankom i teritorijalnim komadanjem ,ni među najradikalnijim francuskim desničarima ne pada napamet okupirati frankofoni dio navedenih zemalja,dok se naprotiv iz susjedstva redovno u različitim formama mogu čuti brojne izjave o diobi i nestanku BiH.
Kad je u pitanju ono šta se želi prirediti – zar očekivanje od Sarajeva da ih okupi ne podsjeća na zagledanost u Srbiju Milorada Dodika, a smatraju BiH kao svoju maticu na slične konstrukcije pomoću kojih je Hrvatski narodni sabor Dragana Čovića produžena ruka Hrvatske u BiH? Da li se ovim legitimiziraju pojave kao što je HNS ili predstojeći “Vaskršnji svesrpski sabor”, te da li se isključivanjem naivnih predstavnika multietničkih stranaka i izostankom njihovog protivljenja ovoj ideji definitivno pristaje na etnonacionalne, odnosno plemenske modele odlučivanja i upravljanja?
Prema procjenama Bosna i Hercegovina u ovom trenutku suočava se s milijardu konvertibilnih maraka troškova vezanih za izgubljene sporove izgubljene pred međunarodnim arbitražnim sudovima. Elektroprivreda RS-a, Naftni terminali Ploče, Elektroprivreda BiH – samo su neke su od energetskih kompanija čije će izgubljene milionske presude platiti ili su već platili građani ove države.
Šta je sloboda i postoji li opšta definicija?
Naravno, sloboda je individualna kategorija. Nekome je to novi crveni kabriolet ili možda javno iznošenje svoga cijenjenog mišljenja, a za one koji su odrasli u Sarajevu za vrijeme rata dovoljan je bio neometan dotok vode potreban za depilaciju nogu ili limenka Coca-Cole.
Treća republika međutim traži upravo sistemsku promjenu, smanjenje golemog birokratskog aparata pod kontrolom HDZ-a - time i oslobađanje institucija - ali i korjenitu ideološku reviziju, za državu temeljenu na zakonima za građane, ne na plemenu i partiji. Ima li, međutim, ovaj SDP i njegov favorit, šef države, snagu da - uz važno micanje s vlasti HDZ-ove bande - uništi i uzroke bolesti nastale još 90-tih, ukoliko dobiju izbore? Oprez? Da, jer duh kobnog vođe Prve republike itekako je živahan. A i mio predsjedniku Hrvatske.
Projektni zadatak „Trijumfalne kapije“ izradilo je Odjeljenje za stambene i komunalne poslove Grada Gradiška. Na tender se prvo nije javio niko, a potom jedan ponuđač. Nadležno odjeljenje upustilo se u zaključivanje ugovora bez prethodnog obavještenja o nabavci. ACS studio iz Banjaluke naplatio je svoj rad 35 000 KM. Graditeljskih poduhvat biće plaćen 5.371.003 KM, prema navodima gradske uprave.
Mogli bismo reći da je ubojstvo sredstvo što ga ne može posvetiti ili opravdati nijedan cilj, da je sredstvo koje unaprijed devalvira svaki (koliko god dobar) cilj. No, da li je ubojstvo, koje je neodvojivo od ubijenog, uopće sredstvo? Može li ikad postati sredstvom – života? Ne. To znači da ni život nije sredstvo, štoviše, život nije ni cilj. Svaki cilj što ga odaberemo u životu je životni cilj, ali nijedan nije cilj života
S obzirom na ove izazove, kapacitet Srbije da u ovom trenutku pruži podršku Republici srpskoj je ograničen, budući da je već 'razvučena' na tri fronta: Kosovo, Beograd, i UN. Zato je ključno da međunarodna zajednica i domaći politički akteri u Bosni i Hercegovini intenziviraju svoje napore protiv ucjenjivačke politike vladajuće strukture u Republici srpskoj. Cilj bi trebao biti učiniti Milorada Dodika i njegovu politiku nepodnošljivim teretom, kako za sam entitet tako i za Srbiju, njenog ključnog regionalnog saveznika. Ovo je posebno važno uoči vaskršnjeg svesrpskog sabora, koji bi mogao simbolizirati pokušaj prikrivanja političkih poraza Srbije i konačnog otkrivanja 'srpskog sveta'.
Činjenica je sljedeća – i vlast i opozicija u RS-u nacionalistički su orijentisani profiterski klubovi, koji se bore za svoju vladavinu i što veća ovlaštenja, a što manju transparentnost u svom radu unutar entiteta. CIK je izbrojao na stotine hiljada neregularnih glasačkih listića, a na taj način ometao je izbornu pljačku koju su nacionalističke stranke u RS-u sprovodile
Tamo gdje je Johnny Štulić htio napraviti predstavu Ilijade, u blizini Starog mosta, u novoj ''Mikrofoniji sa Amerom'' Dragan Markovina otkriva može li Mostar ponovo biti bijel i veseo, da li bi bilo prikladnije da ovakav grad kakav je danas umjesto Bruce Leea dobije spomenik Sir Oliveru, lažnom plemiću iz Alan Forda, zašto su Hajduk i Velež religijski klubovi, o tome šta je ostalo od Smojinog Splita, nervira li ga turizam te zašto je Mediteran njegov identitet i način življenja.
